Redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti i voditelj odsjeka međunarodne politike i diplomacije, Dejan Jović prošli je tjedan dnevno-političke događaje popratio kroz dnevnik koji je objavio na portalu Radio Slobodna Europa.
Dnevnik je započeo u subotu 8. studenog komentirajući radijsku emisiju o političkim događajima u tjednu prije pisanja dnevnika, a tema emisije odnosila se na branitelje i generale. "Predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović kaže da će udruženje generala postati njen "kolektivni savjetnik" – štogod to značilo.
Kardinal Josip Bozanić podržava branitelje koji protestiraju protiv vlade jer se plaše da će im biti ukinuta neka stečena prava, uglavnom materijalna. Kažu da se bore protiv Jugoslavena – kao što su se 1991. borili protiv Jugoslavije. Potom slijedi izvještaj o tome koji general podržava kojeg predsjedničkog kandidata. Diskurs je prepun vojnih i ratnih pojmova: stožer, obrana, agresija, izdaja, rat, heroj…
Slušajući tu emisiju, u jednom sam trenutku pomislio: evo, ovako bi izgledale vijesti da smo u vojnoj diktaturi. Ni 20 godina nakon rata ne dopušta nam se da živimo normalnim životom civila. Svaki put pred izbore – evo rata opet: ako ne ovog iz devedesetih, onda onog iz četrdesetih. Pritom se o ratu mnogo govori, ali se i dalje o ključnim stvarima u vezi s tim ratom – mnogo i šuti", piše Jović.
Nedjelju, 9. studenog, Jović je posvetio obljetnici rušenja Berlinskog zida, pitajući se što je 1989. godina značila nama u Hrvatskoj.
"Bila je to godina koja nam se nije dogodila. Za srednju Europu, 1989. simbolizira pobjedu liberalne demokracije nad alternativama. No, kod nas – i u nizu postsovjetskih zemalja – pobijedio je konzervativni i agresivni nacionalizam, koji je istisnuo i one elemente liberalizma koji su postojali u socijalističko doba.
Naša 1989. bila je – gazimestanska. Umjesto slobodarske politike koja preferira pluralizam i različitosti, kod nas je prevladala politika homogenizacije većinâ i marginaliziranja, pa i eliminiranja manjinâ. Nova je demokracija kod nas bila neliberalna. Umjesto trajnog mira, dobili smo brutalno nasilje i rat, povratak ekstremnih ideologija i politika. Potonuli smo i još pokušavamo isplivati. Umjesto 1989., imali smo devedesete. U Njemačkoj, stoga, možda i imaju razloga za slavlje. Mi baš i nemamo", nastavlja Jović.
Početak prošlog tjedna, ponedjeljak 10. studenog, Joviću je važan zbog konferencije o 25-godišnjici od 1989., koju je Fakultet političkih znanosti organizirao s kolegama iz Poljske. Na njoj je Jović govorio o "konzervativnoj tranziciji" rekavši da je naša tranzicija bila složenija od ijedne druge: bila je peterostruka.
"Istodobno se mijenjao politički poredak, ekonomski sistem, državnost, identitet, a uskoro smo imali i tranziciju iz rata u mir. Blago Poljacima, čija je tranzicija bila tek dvo-i-pol-struka: nisu mijenjali državnost, niti su imali rat, a nacionalni identitet mijenjali su dopola, daleko manje nego što je bio slučaj u postjugoslavenskom prostoru. Nažalost, ni 25 godina nakon početka tih tranzicijâ, nisam siguran da smo ih dovršili. Je li demokracija sasvim sigurna u našim rukama? Je li ona danas više liberalna i pluralistična nego što je bila u devedesetima? Ili smo i danas – javno ili tajno – zaljubljenici u snažne vođe, kao što su Putin ili Orban?
Model koji, primjerice, Putin primjenjuje u Rusiji – a koji se temelji na ideji uništenja svake opozicije, jednom za svagda – vrlo je popularan u gotovo svim postjugoslavenskim zemljama. Je li naša budućnost, dakle, u liberalizaciji ili putinizaciji? Obje su opcije – u Hrvatskoj – i dalje sasvim moguće", piše Jović.
Panel o britanskim gledanjima na Europsku uniju na Fakultetu političkih znanosti obilježio je utorak 11. studenog. Gost je bio britanski ambasador i dvoje kolega politologa. Ambasador naglašava da britanska vlada i dalje smatra da je članstvo u EU od važnog nacionalnog interesa za Britaniju, no traže reformiranu Uniju, u kojoj će se na nacionalnoj razini odlučivati o svemu, osim o onome što države delegiraju Briselu.
"Kakvu Europu, međutim, želi Hrvatska? O tome nema čak ni rasprave. Političari su na Europu gledali kao na cilj, a ne kao na sredstvo. Taj cilj imao je simboličku vrijednost – da nas relevantni drugi priznaju kao normalnu zemlju. Ulazak u EU istodobno je i povećanje stvarne moći zemlje – a prestaju i pritisci na nju izvana. No, kao da je ulaskom u EU došlo do kraja politike.Ostvareni su, navodno, svi nacionalni ciljevi i sad se pluta i tumara. U jednom je, međutim, ulazak u EU ipak temeljito promijenio politiku u Hrvatskoj. Više nije moguće u ime nekog 'nacionalnog cilja' isključivati one koji se s tim ciljem ne slažu.
