Europski sud za ljudska prava i naš Ustavni sud objavili su odluke u korist obitelji žrtava ubijenih za Oluje, a iz kojih proizlaze moguće prilično ozbiljne pravne posljedice u pogledu tzv. supsidijarne odgovornosti države za štetu u predmetima koji su dosad odbijani kao zastarjeli ili tretirani kao ratna šteta.
Četvero članova obitelji S. B., ubijenog 6. kolovoza 1995., tražilo je 880.000 kuna odštete, ali hrvatski sudovi taj su zahtjev odbili jer nisu uspjeli dokazati da je država odgovorna za smrt njihova sina, brata i unuka pa su obvezani platiti svaki po 17.450 kuna parničnih troškova.
Naknadno je Ministarstvo financija za njih troje otpisalo dug zbog skromnih primanja. Utvrđeno je da su S. B. hrvatski vojnici odveli na nepoznato mjesto, a tijelo je nađeno 2002. s prostrelnom ranom glave. Obitelj je tužbu protiv RH podnijela u lipnju 2005. pozivajući se na Zakon o odgovornosti RH za štetu koju su tijekom Domovinskog rata prouzročili pripadnici hrvatskih oružanih snaga i policije.
Država je tvrdila da tu smrt treba okarakterizirati kao ratnu štetu, za koju RH ne odgovara, jer nije dokazano da su ga ubili hrvatski vojnici. Obitelj žrtve pozivala se na presudu u predmetu u kojem se pod sličnim okolnostima radilo o postupanju policije, a u kojem je i Vrhovni sud potvrdio da se ne može smatrati ratnom štetom kad je žrtva ubijena nakon uhićenja, dok je bila pod kontrolom policije.
Odbačen prigovor
I ESLJP se pozvao na praksu našeg VS-a prema kojoj je u slučajevima takvih odvođenja teret dokazivanja na državnim tijelima da daju uvjerljivo i zadovoljavajuće objašnjenje o provedenoj učinkovitoj istrazi o nestanku ili ubojstvu, odnosno teret dokazivanja da ga nisu ubili hrvatski vojnici ili policajci je na vlasti. Stoga je odbačen prigovor ratne štete te je država smatrana odgovornom za štetu i kada nije bilo kaznenih osuda, kao u slučaju S. B. Zato što je bio pod kontrolom hrvatskih vojnika, za ESLJP je postojala jasna uzročnost između uhićenja i ubojstva, pa je teret dokazivanja da ga nisu ubili hrvatski vojnici bio na vlasti.
Ubojstvo S. B. bilo je nezakonito, odnosno predstavljalo je ratni zločin, što se ne može okarakterizirati kao ratna šteta. ESLJP se pozvao i na izdvojeno mišljenje ustavnih sudaca Andreja Abramovića, Gorana Selanca, Lovorke Kušan i Ingrid Antičević Marinović koji su bili protiv odluke većine o odbijanju ustavne tužbe.
ESLJP obrazlaže da podnositelji sada imaju pravo tražiti obnovu postupka. Ustavni sud je djelomično usvojio ustavnu tužbu B. B. utvrđujući da je neprovođenjem učinkovite istrage smrti njezina 72-godišnjeg oca A. A. 6. kolovoza 1995. došlo do povrede Ustava i Konvencije u parnici u kojoj je tražena odšteta od 245.000 kuna od RH. Sudovi su odbili zahtjev zbog zastare, što je i Vrhovni sud potvrdio u revizijskoj odluci. I u tom je slučaju ekshumacijom iz grobnice s 298 posmrtnih ostataka 2002. identificiran A. A. sa strijelnim ozljedama.
Pokrenuta je i istraga zbog ratnog zločina pripadnika HV-a pa je i B. B. stoga tumačila da ne zastarijeva ni traženje odštete. Sumnja je pala na A. F. kao počinitelja, ali tijelima progona nisu dostavljeni podaci o njegovoj pripadnosti vojnim postrojbama za akcije Oluja. Ustavni suci zaključili su da se istraga mogla usredotočiti na identificiranje postrojbe koja je djelovala na spornom području. Tek 2016. dobiveni su podaci o dvije postrojbe te su nadležna tijela 2018. i 2021. ispitali dvojicu pripadnika jedne jedinice, koja tada nije bila na mjestu ubojstva.
