Tko će predstavljati moje interese kad u srpnju iduće godine uđemo u Europsku uniju, pitanje je koje brine one hrvatske građane koji se boje da će Hrvatsku kao geografski i brojem stanovništva malu državu “pojesti” veće države i da neće imati utjecaj na donošenje odluka u EU. Situacija s Hrvatskom, kao i s drugim državama u EU, na svakodnevnoj razini izgleda ovako: na najvišoj političkoj razini, na sastancima Europskog vijeća koje zadaje politički smjer i utvrđuje prioritete u EU, državu zastupa predsjednik države ili Vlade, ovisno o tome tko ima izvršne ovlasti. U hrvatskom slučaju to je premijer. Na razini svakodnevnih pregovora i donošenja odluka nacionalne interese zastupaju hrvatski ministri, ovisno o temi o kojoj se raspravlja u Vijeću ministara, jednoj od najvažnijih zakonodavnih institucija EU.
Ministri su odabrani na temelju parlamentarnih izbora u samoj zemlji pa se može reći da su ih posredno birali sami građani odabirom svoje političke opcije. Vlada ostaje izvršno tijelo koje i dalje, u skladu sa svojim ovlastima, daje smjernice i diktira nacionalne prioritete i interese koji će se zastupati i pregovarati u Bruxellesu. Ministarska stajališta pripremaju službenici iz hrvatskih ministarstava, koji rade i u veleposlanstvu u Bruxellesu. To je središnje mjesto gdje se zastupaju, lobiraju i pregovaraju nacionalni interesi u odnosu prema drugim državama i institucijama, često u suradnji s predstavnicima lokalnih i regionalnih ureda iz Bruxellesa. U svim navedenim slučajevima Hrvate dakle predstavljaju hrvatski službenici i dužnosnici.
Njemački i hrvatski parlamentarci u borbi za ista prava
No, u EU postoji institucija u kojoj predstavnike biraju direktno građani, i to ne na temelju nacionalne pripadnosti, nego na temelju političkih opcija i vrijednosti koje zastupaju. Građani svakih 5 godina biraju zastupnike za Europski parlament, no oni tamo ne predstavljaju nacionalne interese, već određenu političku stranku, odnosno grupaciju. Tako će primjerice hrvatski i njemački socijaldemokrati zajedno zastupati upravo tu političku opciju, a ne svoje države. Kako je od 2007. povećan broj područja u kojima Europski parlament i Vijeće ministara zajednički suodlučuju u zakonodavnom postupku, time na donošenje zakona u EU utječu upravo oni koje su građani sami birali - izravno birani europski parlamentarci.
No, Europski parlament neće zamijeniti Hrvatski sabor. Nacionalni parlamenti u EU imaju izravan utjecaj na donošenje odluka, jer se svi predloženi zakoni EU-a moraju slati parlamentima koji u roku od osam tjedana mogu uputiti svoj prigovor na prijedlog zakona. Ako dovoljan broj nacionalnih parlamenata uloži prigovor, prijedlog se može izmijeniti i dopuniti ili povući. To omogućava parlamentima, uključujući i Hrvatski sabor, da kontroliraju EU u pitanjima koja se mogu bolje riješiti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.
Kako “popraviti” Europsku uniju?
Unatoč tome da europski građani sami biraju svoje eurozastupnike, oni to ne čine često, niti onoliko koliko bi mogli. Svega je 43% građana s pravom glasa izašlo na izbore za Europski parlament 2009. kada su zadnji put održani. Istraživanja pokazuju da se demokratski legitimitet koji proizlazi iz identifikacije građana s Unijom oblikuje relativno sporo i da ga nije moguće formirati bez povjerenja građana u političke institucije Europske unije.
Povjerenje građana u institucije EU je tokom godina variralo. U razdoblju od 2004. do 2011.,prema podacima Eurobarometra, građani Europske unije su imali najviše povjerenja u njene institucije (2007. ono je iznosilo 57%), dok je povjerenje bilo na najnižim razinama na kraju 2011. i iznosilo je 34%. Povjerenje građana Europske unije u njene institucije je ključno, jer u trenutačnoj situaciji financijske krize može djelovati kao faktor dezintegracije. S obzirom na osjećaj koji Europljani imaju prema predstavljenosti svoje političke volje na europskoj razini, fokus reformi je nesumnjivo na jedinom tijelu u sustavu EU koje se izravno bira. Reformom EU parlamenta može se povećati demokratska legitimacija cijele Unije, procesa odlučivanja i stvaranja politika.
a nakaradne li institucije?! ja biram zastupnika odnosno glasam za nekog a onda on ne zastupa mene niti državu iz koje dolazi već neku političku opciju... a što se tiče evropskog parlamenta to je institucija za prodaju magle...