Tijekom nedjelje Večernjakov reporter Juraj Filipović i fotograf Milan Šabić napustili su ukrajinski grad Lavov koji je jutros napadnut. Ruske snage izvršile su napad na vojnu bazu u Javorivu koji je od Lavova udaljen desetak kilometara. Granatiran je i aerodrom u Lavovu - posljednji koji je bio funkcionalan u cijeloj državi.
U napadu je prema dosad potvrđenim informacijama poginulo 35 ljudi, a Lavovom su cijelu nedjelju odzvanjale sirene za zračnu uzbunu.
Čini se da se obistinilo ono što su svi očekivali - Vladimir Putin krenuo je na zapad Ukrajine, a nije poštedio ni ukrajinsku "prijestolnicu kulture" Lavov koji je praktički do jučer bio jedina slobodna zona i koji je smješten samo sat vremena vožnje od granice s Poljskom koja je članica NATO-a.
U Lavovu prema neslužbenim procjenama trenutno boravi više od 50 tisuća izbjeglica iz istočnih ukrajinskih gradova i regija koji preko tog grada traže tranzit prema Zapadu.
U gradu vlada strahovita napetost i očekuje se da bi svaki trenutak mogao uslijediti stampedo kad se na istoj prometnici prema graničnom prijelazu Krakowiec spoje izbjeglice koje iz zemlje izlaze pješice s ogromnom kolonom automobila koja se iz dana u dan povećava.
Lavov više nije siguran i tamošnje vlasti savjetovali su nas da napustimo grad. Osim toga više nema slobodnog smještaja pa smo prenoćište pronašli u gradiću Jaroslaw u Poljskoj.
Na putu do tamo posjetili smo prihvatni centar za izbjeglice na granici. Iz objektiva našeg reportera Milana Šabića nastali su potresni prizori. Prizori zbog kojih će se stidjeti i oni koji će na ovaj svijet doći poslije nas.
POGLEDAJTE VELIKU GALERIJU:
Kolona je krenula točno 25 kilometara od granice, a istovremeno sa svih strana. Iz šuma, s livada i cestom slijevaju se obitelji s koferima koji žele napustiti razorenu Ukrajinu. Zbilja su to tužni prizori. Mnogo tužniji od onih koje viđamo na televizijskim kadrovima.
Tisuće majki s djecom u naručju na debelom minusu korača prema Poljskoj. Među njima ima nešto starijih muškaraca, a rijedak je broj onih mladih koji imaju opravdan razlog za napuštanje Ukrajine. Naime, nijedan vojno sposobni muškarac prema zakonu vlade ne smije napustiti zemlju dok traje rat.
Volonteri crvenog križa i ljudi koji samoinicijativno na granici kuhaju obroke kazali su nam da samo na ovom graničnom prijelazu dnevno iz Ukrajine iziđe između 20 i 40 tisuća ljudi.
Ukrajinska vlada otvorila je na granici poseban prometni koridor za humanitarnu pomoć. Međutim i na njemu je gužva. Stotine kombija s poljskim, češkim, slovačkim, mađarskim i estonskim tablicama 24 sata dnevno u Ukrajinu odvozi hranu, odjeću i higijenske potrepštine. Susjedne države pokazale su iznimnu solidarnost s Ukrajinom. U to smo se uvjerili i prolaskom kroz te zemlje. Apsolutno svaki slobodan gradski prostor iskorišten je za postavljanje slogana podrške, a državne institucije i privatne kompanije mahom na vidljivim mjestima drže plavo žutu zastavu.
Gužva na granici stvara se osim velikog broja izbjeglica i zbog rigoroznih kontrola. Da bi se prešla granica potrebno je prijeći čak pet kontrolnih punktova. Naoružani vojnici na improviziranim barikadama detaljno pregledavaju svaki automobil. Ukrajina je u potpunoj ratnoj psihozi. Među establišmentom je prisutan i strah od proruskih špijuna i operativaca koji bi potencijalno mogli ući ili izaći iz zemlje.
Na granici je prilično teško pronaći ikoga tko bi mogao pričati engleski. No priča nije ni potrebna. Naprosto nemamo što pitati ljude koji u očaju pokušavaju preživjeti. Samo stojimo, gledamo i plačemo.
Vidimo pune autobuse djece s plišanim igračkama sa suzom u oku, vidimo majke koje su kao lavice spremne ubiti za svoju obitelj, vidimo umirovljenike kako teturaju prema granici i čujemo žalosnu melodiju koferskih kotačića koji se prevrću preko dubokih rupa na ukrajinskim cestama.
Većina njih će u Poljsku. Kažu da je to njihova bratska država, njihovi Slaveni s kojima se dobro razumiju. Ima i onih koji žele do Njemačke, Francuske, Velike Britanije...
Ali jedno je sigurno. Ukrajinske izbjeglice žele se što brže asimilirati u države koje dolaze, pošteno raditi i okrenuti novu stranicu u životu.
Od početka rata s hrvatskih portala ne skidaju se pojedini komentatori iz Srbije i zagovaraju ruske interse i šire rusku propagandu.