Antropofagija, odnosno kanibalizam, koja se uz incest smatra najvećim tabuom u današnjem društvu, posebno je zanimljiva kada govorimo o njoj u kontekstu neandertalaca. O kognitivnim sposobnostima neandertalaca nagađa se od otkrića kostiju u Kleine Feldhofer Grotte u dolini Neander 1856. godine, a praksa jedenja pripadnika iste vrste i danas privlači pozornost javnosti. Kanibalizam dijelimo na tri vrste: endokanibalizam, egzokanibalizam i autokanibalizam.
Arheolozi u pravilu slijede strogo definirane smjernice kad određuju je li neka zajednica prakticirala kanibalizam. Neke od njih su: razlomljene lubanje, razlomljene duge kosti, tragovi rezanja kostiju, spaljene kosti te ljudske kosti pomiješane sa životinjskima. Ne postoji službeni znanstveni konsenzus oko toga koliko bi kriterija određeno nalazište trebalo sadržavati kako bismo neupitno potvrdili da je zajednica koja ga je naseljavala prakticirala kanibalizam. Na francuskom špiljskom nalazištu Hortus pronađeni su dokazi koji bi mogli upućivati na ritualni kanibalizam, a uvid u neandertalski kanibalizam samo je jedna od tema o kojima se govorilo na znanstvenom skupu Europskog društva za proučavanje evolucije čovjeka (ESHE).
Na njemu je sudjelovalo više od tri stotine ponajboljih svjetski antropologa koji su se proteklog tjedna okupili u Zagrebu. Riječ je, naime, o neprofitnoj organizaciji osnovanoj 2011. godine čiji je cilj udruživanje znanstvenika s ovog područja te promoviranje znanstvenih istraživanja ljudske biološke i kulturne evolucije te broji više od 1224 registrirana člana. Društvo ima godišnje sastanke i znanstvene simpozije te u suradnji s Paleoantropološkim društvom izdaje znanstveni časopis pod nazivom PaleoAnthropology.
Na njegovu čelu nalazi se profesorica Katerina Harvati sa Sveučilišta Eberhard-Karls u njemačkom Tübingenu, a koja je i ravnateljica Centra za evoluciju čovjeka i paleookoliš Senckenberg u Tübingenu. Kao i prethodnih godina, ovogodišnji skup održao se u hibridnom formatu, koji je omogućio održavanje rasprava i razmjena, kao i inkluzivnost i sudjelovanje na daljinu. A dio "uživo" održavao se upravo u Zagrebu, i to u prostorijama Filozofskog fakulteta, u Arheološkom muzeju gdje se održao službeni prijam dobrodošlice za sudionike skupa te u prostorijama Školske knjige.
VEZANI ČLANCI:
Lokalni organizatori skupa su zagrebački Arheološki muzej, Institut za antropologiju i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a lokalni organizacijski odbor čine dr. Mateja Hajdinjak, voditeljica istraživačke grupe za proučavanje paleogenomike hominina na Institutu Max Planck u Leipzigu, prof. dr. sc. Ivor Janković s Instituta za antropologiju u Zagrebu i Sanjin Mihelić, ravnatelj zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, uz potporu Muzeja krapinskih neandertalaca i Javne ustanove Priroda Varaždinske županije.
Hrvatska metropola postala je domaćin ovog uglednog skupa zbog svoje duge i važne tradicije u proučavanju ljudske evolucije te je zbog aktivne paleoantropološke zajednice Zagreb odabran kao domaćin ovogodišnje konferencije. Istraživanja Dragutina Gorjanovića-Krambergera na prijelazu u 20. stoljeće dala su jedan od najvažnijih znanstvenih doprinosa istraživanjima neandertalaca, a u fosilima iz špilje Vindije također je izvrsno očuvana drevna DNK, što ih čini neprocjenjivim izvorom za projekt genoma neandertalaca i uvelike poboljšava znanje o njihovu genetskom sastavu.
Među istaknutim znanstvenicima i predavačima iz čitavog svijeta, jedan od najvažnijih gostiju ovogodišnjeg skupa bio je nobelovac profesor Svante Pääbo, pionir evolucijske genetike, koji je u Masarykovoj 28 održao glavno javno predavanje nazvano Drevna genomika, koje je izazvalo najveći interes. Pääbo je švedski genetičar koji se specijalizirao za područje evolucijske genetike, a prije dvije godine nagrađen je Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu "za svoja otkrića koja se tiču genoma izumrlih hominina i ljudske evolucije".
Kao jedan od utemeljitelja paleogenetike opsežno je radio na genomu neandertalca. A veliki dio njegova rada temelji se na proučavanju kostiju pronađenih upravo u špilji Vindija. Ta špilja spada među najvažnija arheološka i paleontološka nalazišta u Hrvatskoj, a s obzirom na važnost i količinu nalaza pripada joj istaknuto mjesto i među svjetski poznatim spiljskim lokalitetima. Genetička povijest vindijskog neandertalca bila je tema izlaganja Arev Pelin Sumer, dok je Carolin Roeding pak održala predavanje naslovljeno "Vindija: novi pogled na morfologiju čeone kosti". Među predavačima našli su se renomirani znanstvenici iz raznih dijelova Europe.
FOTO Ovo su najveća marijanska svetišta u Hrvatskoj: Na Veliku Gospu pokrene se rijeka hodočasnika
To, valjda, dolazi od "drevo". Znači drvena?