Banke svjesno navlače ljude u propast varajući, čak i oprezne i pismene, pričom o jednostavnoj konverziji, a netko u državi ima interes da se pored konvertibilne kune i zakona o zaštiti dužnika banke ponašaju kako hoće – ogorčeno kaže Zagrepčanin Hrvoje Bartolović koji je triput, bezuspješno, stambeni kredit u švicarcima pokušao konvertirati u euro.
Tražili jamce, sudužnika...
Riješiti se CHF kredita pokušao je dok je tečaj bio 4,7 kuna za jedan franak. No u banci time nisu bili oduševljeni, za konverziju u euro, kaže, tražili su mu sudužnika i jamca! Na to nije pristao, a kredit je u euro ponovo pokušao pretvoriti pri tečaju od 5,1 kunu. Tada su mu tražili zadužnicu nad sveukupnom imovinom!
– Nudeći mi kredit u švicarcima, osobna bankarica uvjeravala me da u svakom trenutku mogu napraviti konverziju u eure uz trošak od dva posto provizije. Kad sam prvi put tražio konverziju, odgovorila me od toga tražeći uz proviziju i sve troškove kao i za novi kredit. Drugi put su me tražili sudužnika/jamca, a treći put zadužnicu – tvrdi H. Bartolović, koji je kredit na 18 godina podigao 1. svibnja 2005., a koji je tad iznosio 519.736 kuna. S 27. srpnja 2011. dužan je 546.246,24 kune, nakon 72 plaćene rate od 800 do 900 franaka, ovisno o promjeni kamate. Uz povećanje duga, tečaj CHF-a "pojeo" mu je i vlastiti ulog pri kupnji stana od 25.000 eura!
Negdje 2007., dodaje naš čitatelj, inače i sam ekonomist, stigla mu je obavijest da se osim mijenjanja kamatne stope, mijenja i način obračuna kredita iz komfornog u proporcionalni, pri čemu kredit naraste ukupno za 1,5 do dva posto. Tražio je pismeno očitovanje o tome, no nije ga uspio dobiti.
– Kada sam dobivao neprihvatljive prijedloge za konverziju, tražio sam ovrhu nad stanom, jer u tom trenutku nisam želio dodatne troškove i bilo kakve zatezne kamate. Odbili su me, jer ovrhu rade kada se neplaćene rate nagomilaju. Lani sam tražio od osobnog bankara da mi zaustave obustavu na zakonski dopuštenu. Osobni bankar, kojega posebno plaćam zajedno s bankom, samo me ignorirao – nastavlja svoju dužničku priču čovjek koji jedino rješenje "situacije franak" vidi u konverziji franka u eure na dan uzimanja kredita uz obračun kamata koje su vrijedile za euro.
Dosta je šišanja ovaca
Ni ovce se ne mogu beskonačno šišati, piše nam i naš čitatelj V.K., razočaran izjavama da su građani sami krivi što su izabrali franak:
– Kredit sam digao u ožujku 2007. kad je po tečajnoj listi HNB-a iznosio 4,58 kuna. Kamata je na kredit iznosila 5,25 posto. Sad, kad je franak 6,48 kuna, kamate su 6,5 posto! Očito je kreditna politika banaka prema građanima trka za profitom koju nitko ne kontrolira i ne obuzdava – kaže.
Glupost je očekivati da će vas banke pošteno i pravedno savjetovati. To je kao da očekujete da vam prodavač auta iskreno kaže šta sve ne valja na njemu. Oni koji trebaju stajati između tržišta i naroda su vlasti u RH, ali oni su toliko korumpirani da banke, kao i sva ostala društva mogu raditi šra žele. A franak će rasti još onoliko koliko će bankama to biti isplativo, odnosno dok nenaplativi krediti neće priječi kritičnu masu. Rast franka je isključivo rezultat porasta potržnje prema toj valuti, i bankarskim konglomeratima u koje spadaju i sve \"hrvatske\" banke, nije problem kupiti nekoliko desetaka milijardi ili stotina milijardi franaka kako bi se utjecalo na tečaj i tako došlo do ekstra profita na račun naroda kojeg vlasti ne štite. Pa neki dan su banke u Hrvatskoj kupile skoro milijardu eura kako bi utjecali na porast eura prema kuni.