Hrvatski rukometaši prošlog su se ljeta s Olimpijskih igara u Londonu vratili s brončanom medaljom. Momčad izbornika Slavka Goluže (42) igrala je odlično, nametnulo se i pitanje – koliko god je to teško uspoređivati jer i rukomet evoluira – je li reprezentacija igrala bolje i ljepše u Ateni, na SP-u u Njemačkoj 2007. ili u Londonu? A to su vrhunci ove generacije...
U siječnju, u Španjolskoj, novi je izlazak na veliku pozornicu, Svjetsko prvenstvo. Početak te akcije donio je buru jer se na popisu od 28 igrača koji je prijavljen IHF-u, i koji omogućava nastup, nije našao veliki Ivano Balić. Pa se izbornika Slavka Golužu bombardira pitanjima. Na dogovorenom razgovoru dočekao nas je crtajući na komadiću papira neku taktičku varijantu za SP. Rukomet mu je, očito, stalno u glavi.
Koliko je “slučaj Balić” povećao pritisak na vas?
– Ne postoji “slučaj Balić”, a situacija vezana uz neodazivanje Balića u reprezentaciju – nije mi se javio na telefonske pozive – ni za mene osobno, a ni za momčad, nije uzrokovala pritisak. Jedini pritisak koji sada postoji jest što bolje odraditi pripreme za nadolazeće prvenstvo – kaže Goluža.
Rukometni puk u jednoj anketi iskazao je da je 81 posto za Balićev nastup na SP-u. Ne postigne li se dobar rezultat, mislite li da će zbog toga javnost okrenuti palac dolje za vas u izborničkoj ulozi. Jeste li uopće bili svjesni toga da će njegovo nepozivanje – iz bilo kojeg razloga – donijeti toliko buke?
– I ja sam u tih 81 posto Hrvata koji bi željeli da se Balić priključi momčadi, no isključivo je njegova odluka da ne bude dio momčadi za ovo Svjetsko prvenstvo. Poštujem takvu njegovu odluku. Za ljubav je potrebno dvoje, tako i za komunikaciju. Što se tiče rezultata, rukomet je momčadska igra i svaki igrač snosi odgovornost za rezultat. S Balićem ili bez njega, i uspjeh i neuspjeh rezultat je cijele momčadi. A što se buke tiče, ne vidim razloga za ovakvu reakciju javnosti. Zanima me bi li javnost jednako reagirala da se pozivu nisu odazvali, primjerice, Vori, Lacković, Čupić, Štrlek... Ja sam profesionalac i za mene su svi igrači jednako važni.
I nakon osvajanja dviju medalja s tri velika natjecanja bilo je dosta kritika na vaš račun? Ima ih i nakon svakog popisa kandidata...
– Pripadamo naciji koja se teško nosi i s uspjehom. Ponekad se čini da nema tog uspjeha koji je dovoljno sjajan da ne bi doživio kritiku. A što se samih kritika tiče, aktivno slušam sve poruke koje dolaze i iz njih uzimam ono što je dobro za momčad. Zahvaljujem svima koji me kritiziraju jer na taj način razvijaju i mene.
Koji su vaši primarni kriteriji pri izboru igrača: mladi – stari ili kvaliteta prije svega? Znajući pritom da se naša vrsta planirano pomlađuje.
– Kvaliteta i tjelesna spremnost, ali i sposobnost momčadskog rada. Netko može biti i najbolji na svijetu, no ako je iznad momčadi, ne može pridonijeti uspjehu. Momčad je uvijek broj jedan. Ne mogu, primjerice, Vori ili Čupić zabijati ako cijela momčad ne odradi akciju. Mnogo faktora tu igra ulogu. Jednako su mi važni svi igrači bez obzira na dob.
Zaslužuje li prema kriteriju trenutačne forme Balić mjesto na popisu 28 rukometaša?
– Svaki kvalitetan igrač koji diše za momčad to zaslužuje, zato mi je žao što Balić nije želio biti na tom popisu.
A zaslužuje li igrač takvog formata mjesto u momčadi koja će u Španjolsku?
– U Španjolsku će ići rukometaši koji su fizički i psihički spremni za utakmice koje nas na takvom natjecanju očekuju. Njihovu ću spremnost ocijeniti na pripremama u Karlovcu i Umagu pa ćemo nakon odrađenih priprema moći više govoriti o njihovoj formi. Nažalost, o Balićevoj spremnosti neću ni tada moći ništa reći s obzirom na to da se nije želio pridružiti momčadi.
Koji su danas Balićevi minusi, a koji plusevi?
– Balić je nedvojbeno velik igrač, što mu nitko nikada neće moći oduzeti. No nema savršene osobe, svi mi imamo i pluseve i minuse, dobro je tako dugo dok minusi ne prevagnu.
Iz vašeg se objašnjenja moglo razaznati da Balića na popisu nema jer se nije odazvao na vaš telefonski poziv. Ali, kritizirali ste i njegovu igru u majici Atletica protiv Barcelone...
– Postoji jasna procedura kako se igrači kontaktiraju prije nego što se radi lista za natjecanje. Balić nije od jučer u reprezentaciji i dobro zna kako ga se dosad kontaktiralo. Ja i moj stožer nismo promijenili ponašanje i ne vidim razloga čuđenju proceduri. Što se pak tiče moje opservacije na njegovu pripremljenost, bila je usmjerena na utakmicu s Barcelonom. Na toj utakmici Balić nije briljirao i pokazao očekivanu spremnost, što je potvrdila i španjolska sportska javnost, pa i novinari.
