Nakon pitanja rada trgovina nedjeljom, i općenito nedjeljnog rada,
Crkva i državne institucije opet su se našle u zategnutim odnosima i
sada, u pogledu uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Padaju optužbe na
sve strane pa čak i da državni dužnosnici ne poštuju Ustav, nižu se
argumenti i jedni i drugi, ali rješenje se ne nazire.
Očito je samo to da se svaka strana sve više zakapa u svoj rov, a
problem se ne rješava, baš kao i u pitanju nedjelje. Očekivati je da se
neće tako brzo riješiti pitanje zdravstvenoga odgoja, na kojemu s jedne
strane "jaše" Crkva preko udruge Grozd, kao što se već godinama ne
rješava ni pitanje nedjelje.
Samo treba uzeti u obzir da dolaze izbori, Crkvu treba držati negdje uz
sebe, ne treba iskrenja, pa će se sve lijepo odugovlačiti u nedogled.
Ali s druge strane, Vlada se ne smije baš previše zamjeriti ni onima
drugima, koji nude drugačiji program, jer i među njima ima
potencijalnih birača. I kad se sve ovo uzme u obzir, situacija nalikuje
na gordijski čvor bez raspleta.
Nitko ne može i ne smije osporiti crkvenim institucijama da lobiraju za
svoje programe i svjetonazor, kao i sve druge. Ali opet je pitanje
koliko službena Crkva u Hrvatskoj ima hrabrosti suočiti se s realnošću
među svojim vjernicima, koliko zaista prijanja pastoralnom radu, a ne
da samo zbraja novac, gradi i uređuje fasade te da svećenici ljude
prokazuju čak i s oltara.
Preče bi trebale biti ljudske duše. Ili se boje? Jer je broj od 87
posto deklariranih katolika samo zavaravanje. Ili, pitanje, zašto
Zagrebačka nadbiskupija ima ekonomsko, a nema pastoralno vijeće?
Katolički duh u vjernike bi trebala ponajprije usaditi sama Crkva, a ne
ostavljati da to čine državne institucije i njezini programi.
RIJEČ - DVIJE
