Guverner hrvatske središnje banke Boris Vujčić najavio je da će Vlada premijera Andreja Plenkovića do ljeta središnjim bankama Europske unije i Europskoj komisiji poslati pismo s molbom za primitak Hrvatske u Europski tečajni mehanizam (ERM II) pa se rasprava monetarnih stručnjaka o tome treba li Hrvatska preuzeti euro kao vlastitu valutu ili ne treba ponovo razbuktala. Građani to gledaju i slušaju pitajući se kome mogu vjerovati.
No, opredijeliti se zaista nije lako: odluči li se neki stručnjak za bilo koju od dvije mogućnosti (treće nema), uvijek će ostati niz stručnih argumenata protiv tog rješenja. Na tvrdnju, primjerice, da bi Hrvatska trebala preuzeti euro i postati članica eurozone jer bi to za nju bilo korisno, u stručnoj literaturi lako je naći niz znanstvenih dokaza da to zapravo ne bi bilo pametno jer bi euro Hrvatskoj nanio nemjerljivu štetu. No, protuargumente lako vide i laici.
„Mogućnost realizacije (monetarne) suverenosti za male je države puno manja nego za velike“, kaže, na primjer, guverner Vujičić (HAZU ponedjeljak 25. veljače). To je točno, ali to ne znači da uopće ne postoji. Ili, Hrvatska je visoko eurizirana i vlastita valuta u njezinu financijskom sustavu čini tek manji dio ukupnog novca pa je se možemo lako i odreći. Da, ali i manjinski udjel kune ipak monetarnoj politici, a pogotovo kreditnoj, daje veći manevarski prostor nego nikakav udjel.
Upravo na tome temelji se oporba uvođenju eura koju u Hrvatskoj predvodi nekoliko profesora monetarne ekonomije, posve opravdano i stručno utemeljeno. Međutim, ako bi hrvatski poslovni ciklus bio usklađen s ciklusom eurozone i, ako bi zajednička središnja banka pravodobno vodila intervencionističku monetarnu politiku (u čemu se ECB već pokazao mnogo boljim od HNB-a), tada ni taj mali manevarski prostor Hrvatskoj zaista ne bi trebao.
Slični sporovi postoje i među monetarnim ekspertima u svijetu. U stručnoj literaturi lako je naći upozorenje da male i otvorene ekonomije poput hrvatske ne mogu imati vlastitu valutu u punom smislu te riječi pa su prisiljene kao svoju uzeti neku tuđu „čvrstu“ valutu.
Ali, kao najbolji za to u praksi se pokazao upravo onaj način kojim se Hrvatska sada koristi, a to je kvazi valutni odbor i tečajni režim upravljanog plivanja, a ne preuzimanje tuđe valute u potpunosti. Zašto onda to mijenjati, osobito uzimajući novac jedne „nenacionalne“ valutne unije, kad u povijesti ni jedna, a bilo ih je puno, nije opstala?
S druge strane, euro već koristi 350 milijuna ljudi, pa što bismo mi onda bili pametniji?
Hrvatska se stručna javnost oko toga nikada neće usuglasiti tako da će kod donošenje odluke o euru prevladati (zapravo već jesu) političke konsideracije.
Hrvatskim će građanima ubuduće preostati samo to da na europsku monetarnu politiku čine pritisak da ona za Hrvatsku bude što poticajnija, a što manje štetna; da Hrvatska dobije euro u količini, po cijeni i u pravom trenutku tako da on pogoduje njezinu gospodarstvu, a ne da ga guši. Ako je to uopće moguće.
Pogledajte video usporedbe Hrvatske i Slovenije
Samo je jedan razlog zašto uvesti euro - prije ili kasnije će doći neki pametnjaković na vlast koji će krenuti rješavati probleme štampanjem novaca. To vodi ka Venezueli ili nečem sličnom. Uvođenje eura je jedina obrana od toga...