U šestoj godini krize hrvatsko gospodarstvo u cjelini i dalje trpi, nezaposlenost raste, bujaju proračunski deficit i javni dug. No, moramo li izdvojiti deset najbitnijih događaja koji su ga obilježili u protekloj godini, većina ne nosi negativan predznak. Nekoliko lastavica ne čini proljeće, no svaki je uspješan projekt mogući pokretač lančanih pozitivnih reakcija. Pa neka nam one prevagnu u 2015. koja bi nam konačno mogla donijeti barem pozitivnu nulu, a možda i maleni rast BDP-a.
Većina makroekonomista se slaže da to još uvijek neće zaustaviti rast nezaposlenosti, jer nam predstoji još preustroja, rezova i reformi koje, na strani države i javnih poduzeća, u izbornoj godini zasigurno neće biti tektonske, no privatni će sektor nastavljati svoja išćenja kako bi preživio krizu…
1. Agrokor preuzeo Mercator – premda je Agrokorova akvizicija u Sloveniji još i u 2013. ocijenjena kao posao stoljeća, službeno preuzimanje 53 posto dionica dogodilo se tek u lipnju 2014. Stvorena je megatvrtka od 62.000 zaposlenih i sedam milijardi kuna prihoda, golema i u regionalnim okvirima. Vrlo skoro, u Hrvatskoj je brend Mercator nestao s lica zemlje, svi bivši dućani slovenskog lanca danas nose ime Konzum.
2. Otvaranje Ikee - povlačenje Kike – Bez pretjerivanja se može reći da se otvorio dućan koji se u Hrvatskoj najviše čekao, no u trenutku kad je pad kupovne moći znatno splasnuo oduševljenje višegodišnjeg iščekivanja. Ovaj projekt morao je od kupnje zemljišta prije pet godina do otvaranja prebroditi brojne birokratske prepreke, no rezultat je uloženih 750 milijuna kuna, 350 novih radnih mjesta i najava izgradnje novih robnih kuća u drugim hrvatskim gradovima. A rezultat je i povlačenje jednog drugog lanca – Kike.
3. Adris preuzeo Croatia osiguranje – još jedna „transakcija“ koja je započela u 2013., a dovršena u ožujku 2014. Privatizacija najvećeg osiguranja u državi dugo je isčekivana zbog lošeg upravljanja tvrtkom, političkih uhljebljenja i gubitka tržišnog udjela. Kad već nije moglo ostati u vlasništvu države, tješi činjenica da je ostalo u hrvatskom vlasništvu. Uslijedio je preustroj koji još traje, otpuštanje 500-tinjak zaposlenih, no upravo su počela nova zapošljavanja u prodaji. Cilj je nove uprave, na čelu sa Sanelom Volarićem koji je zanat brusio u Allianzu, vratiti tržišni udio i postati regionalnim igračem.
4. Promjena na čelu Zabe – također događaj koji je najavljen još u 2013., a realizirat će se s početkom 2015., no u bankarskom svijetu odlazak Franje Lukovića s čela Zagrebačke banke nakon više od dva desetljeća teško je usporediv s promjenom čelnika bilo koje druge tvrtke u Hrvatskoj. Razloga je previše da bi stali u ovaj tekst. U rujnu je NO imenovao Mladena Živaljića novim predsjednikom uprave s mandatom koji teče od 6. veljače 2015. No, godinu su obilježili i drugi značajni odlasci predsjednika uprava banaka: Zdenko Adrović više nije čelnik RBA, Čedo Maletić nije u HPB-u, Anton Kovačev u HBOR-u, Markus Ferstl napustio je Hypo...
5. U Zagrebu otvoren Dechatlon – čak 20 tisuća posjetitelja došlo je na jesensko otvorenje jednog od najvećih svjetskih proizvođača sportske opreme, u zagrebačkom trgovačkom centru King Cross Jankomir. Najavljuju širenje i na druge lokacije i gradove te novih 200 radnih mjesta u sljedeće tri godine.
