Prije gotovo pet godina, dok je Srbijom još harao strah od javnih i tajnih optužnica i popisa potencijalnih putnika za Haag, u srbijanskom tisku osvanuo je naslov "Bivši vojskovođe još strepe!". Od svog imena na jednoj od mogućih optužnica strahovali su bivši generali Veljko Kadijević, koji je u vrijeme krvavog raspada Jugoslavije obnašao dužnost saveznog sekretara za narodnu obranu, te njegov kolega i nasljednik Blagoje Adžić, načelnik Generalštaba oružanih snaga SFRJ. Oni su u to vrijeme već dobrano uživali u svojim umirovljeničkim danima u Beogradu, a spokoj mirnog života tada im je narušavala javna tajna da se protiv njih vodi haaška istraga.
Strah od toga da bi ostatak života mogli provesti iza haaških zidina pojačavala je i činjenica da su njih dvojica bili na popisu od 15 ljudi koje je haaški tužitelj u optužnici za Hrvatsku protiv Miloševića spomenuo kao njegove izravne pomagače. Mir im je narušavala i činjenica da je za neke od petnaestorice Miloševićevih ljudi s optužnice za Hrvatsku već napisana haaška optužnica, a protiv svih spomenutih se, kako je u to vrijeme tvrdio sud, vodio istražni postupak.
Iako ih Haaški sud tereti kao pomagače Slobodana Miloševića u agresiji na Hrvatsku, taj isti sud protiv njih nije podigao optužnicu. Međutim, protiv njih se ipak vodi sudski postupak za ratni zločin, i to pred Županijskim sudom u Vukovaru koji je prije godinu i pol zaprimio optužnicu u kojoj se osim niza osumnjičenih spominje i taj najpoznatiji dvojac bivše vojske s početka devedesetih godina. Kolike su šanse da se oni nađu pred hrvatskim sudom, pokazat će vrijeme i odlučnost hrvatskih vlasti, ali i spremnost srpskih da ih izruče ili da im same sude u Beogradu.
Javni i tajni popisi
Generali su u vrijeme najveće haaške neizvjesnosti bili u Beogradu, u svojim stanovima na Dedinju koje su dobili od bivše vojske. Zanimljivo je da u beogradskim novinama o njihovim umirovljeničkim danima nije napisano nijedno slovo, a oni su se, sudeći prema našim spoznajama, klonili istupa u javnosti. Istina, nekoliko godina prije toga Kadijević se oglasio u javnosti kao autor knjige "Moje viđenje raspada vojska bez države".
No, baš u vrijeme kad se u Beogradu pričalo o javnim i tajnim popisima potencijalnih putnika za Haag, umirovljeni general Veljko Kadijević misteriozno je nestao iz Srbije. Nagađalo se da je emigrirao u Ameriku, gdje se kao pitomac školovao na West Pointu, i da Amerikancima pomaže u ratu u Iraku. No, nikada nije bilo potvrde za te priče koje je prošle godine u studenom aktualizirao i beogradski NIN. Prema spoznajama njihova novinara, Kadijević je dobio američko državljanstvo zato što je Amerikancima bio od koristi jer je mnogo znao o objektima u kojima se krio Sadam, a koje su jugoslavenske tvrtke i vojska gradile u Iraku. Navodno, to se dogodilo još 2002., kada je Kadijević na Dedinju prodao svoj dio vile i kupio manji stan također u istom elitnom beogradskom naselju.
Prema drugim pričama, on je nakon misterioznog nestanka iz Beograda otišao u Rusiju, gdje je bio donedavno, kada se vratio i sada, kao umirovljenik, živi u stanu na Dedinju. Tako nam tvrdi naš izvor koji kaže da je i Blagoje Adžić nastanjen u Beogradu, u dedinjskom naselju Cvećara 1, gdje ima stan. On povremeno odlazi u unutrašnjost Srbije, u okolicu Valjeva, gdje ima vikendicu, ali svoje umirovljeničke dane provodi daleko od očiju javnosti, u krugu najbližih prijatelja, rodbine i unuka.
Rašeta u Cvećari 2
Slično živi i general Andrija Rašeta koji je na početku srpske agresije na Hrvatsku obavljao dužnost zamjenika zapovjednika Pete vojne oblasti u Zagrebu. Bio je podčinjen generalu Konradu Kolšeku, ali i glavni pregovarač JNA zadužen za pregovaranje o njezinu povlačenju iz Hrvatske. On se nakon odlaska iz Zagreba nastanio u Beogradu, u novosagrađenom vojnom naselju Cvećara 2 na Dedinju.
Njegov susjed je i viceadmiral Stane Brovet koji je bio načelnik 2. uprave Glavnog stožera JNA i zamjenik saveznog sekretara za narodnu obranu od 1988. do 1992. godine. Kako su se njemu po službenoj dužnosti slijevale obavještajne informacije iz svijeta i kontraobavještajni podaci iz Jugoslavije, bio je jedan od najbolje obaviještenih ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji.
Stane Brovet izbrisan
Danas je u Sloveniji teško naći nekoga tko bi sa sigurnošću znao reći gdje Brovet sada živi. U Sloveniju se nije vratio jer ima status nepoželjne osobe, a dugo se vremena u slovenskim medijima pisalo da se nalazi na tzv. popisu nepodobnih osoba za koje se smatra da su počinile ratni zločin. Slovenske su vlasti postojanje takvog popisa zanijekale, a u slovenskoj se publicistici kao zadnje mjesto Brovetova stalnog prebivališta navodi Beograd.
Takav je podatak o Brovetu objavljen i u leksikonu "Slovenski tko je tko" iz 1999. godine, ali se nakon toga u najnovijim izdanjima slovenskih leksikona više ne spominje. Broveta više ne spominje ni "Slovenski veliki leksikon" iz 2003. godine ni ovogodišnje izdanje "Velikog općeg leksikona" na CD-ROM-u.
