Hrvatska kopnena vojska iznenada je ostala bez svog višegodišnjeg zapovjednika, u petak uhićenog generala Mladena Kruljca, a s obzirom na to da je riječ o najvećoj i najvažnijoj grani Oružanih snaga, čije djelovanje čak ni u mirnodopskim uvjetima ne smije biti dovedeno u pitanje, trebalo je što prije imenovati njegova nasljednika. Iako se s postavljanjem visokih časnika često oteže, ponekad iz političkih razloga, ovaj put tome nije bilo tako.
Neviđena brzina
Neviđenom brzinom načelnik Glavnog stožera, ministar obrane i predsjednik RH dogovorili su se o novom kandidatu – general-bojniku Dragutinu Repincu – u manje od 24 sata. Takva brzina podjednako govori o ozbiljnosti situacije u KoV-u nakon što je zapovjednik Kopnene vojske odveden u istražni zatvor zbog sumnje u malverzacije zemljištem, ali i o kvaliteti njegova nasljednika, jednog od najškolovanijih časnika u Oružanim snagama.
Repinc je miran i staložen čovjek, predan časnik, više profesorskog nego vojničkog izgleda, potpuna suprotnost svom prethodniku, boksački nabijenom generalu-bećaru čije su ekscese godinama pratili mediji. Unatoč akademskom izgledu, novi je zapovjednik KoV-a profesionalni vojnik od “malih nogu”. Rođen je u Zagrebu 1959. godine, 1978. završio je Vojnu gimnaziju, a 1982. Vojnu akademiju kopnene vojske – smjer inženjerija. Do početka Domovinskog rata radio je u Inženjerijskom školskom centru u Karlovcu, gdje je obnašao razne zapovjedne i nastavničke dužnosti te je u tom razdoblju završio tečajeve za zapovjednika voda, satnije i bojne u inženjeriji.
U Hrvatskoj vojsci aktivan je od rujna 1991. Tri godine poslije završio je Zapovjedno-stožernu školu OS RH kao najbolji polaznik u naraštaju, a 1996./1997. bio je prvi hrvatski polaznik američke ZSŠ u Fort Leavenworthu, koju je završio s odličnim uspjehom.
Instruktor MPRI-ja
Jednu od najvažnijih dužnosti obnašao je uoči Oluje, kada je bio nastavnik za izobrazbu stožernih časnika u sklopu programa MPRI-DTAP. MPRI je tvrtka koju su osnovali umirovljeni američki visoki časnici, koji su u sklopu Programa pomoći u demokratskoj tranziciji (DTAP) mentorirali hrvatske časnike uoči oslobodilačke operacije. Njihova je pomoć u obuci hrvatskih časnika koji su izveli završne operacije Domovinskog rata, kažu stručnjaci, bila od velikog značenja.
Prijelomni trenutak njegove vojne karijere nakon rata, a tada je postao i poznatiji široj javnosti zbog napisa u medijima, nastupio je 2005. godine kada je izabran za šefa najstarije UN-ove mirovne misije, one u Indiji i Pakistanu. Iako je u drugim misijama UN-a na čelu civil, a vojni zapovjednik na čelu je vojnog dijela misije, u Indiji i Pakistanu vojni zapovjednik je ujedno i šef cijele misije.
To je do danas ostala najviša dužnost koju je neki hrvatski časnik obnašao u misijama UN-a te je bila veliko priznanje i Repincu, koji je nedugo prije toga završio tečaj za najviše dužnosti u misijama UN-a, ali i za Hrvatsku. Da je dobro odradio posao, potvrdili su iz UN-a imenovavši ga u drugi jednogodišnji mandat, dok je ponuđeni treći mandat pristojno odbio.
Na mjesto zapovjednika KoV-a, u čijem je sastavu oko 13.000 vojnika, Repinc dolazi u osjetljivom trenutku jer su i časnici iz Zapovjedništva, ali i vojnici, raspoređeni u dvije brigade, Kruljcu prilično odani i nije tajna da se mnogi ne slažu s njegovim uhićenjem. Osim odmaka od Kruljčeva naslijeđa, novog zapovjednika čeka i velik posao završnog ustrojavanja Kopnene vojske kakvu bi trebala imati svaka članica NATO-a. U tom će pogledu Repinc, zapravo, trebati provesti u djelo ono što je kao načelnik Uprave za planiranje u Glavnom stožeru posljednjih godina planirao. Prema prihvaćenim dokumentima, Hrvatska bi trebala u svakom trenutku imati osam posto kopnenih snaga u međunarodnim misijama, a 40 posto snaga bi trebalo biti obučeno i spremno za upućivanje u misije kroz vremenske rotacije. Hrvatska vojska još nije postigla tu spremnost, pa će trebati poraditi na njoj.
Motivacija za misije
Dijelom će trebati poraditi i na motivaciji ljudi, pogotovo kad se u vojnim kuloarima može čuti da je kod nekih sudionika u misijama došlo do “zamora materijala”, pa više ne žele ići u misije, od kojih je najbrojnija ona u Afganistanu, u kojoj sudjeluje više od 300 vojnika. Kod drugih se, pak, stvara otpor zbog sve veće opasnosti kojoj su naši vojnici u misiji ISAF izloženi.
Poznavatelji prilika u obrambenom sustavu kažu da je Repinc sposoban za takav posao, potporu predsjednika RH, ministra obrane i načelnika Glavnog stožera ima, ali ipak mu neće biti lako.
Problem mu može predstavljati i to što za Domovinskog rata nije zapovijedao postrojbama na prvoj crti bojišnice, zbog čega može imati problema u nametanju autoriteta kod visokih časnika koji su se kalili po bojištima od Vukovara do Dubrovnika. S druge strane, nije poznato ni da je u sukobu s nekim od generala unutar sustava niti ga prate afere, što mu može olakšati posao te da ga prihvate suradnici i vojnici.
Ako je suditi po dobro obavljenom poslu u Kašmiru, može se zaključiti da se snalazi u škakljivim situacijama, a bez sumnje će mu iskustvo u mirenju Indijaca i Pakistanaca, tijekom kojega je morao paziti na svaku riječ, dobro doći u svakodnevnom poslu.
hrvatska vojska ima više generala nego čitavi NATO