– Da nismo dobili POS-ov stan, danas bismo suprug i ja vjerojatno imali samo jedno dijete – govori nam Ivana, mlada žena u tridesetima, gurajući po zagrebačkom naselju Špansko kolica s petomjesečnom bebom, ispred kojih trčkara četverogodišnjak. Najstarije sedmogodišnje dijete je u školi, a muž na poslu. Obitelji s troje djece poput Ivanine najčešća su slika na pješačkom trgu mladog zagrebačkog naselja koje broji oko 5000 stanovnika, a ne iznimka kao u većini zemlje.
– Ovdje vam gotovo svi imaju troje djece – smije se Ivana. No, lice joj se naglo uozbiljilo kad smo je upitali za posao.
– Dobila sam otkaz u privatnoj firmi nakon rođenja drugog djeteta – kratko će.
13 otoka bez novorođenih
Nismo mi Nizozemska, Francuska ni skandinavske zemlje kad je riječ o odnosu prema zaposlenim majkama s malom djecom, koje odgajaju buduću radnu snagu. Mnogi poslodavci u njima vide neželjene zaposlenice koje će zbog dječjih bolesti prečesto izbivati s posla. Ironija je da su u godini u kojoj se zemlja reklamira sloganom "Hrvatska puna života" podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali da se lani rodilo najmanje djece do sada, samo njih 39.596, dok je, primjerice, 2009. bilo rođenih 44.577 djece. No, ako je strancima nevažno što lijepa zemlja za odmor izumire, taj slogan kod naših građana izaziva tragikomične asocijacije. To što se na čak 13 otoka u posljednjih deset godina nije rodilo nijedno dijete i to što na 47 naseljenih otoka žive samo 22.232 mlade osobe do 19 godina turobnima čini naše otočane dok gledaju u korov zarasle škole u mjestima u kojima je davno zamro plač i žamor djece, a ne strane turiste. No, još ima kod nas gradova i općina koje, usprkos krizi i lošoj nacionalnoj pronatalitetnoj politici, imaju dobar natalitet. Među desetak gradova uz koje bi mogao stajati slogan "Hrvatska puna života" ubrajaju se Zadar, Kaštela, Solin, Velika Gorica... Prema podacima DZS-a za 2013. (podaci za 2014. bit će objavljeni na ljeto op.a.), pozitivan prirodni prirast ima 77 gradova i općina, a negativan 468 gradova i općina te Zagreb. No, i u Zagrebu ima oaza, četvrti u kojima sve odzvanja od cike i žamora djece. Među njih se ubraja i četvrt Stenjevec, kojoj pripada i POS-ovo naselje Špansko. Osnovna škola Špansko Oranice, sagrađena 2007., danas ima 867 učenika. Ravnatelj Tomislav Ćurić kaže da su lani upisali pet prvih razreda osnovne škole, a 2008. imali su ih upisanih čak šest. U naselju, kaže, žive u prosjeku mlade obitelji u tridesetima i ranim četrdesetima s većim brojem djece, pa nije rijetkost da imaju i sedmero i osmero djece, ali ima i jedinaca, iako ne puno.
– Kriza se osjeti. Ima imućnih obitelji, visokoobrazovanih, prosječnih, ali i onih koji sa stambenim kreditima jedva preživljavaju. No, srećom, dosad nismo imali slučajeva da nam djeca dolaze gladna u školu, kao što ih je bilo u nekim drugim školama, ali ima roditelja koji imaju teškoća s plaćanjem produženog boravka i hrane za djecu. Obratilo mi se osobno nekoliko roditelja sa zamolbom da dug za boravak i hranu plate u nekoliko rata – kaže Ćurić, svjestan da roditeljima nije lako, pa i škola, koliko može, ima razumijevanja.
Vedrana (34), majka 11,5-mjesečnog sina i ekonomistica koja živi u Španskom, spada u sretnike koji imaju stan bez kredita i siguran posao. Ali svjesna je da mnogi oko nje teško žive.
