Plamena buktinja koja guta svjetski poznatu parišku katedralu Notre Dame, simbol kršćanske, francuske i europske kulture, ostavila je svijet u nevjerici. Teško je uopće zamisliti da u današnje vrijeme u srcu jednog od europskih velegradova i kulturnih centara požar može poharati remek-djelo gotičke sakralne arhitekture koje je inspiriralo tisuće umjetnika u posljednjih osam stoljeća.
Nije ni čudo što su se na društvenim mrežama odmah pojavile teorije prema kojima je riječ o podmetnutom požaru, a među zluradim komentatorima i blesanima koji su likovali tražilo se sudionike u paklenom planu kojemu je cilj bio poniziti katolike u Velikom tjednu. Doista je teško prihvatiti da obični ljudski nemar može dovesti do ovakve katastrofe koja je ranila milijune vjernika i ljubitelja kulture diljem svijeta.
Ali doista može. Temeljita istraga dat će nam konkretnije odgovore, no isključiti nebrigu i olako svaliti krivicu na islamske teroriste ili migrante bilo bi pogubno. Ne zato što je takvo što politički nekorektno, već zato što tako ponovno izbjegavamo preispitati sami sebe. Urušavanje dijelova Notre Dame tek je vanjska manifestacija puno dubljeg unutarnjeg urušavanja. Vrijednosni stupovi naše europske kršćanske civilizacije srušeni su puno prije nego što su one drvene u pariškoj katedrali izjeli crvi. I teže će ih biti ponovno podići.
Nije slučajnost što se ova tragedija dogodila baš u Francuskoj. Naravno, stravični požar svugdje se može dogoditi i iza sebe ostaviti zgarišta, ali i ljudske žrtve. Ovdje ih, srećom, nije bilo. Čovjek je tehnološki nevjerojatno napredovao, no još uvijek ne uspijeva svaki put pobijediti vatru. Francuzi u tome nisu ni bolji ni gori od ostalih.
Ono u čemu definitivno jesu gori briga je za sakralne objekte koje se u državi koja je nekad nosila titulu „najstarije kćeri Crkve“ dnevno vandalizira. U prosjeku tri crkve svakog dana budu meta divljaka koji za sebe misle da su jako napredni i da uništavanjem bogomolja i kulturne baštine svijetu čine uslugu.
Nekad su u istoj toj državi živjeli produhovljeni ljudi koji su svoju naprednost iskazivali gradnjom, a ne rušenjem. Veliki umjetnici i arhitekti, kao i sitni graditelji i majstori, cijele su živote posvetili izgradnji monumentalnih sakralnih objekata u čast i slavu Boga. Svoj talent, vještine i znoj, sve što su imali i znali, utkali su u remek-djela kojima se i danas divimo i dičimo. Oni su bili doista napredni jer su razumjeli da i onaj najmanji među ljudima može iza sebe ostaviti puno ako teži nebesima. Ovi današnji kvazi naprednjaci teže samo zadovoljavanju vlastitih primitivnih potreba pa je za očekivati da iza njih neće ostati baš ništa vrijedno divljenja.
Država koja takve uzgaja i tolerira sasvim sigurno ne zna čuvati svoje vrijednosti. Potvrdilo se to i u slučaju Notre Dame koja je, kao i druge francuske katedrale izgrađene prije 1905. godine, u vlasništvu države.
Francuska, prije više od dva stoljeća iščupana iz svojih korijena i krivo nasađena u revolucionarnu teglu sa škrtom zemljom natopljenom krvlju, o njoj, naravno, nije vodila računa. Jer u očima onih koji upravljaju javnom sferom ta lijepa građevina nema nikakvu svrhu osim estetske. Potpuna dekristijanizacija javnog prostora stvorila je preduvjete za ovaj požar puno prije nego što je buknuo.
Slično će se dogoditi i u Hrvatskoj dozvolimo li da samozvani progresivci, koji upravo Francusku često navode kao primjer idealne sekularne države, vjeru ograniče isključivo na privatnu sferu. Kratak je put od nasilnog izbacivanja vjeronauka iz škola, tjeranja molitelja iz kruga bolnica, ušutkavanja svećenika i jednostranog raskidanja Vatikanskih ugovora do požara na Kaptolu ili u splitskoj katedrali, najstarijoj u svijetu, koji ćemo u nevjerici promatrati. Gubitak vjere nedvojbeno vodi tomu da zadarski Sv. Donat, Sv. Marija i Sv. Stošija završe kao nakupina kamenja poput rimskog Foruma koji okružuju.
Samo uz pomoć vjere, ljubavi i predanosti kojima su i građene te ljepote sakralne arhitekture mogu ostati čitave za generacije koje dolaze. Prihvaćanje kršćanstva i Crkve kao esencijalnih faktora u hrvatskom društvu i europskoj civilizaciji nevjernike i njihov doprinos ne čini ništa manje vrijednima. Kao što vjernici trebaju biti slobodni ispovijedati svoju vjeru, jednako tako onima koji ne vjeruju ništa ne smije biti nametnuto.
Naučimo se međusobno razumjeti prije nego što dođe vrijeme da zajednički plačemo nad hrvatskim zgarištima, suočeni s činjenicom da iza nas neće ostati ništa, čak ni ono što smo dobili u nasljedstvo.
Pogledajte videokomentar našeg kolumnista Mate Mijića!
Sve ovo će prestati kada mase, kritična masa čovječanstva shvati da ovo proizvode politike i političari, isključivo oni šire ovakve psiho-sociopatije diljem svijeta u svrhu novih zakona kojima bi suzili tor ovcama, ukinuli osnovna ljudska prava, prepoznat ćete ih po upravo godom (lažnom) zagovaranju ljudskih prava i sloboda, njima su ljudska prava i slobode samo ono što oni smatraju pod time kao pravo na pobačaj, pravo da si odrežeš pimpek i nakalemiš sisu, da ideš u isti wc sa ženom a žena u muški, da se guzno "prokreiramo" i slično. Čim izađeš iz njihovih okvira "političke korktnosti" tada si FOB svake vrste! Religije su oduvijek ruku pod ruku sa politikom kao alat u PODIJELI PA VLADAJ agendi jernaime kada imaš jaku-KOHERENTNU skupinu ljudi za bilo koje pitanje od 95% ili 100% za nešto onda ako ti želiš suprotno od toga ne možeš kao pojedinac ili nekoliko vas protiv cijele grupe no kada uvedeš "demokraciju" koja je vladavina navodno večine, eeeee, onda samo podijeliš ase preko medija i automatsaki ih oslabiš UPOLA, dakle sada imaš 50/50%, nakon toga je dovoljno da medijskom manipulacijom navučeš 2 ili 3% na svoju stranu i kažeš DEMOKRACIJA na djelu, pravo večine je pobijedilo, kako perfidno zar ne? Tako politika diljem svijeta djeluje,LIJEVI-DESNI je privid jer zar ne vidite da su im politike IDENTIČNE bilo HDZ-SDP ili bilo koje strane političke stranke? Čim e među njih umiješa netko ko kuži igru odmah ih se proglasi opasnima,anarhistima i glupanima.