6. AtlanticGrupa kupila srpski Foodland – u studenom je napravljen još jedan hrvatski iskorak u regiju preuzimanjem prehrambene tvrtke iz Srbije, proizvođača tradicionalnih proizvoda pod brendom Bakina tajna. Službeno će postati nakon očekivanog odobrenja Srpske komisije za zaštitu konkurencije početkom sljedeće godine. Hrvatska grupacija time dobiva ulaznicu i na tržišta Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Japana, Rusije, SAD-a i Australije, zemalja u koje izvozi Foodland.
7. Agonija Imunološkog zavoda – početkom godine Visoki trgovački sud poništio je stečaj Imunološkog zavoda koji je 20. prosinca 2013. pokrenuo Trgovački sud. Stečaj je predložilo vodstvo tvrtke, nakon što im je Agencija za lijekove Halmed uskratila dozvolu za proizvodnju lijekova, a neuspješno traženje vlasnika nastavilo se tijekom cijele godine. Plaće za kolovoz i rujan isplaćene su tek ovih dana, čekaju se uvjetno vraćanje dozvole Halmeda i ponude ozbiljnih investitora. Ono što se događalo tijekom ove godine budilo je opasne sumnje u interese onih koji odlučuju o sudbini tvrtke koja ima posebno mjesto u našem zdravstvenom i farmaceutskom sustavu.
8. Uskok u Gavriloviću – krajem studenog javno je obznanjeno da se vodi istraga protiv Georga Gavrilovića, vlasnika istoimene mesne industrije, kojeg se sumnjiči da je do vlasništva došao na, pojednostavljeno rečeno, nelegalan način. Optužuju ga da je u jeku rata 1992. pet tvrtki nekadašnjeg holdinga kupio novcem namijenjenim obrani Hrvatske, i to uz pomoć tadašnjeg ministra financija, pokojnog Joze Martinovića. Skandal „par excellence“ još ne jenjava, a Gavrilović će se dobro namučiti da argumentira svoju stranu priče.
9. Radikalan pad cijene nafte - ovo je istodobno i događaj koji se svrstava u vrh svjetskih top 10 zbivanja godine, no definitivno ga ne možemo zanemariti i u hrvatskoj stvarnosti. Na padu cijene goriva obični se građani nisu obogatili, no događa se, i to kao posljedica rusko-američke gospodarsko-političke borbe igrom iscrpljivanja. Amerika je uspjela srušiti rusku rublju, no pitanje je i je li ovaj njezin manevar od samog početka osuđen na neuspjeh. Odgovor sigurno neće doći u ovoj godini.
10. Monetizacija autocesta – Vlada je prikupila prve neobvezujuće ponude za monetizaciju autocesta, no to još ne znači i da će se ona i dogoditi. Interesenti su, kako je potvrđeno, građevinska tvrtka Strabag, konzorcij australske Macguarie grupe i Raiffeisen mirovinskog fonda te konzorcij investicijske kuće Goldman Sachs, francuskog upravitelja autocestama Vincija, domaćih mirovinskih fondova – AZ, PBZ-CO i Erste Plavi i Allianz Capital Partnersa.
>> Ikea ruši naše mitove: potrošači, a ne vlada biraju pobjednike
Na našu žalost gotovo ni jedan od ovih događaja ili akvizicija nije prošao uz političko mješanje naših ili stranih struktura. Baš se i nemamo ćime hvaliti jer je nedopustivo građenje države na monopolu kroz koji profitiraju samo odabrani poduzetnici ili političke strukture ,a takav sustav je isti kao onaj komunistički koji nikako ne odumire nego postaje pravilo. Uporno se gradi državni kapitalizam u svim pogledima i pojedinostima i tako proizvodi nezaposlenost i višak radništva koji nikad neće naći bilo kakav posao jer su tehnologije uznapredovale a hrvatska obrazovna struktura je postala ne kreativna.I dalje proizvodimo ljude koji su izuzetno inteligentni ali njihovo znanje treba jedino politika i možda neki program za osvajanje svemira. Nemamo sve ono svakodnevno,nešto između što bi samozaposlilo mladu obrazovanu osobu.