Sad se ti isključeni vraćaju na političku scenu, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li im uspjeti smanjiti moć dvije velike stranke: HDZ-a i SDP-a. Sa zanimanjem, stoga, pratim slovensko iskustvo. Je li potonuće velikih stranaka samo privremeno ili trajno?" pita se Jović.
Sa studentima u srijedu 12. studenog Jović na Fakultetu političkih znanosti raspravlja o uzrocima pada Jugoslavije. Riječ je o generaciji koja je rođena nakon raspada Jugoslavije i nema vlastitih sjećanja na te događaje.
"Otkrivam uvijek iznova da su mnoge činjenice bile pažljivo skrivane od te generacije. Primjerice, čak i oni informiraniji među njima, iznenade se kad pročitaju pitanje koje je postavljeno na referendumu u svibnju 1991. u Hrvatskoj. Taj se referendum aksiomatski smatra "referendumom o nezavisnosti" – i on je to, bez dvojbe, u jednom svom aspektu i bio.
Ali, uz to, on je bio i referendum o kulturnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj te o mogućnosti konfederalnog povezivanja s ostalim jugoslavenskim narodima. Ta dva aspekta referenduma, gotovo su potpuno zaboravljena. To je samo jedan od mnogih primjera. Iznošenje činjenica je "šokantno" zato što je zavladala kultura falsificiranja.
Falsifikat je pretvoren u mit – a dovođenje u pitanje tog mita osuđuje se kao "udar na temelje državnosti". U akademskoj raspravi, a ja mislim i u političkoj, treba se uvijek držati dobrog starog novinarskog načela: "Činjenice su svete, komentari su slobodni". A ne one koja je i dalje popularna: "Moje su interpretacije svetinje, tvoje su sumnjive, a činjenice su – nebitne", utvrđuje Jović.
Da mu je objavljen tekst u beogradskom Vremenu, Jović piše u četvrtak 13. studenog. U tekstu piše o poukama hrvatskog pristupanja Europskoj uniji i njihovoj eventualnoj upotrebljivosti.
"Tri sam izdvojio: prvo, stvarajte prijatelje i smanjite broj neprijatelja unutar Europske unije. Hrvatska je s Njemačkom, a dijelom i sa SAD-om, bila u sponzorsko-klijentskom odnosu, i to joj je uklanjalo prepreke koje inače sama ne bi mogla ukloniti. Oslanjala se na četiri kruga prijatelja: katoličke zemlje, male zemlje, srednjo-istočno-europske zemlje i Njemačku te njene prijatelje.
Imaju li sadašnje kandidatkinje takve sponzore? Drugo, treba ili reformirati (što je teško i nepopularno) ili naučiti kako odglumiti reforme. Popularno je simulirati reforme, pa su upravo to i činile zemlje poput Bugarske, Rumunjske, Hrvatske i Slovenije. Treća pouka je: političari moraju naučiti kako ignorirati birače. Budu li ih slijedili, nikad neće stići na cilj. Ignorirati birače u demokraciji je teško, i politički je nekorektno čak i predložiti tako nešto. Zato je smišljen politički korektan pojam: leadership. Suprotno je: populizam", piše Jović.
Posljednji dan Jovićeva dnevnika, u petak, 14. studenog, završava bilješkom o njegovu predavanju na novom specijalističkom studiju diplomacije "koji je de facto zamijenio nekadašnju diplomatsku akademiju. Uspjeli smo, naime, umjesto starog modela školovanja diplomata unutar ministarstva vanjskih poslova, osnovati sveučilišni studij koji izvode četiri fakulteta: pravni, politološki, ekonomski i filozofski. Time smo školovanje diplomata prebacili iz političke sfere u akademsku.
To smo isto učinili, od ove godine, i s vojnim školovanjem koje izvodi dvadesetak fakulteta. Još kad bismo uspjeli reformirati na taj način i školovanje policajaca, mogli bismo reći da smo učinili velik korak u depolitizaciji tih triju važnih državnih službi", piše Jović.
>> Razrješenje analitičara Dejana Jovića pohvalili iz SDP-a i HDZ-a
Profesore držite 7 kolegija na Politologiji. Koliko ste proizveli nezaposlenih studenata? Zašto se ne bavite relevantnim temama? Samo pričate o Jugoslaviji, bavite se svojim privatnim stavovima, a ne EU fondovima, izmjenama izbornog zakona, položaju mladih u društvu, preferencijalnim glasovima itd itd... koristite jednu instituciju za svoje privatne stavove i indoktrinirate mlade! Gdje Vam je odgovornost za mlade koji odlaze s Vašeg fakulteta i nitko ih ne želi!