Doznavši da u Zagreb iz Jeruzalema stiže novi duhovni
poglavar židovske zajednice u Hrvatskoj Luciano Moše
Prelević, očekivali smo sve samo ne opuštenog ljubitelja
rock glazbe, koji je gotovo sve svoje stvari
“poslao” na dvomjesečno putovanje brodom do Riječke
luke, a sa sobom kao “ručnu prtljagu” donio kućne
ljubimice – dvije mačke skitnice koje je pronašao
ispred zgrade.
– U avionskom prostoru za putnike dopuštaju samo
jednu životinju, no na aerodromu u Tel Avivu uspio sam nagovoriti
službenike da do Istanbula obje mace budu uz mene, otkrio je Prelević,
koji je potom prilikom presjedanja u Istanbulu jednu ljubimicu ipak
morao smjestiti u prtljažnik.
– Digao sam strašnu viku! Zrakoplovne kompanije
drže da bi životinje mogle smetati putnike, no ja sam ih podsjetio da i
“ljudski putnici” često glasnim razgovorom
iritiraju druge te da i djeca ponekad plaču. Zar zbog toga netko od
njih treba putovati u prtljažniku?! – razmišlja
rabin. Usto, svaka je životinja “platila” jednaku
cijenu vožnje u zrakoplovu, naglasio je.
Složivši se da je odnos čovjeka i drugih živih bića važna
tema kojoj suvremeno, postmoderno društvo Zapada pridaje sve
veću pozornost te da zaslužuje zajedničko promišljanje kako
bi se dobio što bolji uvid u situaciju, Prelevića smo
zamolili da s nama podijeli dojmove o Hrvatskoj, iz koje je zbog
rabinskih studija izbivao osam godina.
– Još mi nedostaje opuštenost i
neposrednost Izraelaca na koju sam navikao – kaže Prelević
istodobno naglašavajući prednosti Europljana.
– Supruga mi se pohvalila da je u dućanu deset puta
izgovorila “hvala” i “molim
lijepo”. Izraelci nisu takvi. Smatraju da ni na
što ne treba gubiti vrijeme, pa ni na izgovaranje uljudbenih
fraza “kad toliko toga čeka da bude napravljeno”
– kroz smijeh je objasnio rabin, dodavši da
“Izraelci ipak sve više putuju svijetom, pa su u
rječnik ipak počeli uvoditi izraze uljudnosti”.
Svoje zvanje, kaže, ne shvaća tako dramatično kako bi se to dalo
zaključiti iz pogleda na vrlo bogatu tradicionalnu
scenografiju vjerskih rituala judaizma.
– Iznenadio sam se kad sam došao na sastanak s
predstavnicima Katoličke crkve: vjerojatno su očekivali da ću tražiti
da se prema meni odnose s “prevelikim
poštovanjem”, no to nije tako.
Naime, rabin je za Židove osoba koja im pomaže razriješiti
probleme i nedoumice oko prakticiranja svakidašnjice da bi
ona bila u skladu s vjerskim normama.
– To znači da kao rabin moram biti
“uronjen” u život običnih ljudi kako bih mogao
razumjeti njihove potrebe – objasnio je rabin.
A Glavni je rabin Hrvatske doista uronjen u
“običan” život. Osim što je kao mladić
bio član momčadi splitskog vaterpolskog kluba Mornar, bio je, i
još uvijek je izvrstan poznavatelj i ljubitelj domaće i
svjetske glazbene rock scene čiji razvoj prati još od
1970-ih.
– Nekad u našim trgovinama nije bilo najnovijih
ploča, pa sam po njih išao u Trst. No, dok su se ostali
putnici šoping-autobusa vraćali “obavijeni
zastorima”, ispod kojih su skrivali silnu odjeću, ja bih na
carini uvijek izazvao sablazan prisutnih kad bih pokazao samo pet
gramofonskih ploča – smije se Prelević koji se ponosi i
što je svojedobno iz Wallesa poštom naručio prvu
ploču Jane Adiction.
– Ljudi su se nekad prepoznavali po pločama, na tulume su ih
nosili pod pazuhom, i tako lako započinjali razgovor s
istomišljenicima. Čini mi se da danas muzika ljude
više ne povezuje, nego dijeli, drži rabin.
Pratio je, kaže, i duhovni put muzičara koje je slušao.
– Kao i danas, glazbenici su u mojoj mladosti također
odlazili u daleke zemlje u potrazi za “instant
duhovnošću”, poput Johna Lennona i Georgea
Harrisona. No, meni je bio bliskiji Ringo Starr koji “nije
popušio” tu priču new age religije “opće
ljubavi”, koja je u stvarnosti nešto sasvim drugo.
Ako želiš upoznati neku religiju, trebaš je dobro
proučiti da bi doista shvatio o čemu je
riječ.
– Što se koncerata tiče, rado se sjećam Jethro
Tulla u punom Domu sportova. Bend je tada nastupio i u Ljubljani i u
Beogradu, a frontmen benda Ian Anderson za britanske je novine izjavio
kako je stekao dojam da je nastupao u tri različite države, a ne u
jednoj, tadašnjoj Jugoslaviji – prisjeća se rabin.
– Ipak, najbolji koncert bio je Cockney Rebel u gotovo pustoj
dvorani Doma sportova. Nezaboravna je bila i Azra u
Kulušiću, koncerti Pixiesa, Sonic Youtha, Deep Purplea,
Partibrejkersa... Primjerice, Stonesi su mi 1976. bili osrednji. Njihov
je gost Billy Preston bio puno bolji. No, danas mi se baš ne
slušaju “fosili”. Želim upoznati nove
bendove kako bih mogao govoriti jezikom mlade generacije, naglasio je
rabin te se podsjetio da mora svladati i razne jezike – sleng
mladih u dobi od 13 – 14 i onih od 25 – 30 godina,
kaže rabin i zaključuje:
– Moram govoriti jezikom njihove generacije!
Luciano Moše Prelević, novi duhovni poglavar židovske zajednice poznavatelj je i sudionik domaće glazbene scene 1970-ih i 1980-ih