Još nije posve sigurno hoće li se američki predsjednik Donald Trump i sjevernokorejski lider Kim Jong-un sastati za desetak dana kako bi razgovarali o denuklearizaciji Korejskog poluotoka i smanjenju sankcija Pjongjangu. No zato je jasno gdje će sastanak, ako do njega dođe, biti održan.
U Singapuru, jedinstvenom otočnom gradu-državi, jednom od vodećih azijskih ekonomskih tigrova, ali i zemlji s nekim od najbizarnijih zakona na svijetu.
Singapur je supermoderan grad. Uostalom, on se i ne može pohvaliti s tisućama godina starom povijesti poput Seula, Tokija ili Pekinga. Za razliku od tih velegradova u regiji, Singapur su tek prije dva stoljeća osnovali Britanci, i to kao svoju trgovinsku postaju na putu brodovima od Dalekog istoka prema Europi.
U to vrijeme otok Singapur i okolno područje pripadali su sultanu od Johora kojega su kontrolirali Belgijci i Nizozemci, no sultanat je bio jako slab i vojno i financijski.
Britanci su obećali sultanu plaćati 5000 američkih dolara godišnje za najam otoka, no, po dobrom starom britanskom kolonijalnom običaju, dogovora su se držali samo pet godina.
Nakon toga su jednostavno vojno zauzeli otok Singapur i proglasili ga svojim teritorijem.
U demografskom smislu, to je bio preporod za taj zabačeni dio Malajskog otočja. Do dolaska Britanaca na otoku Singapuru živjelo je nekoliko stotina domorodaca i nešto Kineza, a samo 25 godina kasnije Singapur je brojio 80 tisuća stanovnika. Koji su živjeli u vrlo lošim uvjetima.
Situacija je ostala, u političkom smislu, relatvino nepromijenjena sljedećih stotinjak godina. Iako je bio dio Britanskog Carstva, Singapur gotovo nije ni osjetio Prvi svjetski rat. No nakon njegova završetka London je shvatio da mora imati jaku vojno-pomorsku bazu u tom dijelu svijeta, a za njezinu je lokaciju izabrao upravo Singapur.
Zauzeli ga Japanci
Gradnja baze počela je 1921. i išla je prilično sporo prvih deset godina dok nije došlo do japanske invazije Mandžurije pa su Britanci pojačali radove i ulupali oko pola milijarde dolara u gradnju, što je tada bio znatno veći iznos nego danas. Kada je 1939. završena, baza je imala najveći suhi dok na svijetu i dovoljno plutajućih rezervoara da gorivom opskrbi cijelu britansku ratnu mornaricu za pola godine. Ipak, samo tri godine kasnije Japan je napao Singapur i potpuno porazio britanske postrojbe, pri čemu se 85 tisuća britanskih vojnika predalo Japancima, što je Churchill opisao kao “najgori poraz i najveću kapitulaciju u britanskoj povijesti”.
Pod kontolom Zemlje Izlazećeg Sunca Singapur je ostao do samog kraja Drugog svjetskog rata i njezine kapitulacije kada su se Britanci ponovno vratili na svoj otočni grad-koloniju. U očima Singapuraca sada više ne toliko cijenjeni i poštovani jer nisu uspjeli obraniti Singapur od Japanaca. To je prouzrokovalo političko buđenje Singapuraca, porast protukolonijalnih ideja i nacionalnih osjećaja. Sve je jači bio otpor Britancima koji su postupno dodjeljivali komadić po komadić autonomije Singapuru, no to nije bilo dovoljno. Na kraju je nacionalistički vođa Lim Yew Hock uspio 1956. izboriti politički neovisnost Singapura u svim pitanjima osim obrane i vanjskih poslova.
No tri godine kasnije njegova je Stranka narodne akcije pomela sve oponente na izborima pa je Lim Yew Hock proglašen prvim premijerom, ali i ocem nacije. Britanci su od Singapura potpuno digli ruke nekoliko godina kasnije kada je Singapur proglašen neovisnom državom.
