Budući da pratim tragičnu sudbinu Ine od samih početaka njezina otuđenja 2003., svjestan sam potrebe konačnog rješavanja njezine sudbine. Najbolje rješenje je ono predloženo od premijera g. Plenkovića, a to je otkup udjela od mađarskog MOL-a.
Znam da mađarski većinski vlasnik nije obznanio ponudu za otkup, ali je logično da se na naš poziv odazove jer u sadašnjim odnosima kakvi vladaju među njezinim najvećim suvlasnicima Ina nema dobru budućnost. Interes je mađarskog partnera vratiti uloženo, uz brojne druge pogodnosti koje su ostvarili, a naš je interes ispraviti jednu od najvećih pogrješaka privatizacije i barem dijelom vratiti Hrvatskoj energetsku sigurnost i neovisnost.
Dosadašnje izjave odgovornih političara idu u tom smjeru, ali nedostaju financijska sredstva za otkup. Svjedoci smo brojnih prijedloga za način financiranja otkupa, a zajednički im je cilj financirati otkup Ine pod uvjetom da se ne poveća zaduženje države. Ta sredstva nije lako naći u današnje doba prevelike zaduženosti države i skromne prognoze gospodarskog rasta u sljedećim godinama. Pridružujem se tim prijedlozima o mogućim izvorima financijskih sredstava za otkup s jednim novim prijedlogom koji može potaknuti široku raspravu i poboljšanja. Slične prijedloge za financiranje brojnih projekata davao sam i ranije kao član vlade, ali nisam uspio naći sugovornika.
Ne znam je li sada vrijeme za to sazrelo, ali iznosim prijedlog u najboljoj namjeri da se proširi broj ideja jer to doprinosi kvalitetnoj raspravi i usmjerava je s političkog na polje gospodarstva. Prijedlog polazi od činjenice da u Hrvatskoj postoji ogroman kapital u obliku štednje građana u visini od 170 milijardi kuna! Vlasnicima ovih sredstava treba pružiti mogućnost da postanu dioničari Ine tako da za mali dio svoje štednje kupe njezine dijelove. U tu svrhu treba osnovati Hrvatski investicijski fond za Inu (dalje: Fond) koji bi prikupljao sredstva za njezin otkup. Fond bi trebalo osnovati zakonom u koji treba ugraditi sva jamstva ulagačima kako bi ih se privuklo u ovakav oblik financijskog javno-privatnog partnerstva.
Ovakve fondove već su osnivale neke zemlje u trenucima potrebe za financijskim sredstvima kako bi izbjegle zaduživanje u inozemstvu. Princip funkcioniranja takvog Fonda bio bi vrlo jednostavan Država bi pozvala građane da mali dio ušteđevine investiraju u Fond pod uvjetima koji bi bili svakome prihvatljivi i stimulativni. To bi značilo da država jamči uplatu u Fond, kao što jamči i sadašnje štedne uloge u bankama.
Za svoj ulog građani ulagači bili bi stimulirani kamatom za 1 ili 2% većom od kamata na štedne uloge. Osim ova dva poticaja za ulaganje u Fond, jamstva države i veće kamatne stope od one na štednju, treća stimulacija ulagatelju je ta da postaje dioničar, dakle suvlasnik Ine i s time sudjeluje u podjeli dobiti u omjeru koji odgovara suvlasništvu. Potrebno je razraditi postupak osnivanja i upravljanja Fondom, kao i odgovarajuću promidžbu koja bi potencijalnim ulagačima, građanima Republike Hrvatske, obznanila pogodnosti takvog ulaganja.
Financijski plan rada Fonda je jednostavan. Ulozi građana mogu se odrediti na dulji rok, poput vezane štednje, a troškove kamata država bi financirala iz onog dijela dobiti Ine koji pripada državi. Podjela dividende novim dioničarima, građanima Republike Hrvatske, ne bi bio trošak države već bi se isplaćivao iz onog dijela dobiti Ine koji danas pripada MOL-u. Za osnivanje Fonda treba angažirati stručnjake s iskustvom u investicijskim fondovima, kakvih danas ima na tržištu, a financijsko vođenje treba povjeriti jednoj ili više banaka...
U slučaju da građani odluče investirati u Fond primjerice pet posto svoje ukupne štednje, država bi u kratkom roku imala Fond koji raspolaže s 8 milijardi kuna za otkup Ine. Prednosti osnivanja opisanog Fonda su višestruke. Osnivanjem ovakvog investicijskog fonda otpada potreba za prodajom drugog energetskog diva HEP-a, otpada potreba za zaduživanjem a hrvatski građani postaju suvlasnici Ine i sudjeluju u upravljanju i podjeli dobiti proporcionalno ulogu.
Jasno je da se u slučaju potrebe može privući i više novaca pod istim uvjetima. Za razliku od poziva građanima da investiraju u razne fondove za sanaciju državnog duga, a takvih je prijedloga bilo i u nas, ovakav investicijski fond koji omogućava građanima kupnju dobrih dionica mogao bi biti dobro prihvaćen.
Ina je prodana jer se njome ne može/ ne želi/ nije profitabilno ulagati za hrvatsku državu....šta će nam "strateška firma" ako ne znamo što bi s njom.Rafinerije su joj zastarjele, novo , moderno gorivo ne može proizvesti, znači mora ga kupovati kao što ga sada madjari kupuju i distribuiraju preko ine.....znači ina može poslužiti samo za uhljebljivanje i smještanje stranačke vojske javnim, narodnim novcem.isto je i s HEP-om, koji trenutno služi drugoj stranci, na isti način...pa je stoga i meta napada jačeg krokodila iz male kaljuže zvane Hrvatska...dokle god je politokracije , nikad bolje narodu...