Fra Ivan Penava imao je 13 godina kad je krenula Oluja. Prisjetio se tog kolovoza prije 18 godina.
- Moja obitelj je ljetovala u kamp-kućici u Cesarici kraj Karlobaga. Godinu dana prije nismo mogli doći jer je Hrvatska vojska tu zauzela položaje nakon razgraničenja kod Gospića, tako da smo se radovali povratku na staro mjesto. Imao sam tada trinaest godina. Mene i brata je to jutro vrlo rano probudio zvuk vojnog aviona Hrvatske vojske koji je prošao iznad mora u Velebitskom kanalu. Istrčali smo van, ali ga nismo stigli vidjeti. No, naš tata je već bio budan i uspio ga je vidjeti. Kasnije smo na vijestima čuli da je započela akcija i bili smo uzbuđeni.
Drugo jutro, 5. kolovoza 1995., brat i ja smo ustali rano i uspjeli smo vidjeti vojni avion kako leti iznad Jadrana, između Paga i Velebita. Bio je to neponovljivi događaj - stajati na krovu kamp-kućice, u zoru dok još sunce nije izašlo iznad Velebita, gledati bonacu na Jadranu i goli kršni Pag, te doživjeti snagu i brzinu vojnog zrakoplova koji nam je tako blizu prošao da smo ga, tada mi se činilo, skoro mogli dotaknuti. Više ne znam je li letio niže od nas ili negdje u našoj visini jer smo mi bili na uzvišenom mjestu u odnosu na Jadran. Sad kad se prisjećam tog događaja, činilo mi se kao da je avion veličine galeba, kao da neka brza ptica leti iznad mora gdje se mi kupamo. Bio je to čuda spoj ljetne opuštenost i razbibrige, ratne opasnosti koja je bila odmah iza vrha Velebita s druge strane prema Gospiću i ponosa, dječjeg ponosa na hrvatske branitelje i Hrvatsku vojsku čije smo sličice skupljali za album Cro Army i čije smo tragove još mogli vidjeti u našem naselju jer je tu jedno vrijeme bila linija obrane.
A danas? Danas sam svećenik i na večernjoj svetoj misi u vinkovačkom Novom Selu ću moliti za mir u Domovini i za sve hrabre branitelje i vojnike, za sve žrtve velikosrpske agresije. Zahvalit ću Bogu što danas imamo mir i slobodu u Hrvatskoj za koje je zaslužna operacija Oluja. Poslije mise ćemo u dvorani pustiti film "Hrvatska, ljubavi moja" i zajedno s vinkovačkim braniteljima proslaviti ovaj veliki dan. Fra Ivan Penava
Rođendan na Oluju
Čitatelj Večernjeg Miodrag Kovač kazao i on danas slavi rođendan.
- Rođen sam 05.08.1970 Prije 18 godina 05.08.1995. zajedno sam s tisuće vojnika znanih i neznanih sudjelovao u vojno redarstvenoj akciji Oluja! Osjećam neizmjernu sreću i ponos! Te 1995. oslobođenje Hrvatske mi je bio najveći poklon kojeg sam mogao podjeliti i svake godine ga djelim sa svim građanima Lijepe naše, kaže M. Kovač.
I sad mi trnci idu
- Nikad neću zaboravit prvi posjet novinara gradu Bihaću 7.8.. Išlo se kooridorom iza 1. gardijske brigade preko Saborskog na Ličko Petrovo Selo. Dan prije su nastradali civili koji su se kupali na Uni... Cijeli dan smo bili tamo, užem dijelu grada, intervjui su se radili kako se preživjelo. I sad mi trnci idu.... Htjele smo se počastit sladoledom u slastičarnici, ali nismo imale njihove novce - bijele papiriće s napisanim iznosom kolike su vrijednosti, pa smo sačekale ipak Zagreb za sladoled.
Bila sam samo u pratnji tj. išla sam samo da prođem bar kroz Slunj, ak' još nisam mogla do Cetingrada otkud su mi roditelji. Kad se kretalo, novinari iz Irci su nedostajali, organizirala se potraga i uspjelo ih se naći uz poštu - direktno javljanje iz Bihaća (tako je bar netko rekao). Najdraži moj trenutak je bio kad smo u centru Slunja zastali, uspjela sam se s dečkima iz 14. domobranske odvesti do Rastoka. Vidjeti oštećen most. Čak sam i sliku imala ali ostala bez nje, otišla za uspomenu u Kanadu. Povratak je trebao bit direktno prek' Tušilovića u Karlovac, al' se nije moglo pa se natrag prek Primišlja vraćalo na stranu Generalskog stola, prisjetila se pak Željka Vojak.
>>Uz ovacije na Kninskoj tvrđavi i generali Gotovina i Markač
>>'Velebit smo znali bolje od kuće. Slijedi najveća Oluja svih oluja!'
