Hajd’mo u Varaždin jer tamo cvate ružmarin, tam’ sretni bit’ ćemo, živjet’ osamljeno. Ti vilo najljepša od sviju djeva najdraža, s tobom bi ovaj sin u Varaždin. Jer duše čežnja sva ta gori kao paprika, u grud’ma srce pleše čardaš sim pak tam. Hajd’mo u Varaždin jer tamo cvate ružmarin, tam’ sretni bit’ ćemo, ah ja i ti”.
Stihovi su to iz popularne operete Emmericha Kalmana “Grofica Marica” koja se konačno vratila u Varaždin, grad u kojem je, kako se ponosno ističe u Varaždinu, jedno vrijeme živio i glasoviti mađarski skladatelj i u kojem je možda i dobio inspiraciju za skladanje jedne od najpopularnijih opereta svih vremena.
Varaždinci su u “Grofici Marici” uživali dvije večeri zahvaljujući sretnoj suradnji zagrebačke Komedije i varaždinskog Hrvatskog narodnog kazališta. Komedija je tako, samo nekoliko dana nakon što je “Groficu Maricu” u režiji Ozrena Prohića premijerno izvela na sceni na Kaptolu, gostovala i u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu, a ulaznice i za zagrebačke i za ove dvije varaždinske predstave doslovno su razgrabljene.
Hrvatska, kao dio nekadašnje Austro-ugarske monarhije odavno je sljubljena s austro-ugarskim operetama i austro-ugarskim štihom. Odnosi se to pogotovo na njen kontinentalni dio, od Čakovca preko Varaždina i Zagreba pa sve do Osijeka. I Čakovec je nekada imao operetnu družinu koja je izvodila “Groficu Maricu”, a i na velikoj sceni varaždinskog HNK-a izvođena je 1955. godine, pod ravnanjem nedavno preminulog odličnog dirigenta Teodora Romanića.
Varaždinci su prije desetak dana uživali u poluscenskoj izvedbi “Grofice Marice”, jer kazališnu pozornicu tek treba obnoviti, a da bi se na njoj mogle izvoditi operetne ili operetne predstave. Zato je orkestar Komedije bio na pozornici predvođen dirigentom i ravnateljem Komedije Krešimirom Batinićem, a pjevači su morali biti glumački dodatno uvjerljivi kako bi stekli naklonost publike. Iako operete nisu prečesto na repertoarima naših kazališta, treba reći da se za njihovu budućnost na našim scenama ne treba bojati. Jer mladih pjevača spremnih za zahtjevni operetni žanr u kojem se istodobno i pjeva i pleše i glumi, očito imamo napretek. Dokazala je to scenski delikatna i glasovno moćna varaždinska sopranistica Jelena Štefanić u ulozi Grofice Marice.
Posebne komplimente treba uputiti tenoru iz Međimurja Filipu Hozjaku koji je bio pjevački impresivan grof Tassilo u ulozi koja je bila zaštitni znak legendarnog i nenadmašnog zagrebačkog tenora Đanija Šegine. Čestitke zaslužuju i mlade pjevačice i to Ana Mikac u ulozi Tassilove sestre Lize, baš kao i Lucija Spevec u ulozi Manje.
Predvođeni iskusnim Draženom Bratulićem i Ervinom Baučićem u ulogama baruna Kolomana Župana Varaždinca i kneza Populescua, solisti su razgalili publiku željnu operetnog frivolnog i opuštajućeg ugođaja. Bilo bi divno da je “Grofica Marica” češće na repertoaru varaždinskog HNK-a jer bi to bio dodatni mamac za dolazak na varaždinski Advent koji je, uostalom, puno rafiniraniji od onog prekonzumerističkog zagrebačkog.
FOTO Najšokantnije i najzabavnije snimke 2019.: Prizori s Visa posebno su vas ostavili u čudu
