Goran Radman trudi se prikriti koliko ga je pogodila ekspresna smjena s mjesta glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije, ali umoran i melankoličan pogled otkriva da proživljava pravu dramu. Ovo mu je druga smjena na HRT-u, s tom razlikom da je ovaj put ostao bez ikakve političke podrške. Primio nas je u svom modernom uredu na Prisavlju neposredno nakon konferencije za medije na kojoj je istaknuo da je njegova smjena isključivo politički motivirana. Radman je sušta suprotnost od uobičajene predodžbe o tome kakav bi trebao biti šef televizije. Umjesto ekstrovertiranog kozera koji galami i uživa u publicitetu, dočekao nas je samozatajni, gotovo sramežljivi direktor. Radman govori tiho, pažljivo bira svaku riječ i nikada ne podiže glas. Razgovarali smo gotovo dva sata o njegovoj ostavštini na HRT-u.
Smjenjuju vas sada, smijenili su vas 1990. godine. Čini mi se da ste prilično rezignirani?
Mislim da pogađate u bit problema. Odgajan sam i obrazovan u jednom sustavu koji je poticao neki balansiran odnos između onoga što čovjek sebi priskrbljuje i onoga što kao socijalno biće treba davati društvu. Kroz cijelo moje djetinjstvo razvijao se taj osjećaj obveze i odgovornosti prema javnom, društvenom i zajedničkom. Možda će netko reći i kolektivnom. Za mene je to dio moga bića. Mene su okolnosti devedesetih grubo natjerale da shvatim da moram najprije razmišljati o svojim osobnim, a tek potom o drugim obvezama. Stalno imam osjećaj da društvu, koje mi je pomoglo da se obrazujem, nešto naučim, doznam i napravim, moram nekako uzvratiti. Nakon svega ovoga mislim da više nikada neću ponovno raditi u javnom sektoru. Čini mi se da sam potrošio svaku mrvicu svoga entuzijazma kada je riječ o društvenom radu.
Je li vam teže sada ili prije 26 godina?
Sada su atmosfera i amoralno ponašanje ljudi puno dramatičniji nego što je bilo 1990. Mi smo tada živjeli u onom duhu iz osamdesetih. Još je bilo puno pozitivnih vibracija bez obzira na već tada dramatičan kontekst. Dakle, ja sam tada smijenjen promjenom zakona u normalnoj proceduri. To je bio politički najelegantniji način da se nekoga makne ako u njega već nemaš povjerenja.
Smatrate li da vas je ova politička garnitura na vlasti ovakvom smjenom željela poniziti i povrijediti?
Imam osjećaj da to žele od samoga početka. Žestina osporavanja i potreba da me se napada i obezvređuje po raznim elementima nije dolazila samo iz tadašnje opozicije, a sadašnje vlasti, nego iz cjeline političkog spektra. To je nešto što sam doživio s velikim iznenađenjem. Pomalo sam ogorčen u što se naš javni društveni život pretvorio. Tolika bestijalnost, agresija i spremnost da se s lakoćom u javnosti govore neistine, da se obezvređuje ad hominem. To nije moj habitus.
Gdje su vas najviše ocrnili?
Zaista mislim da sam sve suprotno od onoga kakvog me žele prikazati. Pošten sam građanin. Nekad sam bio, rekao bih, idealan omladinac.
O omladincu ćemo kasnije.
Cijeli život plaćam poreze, radio sam značajne poslove. Individualno gledano, mislim da mi je najveća šteta napravljena na samom po??etku kada se Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, na moje veliko iznenađenje, odlučilo proglasiti nadležnim nad glavnim ravnateljem HRT-a.
Jeste li napravili grešku u koracima kada niste prijavili da ste vlasnik hotela na Bohinjskom jezeru?
To jest jedan od mojih previda za koji nisam imao nikakvih posljedica u formalnom smislu. Karticu sam popunio na brzinu i doista previdio neke imovinske statuse koje sam imao izvan Hrvatske. To nije bila jedina. Kada sam dobio upit od novinara je li to istina ili nije, tada sam shvatio da sam napravio previd. Odmah sam se obratio Povjerenstvu i upitao trebam li prijaviti imovinu u inozemstvu. Oni su mi odgovorili da trebam i ja sam istog trenutka to obavio. Zanimljivo je da je ta kuća na Bohinjskom jezeru privukla pozornost, dok takav interes nisu izazvale moje dionice u Microsoftu i Deutsche telekomu.
Vraćam se na vašu smjenu. Nije me iznenadila želja garniture na vlasti da vas smijeni, ali moram priznati da me iznenadilo to što vas se odrekao i Nadzorni odbor koji je izabran za vladavine Kukuriku koalicije.
To nitko nije očekivao. Nismo očekivali da će politički pozivi na smjenjivanje naići na tako široko razumijevanje svih članova Nadzornog odbora. Svatko od nas ima svoj obraz i svatko taj obraz nosi u javnosti i pred poznanicima. Moj obraz je čist.
Znači li to da nova vlast ima utjecaj na članove Nadzornog odbora koji je izabrao SDP ili da je i SDP za vašu smjenu?