Lim Yew Hock odlučio je oblikovati Singapur prema svojim viđenjima. Prije svega, počeo ga je teritorijalno širiti. Doduše, zanemarivo, ali ipak širiti. Uz neprestane prepirke i zavade sa susjednima Malezijom i Indonezijom uspio je proširiti državu Singapur na još 62 otočića, tako da se danas Singapur prostire na 725 četvornih kilometara, što je malo više od površine Zagreba.
Drugo na što je Lim Yew Hock “pucao” bio je gospodarski i ekonomski razvitak nove države. Potpuno je liberalizirao trgovinu, bankarski sektor i poslovanje, a Singapur se počeo razvijati kao vodeći tzv. azijski tigar. Od 1965. do sredine devedesetih BDP je rastao po stopi od oko šest posto godišnje, uvedeni su i vrlo strogi zakoni protiv korupcije zbog kojih je danas Singapur jedna od najmanje korumpiranih zemalja svijeta, uz bok Norveškoj ili Finskoj.
Nezaposlenost je gotovo nestala pa je i u vrijeme najcrnje globalne krize stopa nezaposlenosti iznosila samo oko tri posto.
Singapur danas privlači brojna strana ulaganja zahvaljujući svojoj lokaciji, kvalificiranoj radnoj snazi, niskim porezima, naprednoj infrastrukturi. Koliko su sve te mjere i ideje Lim Yew Hocka bile uspješne u izgradnji zemlje govori i podatak da je on do pozne starosti ostao na mjestu premijera, a njegova Stranka narodne akcije na svim je izborima od neovisnosti do danas osvajala između 70 i 90 posto glasova.
Ipak, Lim Yew Hock, iako ga Singapurci drže ocem nacije i svojevrsnim polubožanstvom, nipošto nije bio demokratski političar koji uvažava mišljenje drugih već prilično autoritaran vladar kojemu se nije bilo pametno suprotstaviti ili usprotiviti.
Iako je Sinagpur nominalno parlamentarna demokracija, vladao je tom otočnom državom poput kralja, donoseći pri tome i prilično bizarne zakone prema svom viđenju svijeta. Tako je u Singapuru uvedena zabrana prodaje, posjedovanja i žvakanja žvakaćih guma. To je vrlo ozbiljan prekršaj koji se kažnjava s tisuću dolara, a onoga tko bude uhićen u prodaji žvakaćih guma čeka i do dvije godine zatvora.
I to samo zato što odbačene žvakaće gume nagrđuju javne površine i teško ih je ukloniti. Slična je situacija i sa sviranjem glazbenih instrumenata u javnosti. Naime, ako se netko od prolaznika potuži da mu glazba smeta ili ga iritira, svirač plaća kaznu od tisuću singapurskih dolara. Ne smije se puštati ni zmaja u javnosti, a kazna je znatno veća – 5000 dolara.
Za žvakanje – kazna
Slavonci bi, ako popiju malo više i zapjevaju bećarac, u Singapuru doista loše prošli. Svako javno spominjanje ili pjevanje opscenih ili erotičnih stihova kažnjava se novčano i sa tri mjeseca zatvora. Nije stoga čudno da Kićo Slabinac nikada nije zapjevao Singapurcima.
Ni pljuvanje na ulici ne prolazi nekažnjeno – kazna je tisuću dolara. Raspačavanje pornografije, DVD-a s pornićima ili seksualnih pomagala kažnjava se novčano i sa tri mjeseca zatvora.
Za nepovlačenje vode u javnom toaletu nakon uporabe kazna je pak 150 dolara. Hodate li goli u svojoj kući a ne navučete neprozirne zavjese, to će vas stajati 2000 dolara i tri mjeseca zatvora. Kazna za hranjenje golubova je 500 dolara...
No jedna kazna izdvaja se od svih – za pisanje grafita po zidovima prekršitelje ne samo da bacaju u zatvor na nekoliko mjeseci nego i javno bičuju štapom od trske.
Imajući to na umu, ne čudi što Singapur zovu svjetskom prijestolnicom kazna, ali i najdosadnijim gradom na svijetu. Jer u Singapuru nema zabave, nema puno barova, a život se svodi na red, rad i disciplinu. Možda je baš zbog toga izabran za mjesto susreta Trumpa i Kima. Ako do njega uopće dođe.
treba im poslati hdz ili sdp na par mjeseci, odmah bi propali