Tišina, klavir, žena u bijelom obasjana plamenom svijeća. Nenametljiva, nježna, prigodna... božićna. Takva je nova pjesma Mile Elegović “Noina arka”, a tako je bilo i na snimanju spota koji će idući tjedan doživjeti svoju televizijsku premijeru.– Napisala sam je još ljetos. Naime, ljeti ljudi puno borave u parkovima, a kako i ja jako volim odlaziti u zagrebačke parkove, primijetila sam da su se u njima odjednom pojavili i ljudi kojih nije bilo prije. Ljudi koji izgledaju kao da im, baš kao u mojoj pjesmi, treba topla juha, i to u svakom smislu, i fizičkom i za dušu – objašnjava Mila nastanak svojeg drugog singla i pojašnjava kako je jedna njezina ljetna slika postala blagdanska:– Ono što je tada izašlo iz mene bila je neka tiha emocija, stavila sam je na papir i odisala je nekako blagdanski. Nisam to radila namjerno, a sada mi je i jasno zašto, naime, bombardirana sam bukom i glasnoćom, a Božić mi je smiraj i pomirenje, finoća... Odnijela sam tu tihu skladbu Zvonimiru Dusperu Dusu, koji je dobio genijalnu ideju da Matej Meštrović napravi klavirski aranžman za nju i odsvira ga.
Politika i seks se ne komentiraju
Ovaj singl naći će se na Milinu prvom albumu za koji je, kaže glumica, napisala sve pjesme i do pola je gotov, a izlazi u ožujku.– Radeći ovaj spot, rekla sam si: radiš ga za idućih puno godina i mora biti dobar jer kod nas ima malo božićnih spotova i svake godine se iznova vrte i oni stari. Zato smo i ja i scenografija bezvremeni – priča Mila. I dok žena koju svi percipiraju kao glumicu, što ona uistinu i jest, priča o glazbi, zacijelo svi u mislima imaju njezin prvi singl “Koka” i misle kako je ta pjesma izdana ljetos bio i njezin pjevački debi. Ali ona je u glazbi puno dulje.– Ljudi te stalno žele staviti u neku definiciju, u neku ladicu s naljepnicom. Tipa, ona je glumica, sada je i pjevačica... to je bezveze. Nisam još ušla u diskografiju, ali godinama pjevam u bendovima po narudžbi za evente. Pjevala sam standarde poput Franka Sinatre, pjesme Marilyn Monroe jer često nastupam kao ona... i tako već sedam godina. A sve je počelo tako što su me pozvali da u stilu Marilyn Monroe čestitam jedan rođendan. Imala sam i fazu nastupa s Plavom travom zaborava. Dakle, moj glazbeni angažman stalno je prisutan, a taj ‘all around’ sistem odjednom se isprofilirao u ovo što radim sada. Na ovo putovanje nisam krenula samo tako, imam svoj plan kamo idem – kaže Mila. Po onoj staroj ‘sve polazi iz obitelji’, i Milina ljubav prema glazbi i geni za dobar glas dolaze od jedne njoj jako važne osobe.
– Moj djed Ante Elegović bio je jedan od prvih pjevača na Radiju Zagreb 1936. godine. Djedica je imao divan bariton, pjevao je tadašnje zabavne šlagere na radiostanici i taj podatak postoji u analima. A ja sam počela pjevati još na Akademiji i kod različitih sam pedagoga deset godina učila solo pjevanje. S tim da s klasičnim pjevanjem nikada nisam željela nastaviti do kraja jer ono tehnički zahtijeva da se u jednom trenutku odlučiš što ćeš, ali u Komediji sam pjevala i operete i mjuzikle.