Ako me baš hoćete dovesti u situaciju da moram rezimirati, rekao bih da nisam miljenik politike i političara bez obzira na to o kojim je strankama riječ. Mislim da jedan dio političkog nezadovoljstva dolazi zato što u mom mandatu nije bilo institucionalnog podčinjavanja ove kuće interesima politike.
Rekli ste da niste miljenik politike, ali ne možete osporiti činjenicu da ste političkom voljom Ive Josipovića i Kukuriku koalicije došli na mjesto glavnog ravnatelja. Tada su se pojavili dosta uvjerljivi napisi da je riječ o političkoj trgovini kojom je Milanoviću prepušteno da imenuje ravnatelja SOA-e, a da ste vi kao čovjek od povjerenja Ive Josipovića došli na čelo HRT-a.
Vi sada govorite da smo došli na istu izvornu točku političkog dogovora s obzirom na to da je gospodin Lozančić u sličnom postupku. Ja vam o tome ne znam ništa niti me je bilo briga. Ovdje sam ponajprije došao svojom voljom i odlukom da se natječem za to radno mjesto. O tome nisam ni s kim pregovarao i ništa dogovarao. Odluku o mom imenovanju donio je Sabor. Koliko je Josipović tada mogao utjecati na njega, to ne znam.
Bio sam u Domovinskom ratu, a mene su pretvarali u nekog uhodu, suradnika nekih tajnih službi
Je li predsjednik Josipović bio najzaslužniji za vaš izbor?
To ne bih mogao reći. Priroda mog odnosa s predsjednikom Josipovićem bila je osobna, a ne i formalna. Rasplet događaja pokazuje da to nije bilo baš sasvim tako kako bi netko želio prikazati.
Kada su vas imenovali, imali ste dosta široku političku podršku. Kako se dogodio obrat da vas nakon tri godine više nitko ne podržava?
To je posljedica moje tvrdoglavosti i fokusiranosti da ovaj posao radim časno i pošteno i da nikome ne pogodujem. Meni nitko ne može davati naloge.
Neki su kao pogodovanje shvatili i pokušaj da promijenite ugovore za svoja 44 odabranika.
Za mog mandata zapošljavali smo isključivo putem javnih natječaja. Dakle, nije riječ o mojim odabranicima, nego o ljudima koji su na svoja radna mjesta došli putem javnog natječaja i preuzeli odgovornosti s nekim rokovima trajanja. U trenutku kada smo sklapali te ugovore nisu postojali mehanizmi koji su se sada pojavili jer su u međuvremenu doneseni novi Zakon o radu i naš interni Pravilnik.
Tajming je vrlo nezgodan. Koliko se sjećam, novi Zakon o radu više je od godinu dana na snazi.
Upravo o tome govorim. Mi smo dvije godine pokušavali doći do nove sistematizacije.
Vaš se potez može protumačiti i kao gospodin Radman zna da odlazi s čela Hrvatske radio-televizije pa novim ugovorima osigurava svojim ljudima dobre otpremnine.
Željeli smo novelirati ugovore o radu i uskladiti ih da se anuliraju sva moguća različita interpretiranja takvih obveza. Nije u tim odredbama ugovora bilo ništa nezakonito što bi nas sprečavalo da to na takav način uredimo. Ako nečiji mandat prekinete nasilno svojom voljom, on mora imati izvjesnost nakon odlaska s takvog mjesta.
Pogodila vas je izjava Milijana Brkića da HTV-om vladaju strane tajne službe?
To je vrlo opasna izjava. Ona je i utuživa pa ćemo HTV i ja to učiniti. Morat će svoju izjavu dokazivati na sudu jer je očito bila upotrijebljena za političku diskvalifikaciju. Ako taj gospodin zna nešto što mi ne znamo, neka izvoli to reći na pravom mjestu.
Ne sporite činjenicu da je jedna ovakva institucija svugdje u svijetu zanimljiva tajnim službama?
Apsolutno. Uvjeren sam da je to tako.
Još uvijek smatrate da ste pravilno postupili kada ste dali otkaz Hloverki Novak Srzić i Elizabeti Gojan? Je li to bila dobra i etična odluka?
Govorite o dobroti i etičnosti tih odluka, a ja govorim o zakonitosti. Ne bih ni jednog trenutka učinio tako nešto da nisam bio uvjeren u zakonitost tog postupka.
Kada ste prije tri godine dolazili na HTV, govorili ste pozitivno o Televiziji Zagreb što je izazvalo dosta negativnih reakcija.
Ta je izjava bila izrečena u javnom intervjuu koji sam kao kandidat za ravnatelja imao ispred saborskog Odbora za medije. Kolege novinari moju su izjavu prenijeli netočno. Tada sam vrlo precizno rekao da bih želio Dramski program ove kuće vratiti na ono što je on bio krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina. Tada su snimljeni “Velo misto”, “Gruntovčani”, “Kuda idu divlje svinje”... Sve te serije i danas gledamo. Moja izjava o Dramskom programu okrenuta je na Dnevnik. Vidite koliko je to tanko.