– Ekonomska situacija, nezaposlenost i nezadovoljstvo zaduženih ljudi jedan je od glavnih uzroka zbog kojeg se mladi ne odlučuju na djecu ili odluče imati jedno. Mnogi moji vršnjaci htjeli bi imati djecu, ali za dijete je važna emocionalna i ekonomska stabilnost, a ako ste bez posla ili u strahu da ćete ga izgubiti pa teško pronaći, narušava vam se i emocionalna stabilnost i teže se odlučujete za djecu – govori Vedrana (34). Na odlasku s osmijehom dodaje da će vjerojatno imati još djece.
Dok žene kod nas u prosjeku rađaju 1,4 djeteta, u općini Viškovo kod Rijeke obitelji s mnogo djece nisu rijetkost.
16 milijuna kuna djeci
Godišnje se, kaže župnik Ivan Nikolić, rodi 200-tinjak djece. Viškovo se u posljednjih 20-ak godina udvostručilo. U njemu je 1991. živjelo 6918 stanovnika, a sada broji 14.445 ljudi. Mnogo je ljudi iz BiH, govori župnik, kupilo zemlju u Viškovu, izgradilo kuće i život. Sagrađeno je i mnogo novih stanova pa su se i mladi iz Rijeke, jer su cijene kvadrata bile povoljnije, odlučili u njemu skrasiti. Viškovo slovi kao općina s najviše obrtnika i poduzeća na riječkom području.
– Izdvajanjem od 16 milijuna kuna godišnje za standard života djece i mladih, što je četvrtina proračuna, Viškovo može biti primjer drugima. Vrtići, brojni školski i sportski programi, produženi boravak, užine u školi, udžbenici, stipendije, javni prijevoz i niz obrazovanih programa financira ili većim dijelom sufinancira općina da bi djeca imala ljepše i sigurnije djetinjstvo – kaže načelnica općine Sanja Udović. Olakšice za poduzetništvo i nove poticajne mjere za poduzetnike, dodaje, utječu na izbor Viškova kao mjesta za život i stvaranje obitelji. Župnik Nikolić kao poseban dan u Župi sv. Mateja pamti krštenje četvero djece iz četiri obitelji koje zajedno imaju dvadeset troje djece. Jedna od njih je obitelj Vladimira i Katarine Sušanj, koja se otprije nekoliko dana povećala za šesto dijete. Klara, Franjo, Ivan, Marta i Gabrijel dobili su sestricu Rafaelu.
– Rafaela je još jedna radost i blagoslov. Moji i ženini roditelji imali su mnogo braće i uvijek su nam pričali kako im je bilo lijepo rasti u velikim obiteljima. Njihove priče utjecale su na našu odluku – kaže tata Vladimir (36), fotograf koji u središtu mjesta ima fotostudio. I supruga radi s njim, no sad je na rodiljskom. Usto, ističe, njegov ujak, pokojni pater Zvjezdan Linić, snažno je na njega utjecao i učvrstio ga u vjeri, koja mu daje snage da prebrodi životne teškoće. Roditelji su im pomogli da sagrade kuću, podrška su im i u svakodnevici. Složni su kao obitelj, pomažu se.
– Novca nikad dosta, kako onima s jednim djetetom tako i onima sa šestero, ali mi nikad nismo razmišljali tako. Lijepo i skladno živimo iako su vremena teška – kaže Vladimir. Praktične probleme, kao odlazak na ljetovanje, riješili su kupnjom kombija pa njihovo iskrcavanje iz vozila, smije se, prate začuđeni pogledi. Imaju lijep običaj okupiti se za stolom i pjevati kao "mali zbor". – Nama je svaki trenutak s djecom užitak, kad smo zajedno, problemi postaju beznačajni – zaključuje Vladimir.
>>Problemom nataliteta bavi se i portal Večernjeg lista u svojoj VL Inicijativi u kojoj, također, možete predložiti rješenje za to goruće pitanje u hrvatskom društvu.
>> 'Od osamostaljenja ne postoji demografska politika, a izumrlo nas je 200.000'
>> Hrvatska ima stanovnika koliko i 1953. godine
>> Nekome je najvažnija karijera, a meni – četvero moje djece
>> Htjeli smo troje, imamo četiri kćeri, sad nam je žao što ih nemamo još
>> S petero djece uvijek se zna što tko radi, tko koga vozi, što se jede...
Pa puna je života za političare, neradnicke parazite koji trpaju samo u svoje kljuse, a oni su i birali slogan tako da ima logike što se njih tiče.