Zašto vam je taj telefonski poziv toliko bitan? Kad već Balić nije ostavio svoj španjolski broj vama i savezu, na hrvatski se broj, kako kažete, nije javljao, niste li mu poziv mogli uputiti u klub? Tako biste lopticu prebacili na – Balića! On bi tada bio taj koji bi se trebao izjasniti hoće li igrati ili neće.
– Uopće ne bih želio špekulirati zašto se Balić nije želio javiti i ne bih htio biti zločest, pa ostavimo vremenu da odgovori na to. Ivano jako dobro zna našu proceduru. Kad je bio jako zainteresiran, kada mu je bilo važno da bude član reprezentacije, javljao se i razgovarali smo gdje će biti pripreme i kada i gdje će se on u njih uključiti. Pametnome dosta.
Neki su ustvrdili da ste trebali otići k Baliću u Madrid?
– Njihovo je pravo da tako tvrde, a ja sam profesionalac i prema svim igračima imam jednak pristup. Tko neće, bez njega se mora i može. Članstvo u momčadi ne postiže se moljenjem, već željom.
Zaslužuje li, po vašem mišljenju, nekad najbolji igrač svijeta, igrač koji je zaštitni znak naše reprezentacije i rukometa, povlasticu? Zvijezdama se uvijek nešto toleriralo, premda je uvijek bilo podcrtano i da se nitko ne može izdići iznad momčadi...
– Sve je rečeno u drugom dijelu pitanja.
Kakva je bila vaša komunikacija s Balićem? Je li vam se već dogodilo da se ne javi?
– Sa svim igračima imam dobru komunikaciju, pa tako i s Balićem. No, komunikacija je dvosmjerni proces. S moje strane i sa strane saveza šuma u komunikaciji nema, ali bismo voljeli znati što je uzrok šuma s druge strane.
Mislite li da zbog nekog razloga Ivano ne želi igrati za Hrvatsku?
– To morate pitati njega.
Kako tumačite njegovu izjavu nakon Igara u Londonu: “Igrat ću ako to HRS bude želio!”.
– To ne bih želio komentirati, ali moram priznati da bih volio znati što je tom izjavom mislio.
Gledajući na imidž hrvatske rukometne reprezentacije, nije li se moglo sve nekako drukčije napraviti? Ovako, dobio se samo “slučaj” više.
– Ja “slučaj” ne vidim. Imidž reprezentacije ne ovisi o jednom igraču, reprezentaciju čine svi igrači zajedno s logistikom. Hrvatska rukometna reprezentacija ima jako dobar imidž i u zemlji i u svijetu.
Jeste li bili zadovoljni Balićem na posljednjim natjecanjima? Koliko on sada može pomoći na putu do željenog rezultata, koliko je važna njegova uloga?
– Sa svim igračima sam zadovoljan onoliko koliko pokažu na terenu i nikoga ne bih posebno izdvajao jer je svatko od njih dao doprinos na poziciji na kojoj igra. Ne mogu reći bi li nam Ivano pomogao ili odmogao na predstojećem Svjetskom prvenstvu s obzirom na to da nam se neće pridružiti na pripremama te neću imati informaciju o njegovoj spremnosti.
Rekli ste da Baliću vrata reprezentacije nisu zatvorena. Mislite li da će vam se javiti? Poznavajući Ivana, teško je to očekivati. Kao i svi genijalci, poseban je... Slažete li se?
– Ni savez ni ja kao izbornik nismo nikada nikoga otpisali, a hoće li se Balić javiti, ne znam, nisam vidovnjak. Za mene je svaki od mojih igrača poseban po nečemu. I Balić, ali i Vori, Lacković, Čupić... da sad ne nabrajam cijelu reprezentaciju. Svi su oni genijalci.
Napadaju vas i zbog nekih drugih reprezentativaca kojih više nema u momčadi. Ispada da ste vi taj koji je iz reprezentacije otpisao svoje bivše suigrače... U kakvim ste odnosima s njima, čujete li se, porazgovarate li?
– Ja nisam nikad nikoga otpisao, a s bivšim igračima se čujem i u dobrim smo, prijateljskim odnosima. Mali podsjetnik: nisam bio izbornik kad su Šola, Matošević, Kaleb, Metličić, Dominiković, Špoljarić, Džomba... prestali igrati za reprezentaciju. A zvao sam Špoljarića, Sulića, Loserta, Vukovića, Tončija Valčića...
Igrači koji su otpisani imaju u javnosti tretman – sportskih žrtava. Kad ste se svojedobno povukli vi, pa Jović, Matošević, Šola... nikakve buke nije bilo...
– Sve ima svoj vijek trajanja, pa tako i igrači. Neki se s tim nose lakše, neki teže pa ovi koji se teže nose ispadaju žrtve. Veliki znaju kad je dosta i kad treba stati, pokazali su to svojim primjerima Janica Kostelić, Goran Ivanišević, Mario Ančić... Od takvih se uči.
Goluža to nije spomenuo, ali nakon što je on objesio tenisice o klin, stigao mu je poziv, nakon što se Lövgren ozlijedio, iz redova europskog prvaka Kiela. Svotu je na ugovor sam trebao ispisati. Ali, nije prihvatio...