Stoga je Ustavni sud zaključio da istraga nije bila učinkovita. Većina ustavnih sudaca nije našla ništa sporno u tomu što je zahtjev odbijen zbog zastare pa stoga B. B. mora naknaditi trošak postupka od 14.500 kuna. A za utvrđenu povredu u ustavnoj tužbi nije tražila zadovoljštinu, koju može tražiti u parnici protiv države.
Suci Abramović, Kušan i Selanec i u ovom su predmetu izdvojili mišljenje jer su smatrali da je ustavnu tužbu vezano za utvrđenu povredu trebalo usvojiti i u odnosu na revizijsku odluku VS-a. A što se tiče zastare, smatraju da je došlo do povrede prava.
Ranjavanje u Kuplenskom
”Situacija u kojoj bi država s jedne strane trebala imati interes da što prije procesuira zločin, a s druge nema interes tako što učiniti dok njezina možebitna obveza naknade štete još nije zastarjela – dakle kontradiktornost državnog interesa – ne može se tumačiti na štetu žrtve zločina tj. oštećenika. (...) Samoj državi mora biti u interesu da kažnjavanje počinitelja kaznenog djela, tako i njihovo otkrivanje radi realizacije odštetne odgovornosti, baš zato što država može biti – kao u konkretnom slučaju – supsidijarno odštetno odgovorna. Svim građanima je u interesu da odštetu plati onaj koji je štetu primarno počinio, a ne da je, kao obvezu države, svi pomalo plaćamo”, obrazlagali su i zatim protumačili odredbu koja propisuje da u slučaju kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom odštetni zahtjev zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona.
Troje sudaca tumači da je apsurdno u slučaju ratnog zločina, čiji progon ne zastarijeva, zaključiti da zastarijeva odštetni zahtjev temeljem supsidijarne odgovornosti države za štetu koje počine, u ovom slučaju pretpostavlja se neidentificirani hrvatski vojnici.
Po njima parnični sud je trebao ili prekinuti parnicu do okončanja kaznenog postupka ili sam utvrditi radi li se o šteti počinjenoj kaznenim djelom, ako ocijeni da je daljnje čekanje na otkrivanje počinitelja neopravdano i/ili uzaludno. Troje sudaca smatra nepravednim tumačenje sporne zakonske odredbe kako je tumači Vrhovni sud.
Osobito u tom slučaju gdje je odšteta tražena zbog teškog ranjavanja civila (između ostalog prostrelna rana trbuha) zatočenog u “kampu” Kuplensko pod kontrolom HV-a. “Sve da je norma o zastari i dvosmislena, a nije, treba je tumačiti u korist žrtve.” Očigledno će i taj slučaj doći do ESLJP-a i, ako se slože s izloženim stavom troje naših ustavnih sudaca, to bi značilo da bi žrtve mogle vremenski neograničeno tražiti odštetu u svim slučajevima gdje okolnosti upućuju da su ubijeni u Oluji bili žrtve ratnog zločina koji su počinili hrvatski vojnici, iako počinitelji nisu otkriveni.
S tim da bi na državi bio teret dokaza da ubijeni nisu žrtve ratnog zločina, već ratnih djelovanja ili nekih drugih okolnosti.
>> VIDEO Nedaleko od Vukovara pronađena nova masovna grobnica s najmanje 10 tijela
europskom sudu za ljudska prava smeta samo jedno ...a to je Hrvatima uvijek u srcu bilo je i biti ce .Hrvatska drzava...evo pitanja za to sudiste..srbi su ubili obitelj Cengic otca majku i dva maloljetna sina djecake...i onda ih sadisticki ZAPALILI u vlastitoj kuci...!!°