Premda je zaželjela da iz Haaga, nakon osam godina, ode “ne kao
frustrirana tužiteljica”, Carli del Ponte neće se ispuniti želja. Otići
će frustrirana. Nije dovršila posao, a izgledno je da ga neće dovršiti
ni Haaški sud. Razlog njene frustriranosti razvidan je u izjavi kako bi
“Karadžić i Mladić mogli ostati na slobodi jer 2010. prestaje postojati
Haaški sud”. Formalnopravno, tada će prestati vrijediti uhidbeni nalozi
“nepostojećeg suda”.
Hrvatska javnost, a ni veći dio politike, neće pustiti suzu zbog
njezine frustriranosti. S obzirom na to da ona odlazi iz Haaga
“podvijena repa”, a da će kapitalci, ratni zločinci Karadžić i Mladić
ostati neprocesuirani – to i te kako frustrira nas. Del Ponteova je
godinama presudno utjecala na vanjskopolitički položaj i unutarnju
politiku Hrvatske. Sjetimo se koliko je čvrsto, tvrdo dijelila packe
hrvatskim vladama. Hrvatskoj je natovarila nekoliko dodatnih godina
integriranja u EU. Zbog nedostupnosti Ante Gotovine ona, kao i njezini
politički saveznici, posebice V. Britanija, uspješno blokirala prijam
RH. Nakon što je Gotovina lociran na Tenerifeu, RH je “morala”, u rano
ljeto 2006. postati kandidatkinja.
Srbija, premda njezini bjegunci Karadžić i Mladić nisu na Tenerifeu,
nego se skrivaju u Srbiji – zbog toga ne gubi, nego “preskače” godine
eurointegriranja. Potkraj 2006. biva primljena u Partnerstvo za mir, a
EU najavljuje da će odustati od uvjetovanja nastavka pregovora sa
Srbijom. Prvi su to “pustili” Britanci (da, oni isti koji su uvjetovali
Hrvatskoj). Pa se javio i slovenski ministar vanjskih poslova D. Rupel
i kazao da “EU neće, kao uvjet, zahtijevati izručenje Mladića”.
Do ovog poteza Hrvatska i Srbija imale su, otprilike, isti tretman u
Haagu. Sud procesuira nešto srpskih generala i nekoliko političara.
Milošević je umro, Karadžić i Mladić su “izgubljeni”, a provoditelji
agresije, generali Kadijević i Adžić, nisu “interesantni”. Naprotiv,
pet ključnih hrvatskih generala, za koje smo si utvarali da
predstavljaju pobjedničku vojsku, u opasnosti su da budu osuđeni –
Gotovina, Čermak, Markač, Praljak, Petković. Bude li tako, u povijesti
će Hrvatska biti glavni krivac za rat i zločin. Vlada RH, lagano se
budeći iz haaškog sna, poželjela je pomoći optuženicima i biti
“prijatelj suda”.
Odbijena je kao “pristrana”. Odlučila je sufinancirati obrane generala,
no Vijeće Europe odmah je poslalo nalog da Vlada RH prestane
financijski pomagati optuženike jer je to “licemjerno”. Prema Haagu. O
licemjerju osnivača Tribunala, koji su obećali, a onda odustali, dati
zadovoljštinu za više od sto tisuća ubijenih ljudi u ratu – ni riječi.
A Hrvatska? Povijest se ponavlja – haaška je magla ista kao onomad ona
beogradska 1918. A i guske.
U POVODU
