Prijedlog Zakona o audiovizualnim djelatnostima je kamilica, a HAVC se kroz godine pretvorio u istoznačnicu za sofisticiranu i zakonski institucionaliziranu interesno-koruptivnu i klijentelističku mrežu s obilježjima hobotnice, čiji su pipci duboko zadirali u medije, pretvarajući ministrice u njene izvršenike, poručio je danas u Saboru Zlatko Hasanbegović iz Neovisnih za Hrvatsku tijekom rasprave o Zakonu o audiovizualnim djelatnostima kojim se preciznije definiraju način izbora i ovlasti članova tog tijela.
Tako bi Vijeće, na prijedlog ravnatelja HAVC-a, imenovalo umjetničke savjetnike koji bi razmatrali i vrednovali programe i projekte prijavljene na javni poziv za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva te komplementarnih djelatnosti. Mandat bi im trajao do donošenja odluka Vijeća o raspodjeli financijskih sredstava, a ista osoba mogla bi najviše dva puta uzastopno biti imenovana umjetničkim savjetnikom.
– Kako ne bismo zaspali od dosade, treba reći da suština ovog zakona nije ono što smo slušali izrečeno dosadašnjim birokratskim metajezikom, nego ono što se nalazi pod točkom 5., a to je HAVC. HAVC se kroz godine pretvorio u istoznačnicu za sofisticiranu i zakonski institucionaliziranu interesno-koruptivnu i klijentelističku mrežu s obilježjima hobotnice, čiji su pipci duboko zadirali u medije, pretvarajući ministrice u njene izvršenike. Problem hrvatskog filma jest nejasna podjela novca unutar HAVC-a, odnosno podjela bez ikakvih kriterija osim klijentelističke povezanosti s obilježjima korupcije. Hrvatsku kinematografiju ne treba štititi od države, već od svih oblika kriminala i različitih pronevjera novca hrvatskih poreznih obveznika, od nenadarenosti, odnosno samog HAVC-a. HAVC nije trebao biti privatna tvrtka, u što se pretvorio, nego instrument hrvatske državne kulturne politike, što nikada nije postao – kazao je Hasanbegović dodavši da se na nepravilnosti u HAVC-u upozoravalo godinama.
Faraonom hrvatskog filma nazvao je dugogodišnjeg čelnika HAVC-a Hrvoja Hribara (a da ga nije imenovao), a nije zadovoljan ni kvalitetom hrvatskih filmova.
– Hrvatski sabor i javnost ne smiju nasjesti na politički i parapolitički agitprop i pamfletizam o navodnom nasrtaju na umjetničke slobode i autonomiju filmskog stvaranja već se treba usredotočiti na ključne točke – kako spriječiti daljnju razdiobu javnog novca i grabež unutar kruga jednih te istih tvrtki i poslovnih interesa te može li klika iz dvaju udruga, Društva hrvatskih filmskih redatelja te Hrvatske udruge producenata, mobingirati i mobilizirati hrvatsku kinematografiju za svoje poslovno-ideološke interese, a koji nisu interesi hrvatskog filma. Jedini hrvatski film, ponavljam jedini od 1991. i uspostave hrvatske državne neovisnosti, koji je bio u službenoj konkurenciji festivala A kategorije, dakle Berlin, Cannes, Venecija, film je jednog uvaženog hrvatskog redatelja na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu, ali 2004., kada na sreću uopće nije postojao HAVC. Sva ostala redateljska naslikavanja na crvenom tepihu izvan službene konkurencije kanskog filmskog festivala dobro izgledaju na duplerici Glorije, ali su nedovoljna za prosuđivanje istinskog međunarodnog uspjeha hrvatskog filma – objašnjava Hasanbegović te dodaje kako bi s njegove strane bilo potpuno neumjesno uspoređivati to sa stvarnim međunarodnim postignućima iz vremena jugoslavenske kinematografije, primjerice zloglasnih Kusturice ili Zafranovića.
– Završit ću parafrazom zlogukog i nažalost ostvarenog proročanstva jugoslavenskih komunista – i nakon Tita Tito. I nakon Hribara Hribar. Možete biti zadovoljni svojom pouzdanom suradnicom i današnjom ministricom kulture iako ćete nevoljko staviti glavu na panj. Vaš dug i dalje će neometano lebdjeti Ministarstvom kulture. Država vas je razmazila i dala vam igračku i ona vam je treba oduzeti – kazao je Hasanbegović. Pokušao ga je prekinuti predsjedavajući Furio Radin pokušavajući ga upozoriti da mu je isteklo vrijeme, no kako ga Hasanbegović nije poslušao, zaradio je opomenu.
Ako je i bilo ikakvih dvojbi oko razloga za pisanje ovoga zakona, nakon istupa kolege Hasanbegovića te su dvojbe potpuno nestale, sve je jasno, komentirao je SDP-ov Nenad Stazić.