Solo pjevanje učila deset godina
Ipak, uvijek mi je nedostajao taj pop i tu mi je jako pomogla Ivana Husar Mlinac. Ona mi je dala samopouzdanje. Naime, svi pedagozi, kada vas nešto uče, govore što ne valja, a Ivana je jedina osoba koja vam govori što radite dobro i to je čudesno – ispričala je. I dok u “Noinoj arci” za Božić svima uz toplu juhicu želi puno dobrote, i njezine božićne želje su skromne.– Želim si tišinu. Sve je uzavrelo i jako je bučno, pa hoću mir. Ne znam hoće li to biti odlazak nekamo ili što drugo, ali radit ću na tome da taj dan imam što više tišine. Prosinac mi je kao i svim umjetnicima ludilo, tako da cijenim tišinu više od bilo kojeg dara.Da kao strastvena ljubiteljica putovanja može izabrati destinaciju na kojoj želi doživjeti blagdansku tišinu, to bi bilo:U Egiptu se cijene punije mace– Sanjam toplije krajeve, to mi je draže od skijanja. Recimo, prije pet godina bila sam na Maldivima, bilo mi je najljepše na svijetu i kanim im se vratiti dok su još takvi kakve ih pamtim. I to vrlo brzo, u siječnju, kada se sve malo smiri, osjećam da ću se morati malo obnoviti negdje. Dobro, možda to neće biti maldivsko otočje, ali neko otočje hoće. Iako, obožavam i Egipat. Onamo odlazim svake godine, no ove mi je i izmakao zbog angažmana oko glazbe. U toj zemlji doživjela sam samo lijepa iskustva, ne ona kakva se događaju zapadnjakinjama. Nitko mi nije ništa dobacivao niti je za mene nudio deve. Dapače, tretirali su me s velikim poštovanjem. Osim toga, ovakav tip žena kao ja ondje uopće ne prolazi, u Egiptu su na cijeni mace od sto kilograma.Nikada nije komentirala privatni život pa se tako i sada samo smješka na pitanje je li sretna u ljubavnoj vezi sa zagrebačkim arhitektom Rizahom Hadžimustafićem s kojim je od ljeta.– Ja sam ambasadorica privatnosti i mislim da javne osobe imaju pravo na privatnost. Davno me moja mama naučila da religija, seks i politika nisu za komentiranje i toga se držim – kaže Mila. I odgovor joj je dosljedan i jasan pa ne želi komentirati ni referendum o definiciji braka ni stanje u državi.
Ona iza sebe ima jedan brak, s fotografom Ivanom Balićem Cobrom, od kojega se razvela krajem 2006., no nije izgubila vjeru u brak.– Ma ja vjerujem u sve što postoji. Ne želim prestati vjerovati. Vjerujem u ljubav, u zajedništvo, u partnerstvo, u brak i sve ono što ljude čini sretnima. I ta vjera se ne smije izgubiti jer to je vjera u dobro, a bez nje smo ništa.Dio svoje privatnosti želi sačuvati i u glumi. Ne gine za ulogu i nije spremna na baš sve poslovne kompromise.– Nikada se ne bih, recimo, skinula za ulogu. Nisam taj tip. Nema šanse. Jednostavno, to je granica koju ne želim prijeći. Ako žele moje golo tijelo, neka uzmu dublera. To je jedan dio glumačke privatnosti koji želim zadržati – kaže glumica čija se figura i modni izričaj komentiraju poslije svakog društvenog događaja. A Mila kao Mila, baš je prava Zagrepčanka u najboljim godinama. Uživa u komplimentima, sitnim ženskim fetišima poput štikli i u svojim godinama.
Najbolje štikle kupujem u vožnji
– Najbolje cipele uvijek kupim iz automobila. Snimim, stanem, upalim sva četiri žmigavca i odmah znam jesu li dobre ili ne. Pa ne tražim cipele po udobnosti, namjera štikli je da dobro izgledaju. Udobnost je važna kod tenisica jer puno treniram i trčim po savskom nasipu. U tome me ne sprečava ni hladan zrak koji para sve moje sustave. Ne mjerim kilometre, već vrijeme, trening mi traje do sat vremena – otkriva tajnu dobrog izgleda u 43. i dodaje:– U četrdesetima je jako lijepo jer sve je puno jasnije. S druge strane, ta jasnost i svjesnost obvezuju te na istinitost, tako da ti je u jednu ruku i teže.
Puno je lakše lagati sebi kada imaš dvadeset nego kada imaš četrdeset. Jako volim ove svoje godine. Baš mi je dobro. S njima sam puno dobila.U 2014. godini želi si da sve ide onako kako je najbolje za nju i da to zna prepoznati. A neizostavan sastojak koji dodaje na taj popis su i:– Toplina, mir i ljubav. Nikada mi nije dosta ljubavi. Najljepše mi je kada mi moji suradnici, prijatelji, obitelj i ljudi koji me vole daju najbolje od sebe jer i ja se trudim dati im najbolje od sebe, iako u tome ne uspijevam svaki dan.
