Dvije bebe rođene devedesetih u Vukovaru prebačene su, kako je rečeno roditeljima, iz zdravstvenih razloga na liječenje u Novi Sad. Vratila se nisu nikad, stigla je samo vijest da djeca nisu preživjela. Je li doista bilo tako ili su postala žrtve trgovine djecom sada se utvrđuje na Europskom sudu za ljudska prava. Ovaj je primjer na početku današnje konferencije o međugraničnim posvojenjima New Direction think-tanka u Zagrebu, koja se ponajviše bavila aktualnim slučajevima posvojenja iz Konga, iznio Ladislav Ilčić, zastupnik o Europskom parlamentu i domaćin konferencije.
- Ni u kojem slučaju nije cilj stigmatizirati posvojitelje, ali ne moguće je previdjeti veze između prekograničnih posvojenja i trgovine djecom. I o tome ne treba šutjeti. Ima i u drugim državama primjera da stvari ne funkcioniraju. Očito je da se u neku zemlje ide samo zato što je tamo lakše posvojiti dijete. No, treba znati da u svijetu godišnje između milijun i dva milijuna djece postaju žrtve trgovaca djecom - upozorio je Ilčić, koji smatra da je potreban bolji nadzor na agencijama i posrednicima za prekogranična posvojenja. Epilog slučaja Kongo se čeka, ali za saborsku zastupnicu iz redova Hrvatskih suverenista Vesu Vučemilović nema dileme da su naši sudovi postupali formalistički ne provjeravajući dokumente iz Konga.
- I to svi, pogotovo u Zlataru, a jedini je izuzetak sud u Slavonskom Brodu. Čak je i predsjednik Vrhovnog suda priznao da nije sve bilo lege artis, ali, nažalost, nije pokrenut niti jedan stegovni postupak. Radi svega, nužna je revizija svih posvojenja iz Konga u posljednjih deset godina. Mi o toj djeci ne znamo ništa. Imaju li biološke roditelje? Jesu li oni dali suglasnost za posvojenje? Ne znamo ni gdje su ta djeca, kako im je, pa čak ni koliko ih je u Hrvatskoj. Prema sudskim izvorima radi se o 86 djece, prema MUP o 94, a prema izvorima iz Vlade o 131 djetetu. Nije cilj djecu izuzimati iz funkcionalnih obitelji i vraćati ih u Afriku, ali ta se problematika mora rasvijetliti. Ispada da je u Hrvatskoj kompliciranije dobiti dječji doplatak, stipendiju ili uvesti automobil nego usvojiti dijete iz Afrike. Pri tom, podsjećam da smo i prije deset godina imali skandal s posvojenjima iz Konga i tada su neki posrednici sankcionirani zatvorom, a radilo se ne samo o istoj državi nego čak i mjestu u Kongu. Ako MUP i USKOK uskoro ne podastru rezultate istrage aktualnog slučaja, potrebno je osnovati nezavisno tijelo koje će se baviti ovim problemom i koje ga, uvjerena sam, može rasvijetliti u kratkom roku - ističe V. Vučemilović.
Profesorica sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Dubravka Hrabar kaže da je netočna predodžba kako se posvaja djecu bez roditelja i da ih više od 80 posto ih ima barem jednog roditelja. Također, kaže, ne radi se o prekograničnom posvojenju već o trgovini djecom čim taj proces ima neki trošak, pa bio on tek jedan euro. - Znamo da ilegalna posvojenja služe za dječju prostituciju, trgovinu organima i druge zloupotrebe. Ilegalna posvojenja su moderan oblik ropstva i kolonizacija kroz koju se siromašnim zemljama oduzima njihovo najveće blago. U međunarodnim posvojenjima se često krše prava djece. Nema rezona da se kao argument uzima siromaštvo. Pa onda bi svu našu djecu iz domova mogli dati u Norvešku. Hrvatska se mora na ovom tragičnom slučaju s posvojenjima iz Konga zapitati što je učinila i što će činiti ubuduće da onemogući ilegalna posvojenja. Hrvatski propisi su dostatni, uz njihovo poštivanje nema ne može doći do ilegalnog posvojenja. Jasno je da su najveći problem posvojenja iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije. Smatram da treba Hrvatska treba zabraniti posvojenja iz takvih zemalja, te također posredovanje privatnih organizacija u prekograničnim posvojenjima - jasna je profesorica Hribar, koja smatra da se često, koliko god potencijalni posvojitelji bili dobro, njihova pravca stavljaju ispred prava djece.
Na konferenciji je istaknuto i da hrvatski registar s 1.200 posvojitelja (posvajanje, pri tom, čeka 200 djece) moraju ući svi, bez obzira radi li se o posvojenjima u zemlji ili inozemstvu, jer je to način da se spriječe posvojenja od strane osoba koje ne bi bili adekvatni posvojitelji. Zloupotreba, nažalost, ima na svim stranama svijeta. Predsjednik Međunarodne organizacije za obitelj, Brian S. Brown z SAD-a, kazao je da se Amerika u jednom trenutku suočila s bumom modernog ropstva i trgovanja djecom iz Vijetnama, Nikaragve i Etiopije. - Odlučili smo zaštititi najranjivije i zabranjeno je prekogranično posvojenje iz više zemalja, pa, recimo, i iz Konga. Konvencija o pravima djeteta, inače, kaže da međunarodna posvojenja trebaju biti izuzetak. Svakako, postoji razlog zašto se ona zabranjuju i u sve više siromašnih zemalja. Moderno ropstvo je realnost, a potencijalna žarišta su sve zemlje i područja koja su zona nekih sukoba ili na kojima jednostavno nema dovoljno kontrole. To se trenutno odnosi i na Ukrajinu. Rusija je, recimo, zabranila sva prekogranična posvojenja - kazao je na konferenciji B. S. Brown.
Gošća zagrebačke konferencije o prekograničnim posvojenjima iz Španjolske, Margarita de la Pisa Carrion, ističe da je nužan nadzor nad svim procesima koja se tiču djece. - U Španjolskoj smo se bili suočili sa zloupotrebama prakse da se izdvaja djecu iz siromašnih ili migrantskih obitelji i smješta se u maloljetničke centre. Takve centre, nažalost, osnivali su i ljudi koji nemaju kompetencije, pa i oni kojima je jedini cilj naknada koja se za to dobiva. Novac je ponekad bivao samo izlika da se dijete izmjesti iz obitelji. Na Balearima i u Valenciji u takvim centrima smo imali veliki skandal. Razotkriveno je da su djevojčice spolno zlostavljane, prisiljavane na prostituciju ili su djeca korištena za prijenos droge - ispričala je Margarita de la Pisa Carrion, koja dodaje da se često previđa kako je u najboljem interesu maloljetnika da ostanu uz svoje roditelje.
>> VIDEO Pernar o slučaju Zambija i posvojenju djece: Kome se davao novac?
ne izmišljaj kako bi opravdao. Djeca se kradu obiteljima ili ih obitelji prodavaju. I jedno i drugo je zlo. Price o ratu objesi mačku o rep.