– Strah od Hasanbegovića i njegovih istomišljenika. Napad je počeo prije dvije godine, nešto malo više od dvije godine, u vrijeme kada je ministar bio Hasanbegović. A kada se počelo govoriti o tome da bi uvažena ministrica mogla biti kandidat za njegova nasljednika, tada je organiziran orkestriran napad na ministricu i to baš zbog HAVC-a. I tada su neke braniteljske udruge, a najglasnija je bila nekakva Udruga branitelja Vukovara iz Zagreba, rekli da gospođa Obuljen-Koržinek ne može biti ministrica -komentirao je Stazić. Za Hasanbegovića kaže da je "čovjek koji se usudi ovdje kao političar govoriti o talentiranosti ili netalentiranosti filmskih skladatelja, kao da je on taj koji o tome može odlučivati".
– Dobacio sam mu nepristojno iz klupe kada je govorio kako bi trebalo kazniti Hribara, dobacio sam mu "vjerojatno strijeljanjem". I kad bi mogao, Hasanbegović bi to i napravio. Ovaj njegov fašistički govor je sramota, sramota za ovaj Sabor. Sramota i za HDZ, na čijoj je listi uopće ušao u ovaj Sabor – kaže Stazić. Kao ključne krivce za propast hrvatske kinematografije Stazić detektira HDZ-ovce.
– Imamo sreću kao država, kao nacija imamo sreću da jedan Hasanbegović više nije ministar kulture jer da je to nastavio biti, tko zna kakve užase bismo doživjeli – tvrdi Stazić.
Ovo je izazvalo reakciju HRAST-ova Hrvoja Zekanovića koji je prigovorio jer je Stazić omalovažavao i vrijeđao druge zastupnike.
– U jednom trenutku nazvao je uvaženog kolegu Hasanbegovića fašistom, a ja nisam čuo da je on veličao Mussolinija i njegov režim. Pitam što biste vi da vam netko kaže.... – prigovarao je Zekanović koji nije uspio do kraja reći što želi jer mu je vrijeme isteklo.
Ministrica Nina Obuljen-Koržinek nije imala što reći na Hasanbegovićeve kritike, ali jest na Stazićevu raspravu.
– Opetovano se ovdje spominje da se neki zakon donosi iz straha. Program naše Vlade, program vlade Andreja Plenkovića i naši napori od samog početka idu prema jačanju institucija. Ovaj zakon donosi se i predlaže se samo zato da bi se jačale hrvatske institucije, u ovom slučaju institucija koja je osnovana i sustav koji je uspostavljen da bi poticao i promovirao hrvatski film, proizvodnju hrvatskog filma, distribuciju hrvatskog filma, pa samim tim i hrvatsku kulturu – objasnila je Obuljen Koržinek.
HDZ-ov Stevo Culej također nije zadovoljan hrvatskim filmom.
– Kaže ovako, Predrag Ličina, 3,200.000 kuna, film se zove "Posljednji Srbin u Hrvatskoj". Bolje da je snimio film "Posljednji četnik u Hrvatskoj", ali nije mogao jer su svi preobukli kapute, mnogi danas djeluju protiv hrvatske države, ali na druge načine. I zamislite kako je taj gospodin Ličina proslavio dobitak 3,200.000 kuna. "Sprem'te se, sprem'te četnici". Znači, i takovi dobivaju novac da snimaju filmove u kojima će prikazivati hrvatske branitelje, Hrvate kao monstruozne likove i još će za to dobivati novac od hrvatskog naroda iz hrvatskog proračuna. A istina o Domovinskom ratu, nijednog retka. Nijedne minute u filmovima. Zašto ne bismo snimali filmove o Oluji, o Bljesku, o braniteljima? Zašto ne bismo snimali filmove o zločinima koji su počinjeni nad Hrvatima, nad hrvatskim katoličkim crkvama, nad hrvatskim svećenstvom, hrvatskim braniteljima? – kritizirao je Culej, a ispravio ga je predsjedavajući Furio Radin objašnjenjem kako je gospodin Ličina rekao "Spremite se, spremite se".
– Ja samo kažem da ste vi komentirali nešto čega nema prikazujući da ima. Nitko nije spomenuo četnike. Govorim samo zbog istine – dodao je Radin.
Ministrica Obuljen-Koržinek dodala je kako se upravo sredstvima HAVC-a snima film o generalu Gotovini, ali i podsjeća da je bilo više filmova o Domovinskom ratu.
– Moramo biti svjesni da ni Ministarstvo kulture u drugim područjima kreativnih industrija nije ono koje može naručivati teme, a isto je s HAVC-om, dakle uvijek ovisi o tome što redatelji i producenti predlože. Međutim, kao iznimno pohvalno mislim da treba naglasiti inicijativu HAVC-a i HRT-a na osnovi koje je snimljen i jedan od najboljih filmova o Domovinskom ratu po mišljenju mnogih – ''Broj 55'', koji je zapravo nastao na osnovi posebnog natječaja za najbolji scenarij na temu Domovinskog rata – zaključila je.
Stazič........Alkoholizam.......mržnja prema Hrvatima.....mržnja prema Crkvi.........biciklom pijan u zid i lom......Vrapče.