Kakvo je zapravo vaše mišljenje o komunizmu, Titu, komunističkoj Jugoslaviji...
Naravno, slojevito. Da barem možemo biti pragmatični kao što su Kinezi. Čuo sam zanimljivu priču, ali ne znam koliko je ona točna. Centralni komitet osnovao je povjerenstvo za preispitivanje uloge Mao Ce-tunga u kineskoj povijesti. Nakon 24 godine rada povjerenstvo je izišlo pred kongres Komunističke partije s prijedlogom rezolucije: “Drug Mao bio je 64 posto dobar”. Kada bismo bar imali tu pragmatičnost da možemo mirno, staloženo i racionalno razgovarati o tome da to nije crno ili bijelo, da to nije dobro ili zlo, nego da u svemu tome ima jednog i drugoga. Politički pripadam liberalnom društvenom pokretu iz osamdesetih godina koji se afirmirao prije svega kod mlađe generacije i koji se artikulirao kroz omladinske medije. Kao predsjednik omladine Zagreba svojom sam odlukom 1979. pokrenuo osnivanje Omladinskog radija i Omladinske televizije. Svojom rukom otvarao sam omladinski klub Kulušić, bio član redakcije Pitanja, Studentskog lista, dakle živio sam punim životom, na neki način imao sam priliku biti kritičan i imati odmak prema tadašnjoj političkoj praksi, ali i respektirati ono što je u njoj bilo dobro. I ako pitate moje mjesto identiteta, onda je to pionirska zakletva bez one zadnje rečenice koja je ideološka.
Možete li mlađe čitatelje podsjetiti koja je to zadnja rečenica?
O Titu i Partiji.
Jeste li bili pripadnik zlatne socijalističke mladeži?
Ne. Rekao bih da sam pripadnik privilegirane generacije, ali ta nije bila ni zlatna ni privilegirana na način na koji se danas o njoj govori. Oprostite, ja sam morao raditi da bih zaradio svoj stan. Meni moji roditelji nisu mogli plaćati za moje društvene potrebe. Radio sam kao inkasator i preko studentskog i omladinskog servisa da bih zarađivao za svoj standard.
Vi ste bili zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije?
Nisam bio zadnji. Bio sam predsjednik 1984. godine kada mi je uručena Titova štafeta. Bio sam prvi predsjednik omladine kojemu je bila uručena štafeta. Nikada je nisam nosio.
Vi ste aktivno izgrađivali socijalistički sustav. Koliko ste objektivni kada govorite o njemu?
Ne mislim da sam objektivan. To su moje najbolje godine života.
Ali protivnici tog režima završavali su u zatvoru?
To su u odnosu na cjelinu bile rubne, ekstremne i nažalost loše situacije u kojima su se ekstremi međusobno nadmetali. Oni ljudi koji su, na žalost, zbog nekih političara, ne nužno politike, završavali u zatvoru, bili su žrtve radikalizama. Ti su se radikalizmi pronalazili. Neki su bili etablirani u institucijama, a neki izvan institucija. Rekao bih da politički mainstream i društveni život nije tako funkcionirao.
Je li to bila socijalistička diktatura?
Ne, to nije bila socijalistička diktatura. To je bio politički monopol jedne stranke koja je koristeći svoje povijesne zasluge predugo imala priliku upravljati društvom.
Kako biste ocijenili Tita?
To je još uvijek malo presvježe. Za razliku od mnogih u politici, nisam povjesničar da bih mogao o tome tako lako suditi. Jednim dijelom i zato što sam imao subjektivno iskustvo onoga što mi je odgovaralo, ali i onog što nije.
Sada kada drugi put odlazite s čela televizije, pitate li se je li vam sve ovo trebalo?
Nije. Nažalost, svoju sam obitelj i svoj osobni život unazadio zbog toga. Priznao bih potpuni poraz ako će se nakon mog odlaska bitno destruirati ono što je u ove tri godine napravljeno. Imao sam ideju da bi ozdravljenjem ove kuće ona mogla pomoći ozdravljenju društva. Postigao sam to da HRT više nije teret društvu, ali nisam postigao to da afirmiram HRT kao nešto što mu može pomoći.
Kako podnosite to što ste ostali sami?
Kao lagani introvert vjerujem sebi. Propitujem sebe. Stroži sam prema sebi nego prema bilo kome drugom. Pitam se kako se dogodilo da sam odjednom postao nepoželjan građanin i izdajica domovine. Bio sam u Domovinskom ratu, a mene su pretvarali u nekog uhodu, suradnika nekih tajnih službi. Na kraju sam nečega, ali opet na početku nečega novog. U karijeri sam imao nekoliko takvih situacija kada sam počinjao ispočetka i na kraju donio sebi, a nadam se i drugima, neki vrijedan rezultat. Nadam se da će tako biti i ovog puta.
>> Goran Radman: Nema zakonite osnove za moje razrješenje
>> Radman razriješen dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, za vršitelja dužnosti imenovan Kovačić!
sjecas li se ponizenja olivera mlakara za evroviziju u zagrebu...duca markovic...cika olivere ... a sve po tvojem naredjenju...daj od...i smece jedno!