Shvatit ćete, o svojim klijentima nikada ne govorim. Povjerenje i diskrecija čine osnovu mog posla. Odnos s klijentima vrlo je povjerljiv.
Tako je odgovorila Heidi Glück, vlasnica austrijske agencije za odnose s javnošću i lobiranje Spirit & support, koja zastupa Ivu Sanadera, i prije nego što smo spomenuli ime bivšeg premijera. Zapravo, time je sažela radnu filozofiju, ali i potvrdila zašto austrijski stručnjaci za odnose s javnošću, političari i novinari, koji svi redom dobro poznaju H. Glück, izbor Ive Sanadera nazivaju "izvrsnim".
Za pretpostaviti je da Heidi Glück stoji iza sljedećeg gostovanja Ive Sanadera u Ljetnoj školi europske demokracije u austrijskom Alpbachu, gdje bi potkraj mjeseca trebao sudjelovati u panel diskusiji na temu "BiH - 15 godina nakon Daytona" zajedno sa slovenskim ministrom vanjskih poslova Samuelom Žbogarom, visokim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH Valentinom Inzkom...
Bit će to Sanaderov prvi javni istup nakon duže stanke, i nije slučajno što je odabrao Austriju i - Heidi Glück. Veza je poprilično jasna - Glück je od 2000. do 2007. godine bila osoba od povjerenja, glasnogovornica i savjetnica ondašnjeg kancelara Wolfganga Schüssela, bliskog bivšem premijeru Sanaderu. Heidi Glück većinu je radnog vijeka provela u krilu Austrijske narodne stranke (ÖVP), no njezin utjecaj seže mnogo dalje od granica Austrije - preko Europskog parlamenta kapilarno se širi i preko granica Europe. Ta 48-godišnjakinja iz Graza je brend, a dio osoba iz PR krugova i novinara ne želi razgovarati o njoj jer je drže dobrom prijateljicom.
Prešuti, ali ne laže
– Sanader je dobro izabrao – kaže viši politički komentator austrijskog lista Der Standarda Hans Rauscher: – Ne samo da je bliska sa Schüsselom, jako je dobra i s bivšom ministricom vanjskih poslova Ursulom Plassnik, bivšim njemačkim ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom. Ima dobre veze u Europarlamentu. I što je vrlo bitno, njezin utjecaj nije samo vezan s konzervativnom strujom u Europi i šire. Heidi je dobra sa svima. Schüsselu je popravila imidž - inzistirala je da zamijeni leptir-mašnu kravatom, ili je vrlo lukavo namještala scene za fotografiranje s osobama koje su mu dizale javni profil, no svoju tešku artiljeriju izvlačila je za mnogo ozbiljnije stvari.
– Njezin stil mogao bi se nazvati "osobni utjecaj", iako nikad nije prešla granicu dobrog ukusa. Kad je izbio skandal nakon što je objavljeno da je Schüsselova obitelj za čuvanje 94-godišnje punice ilegalno zaposlila Slovakinju uz naknadu od dva eura po satu, nazivala je svakog novinara ponaosob i tupila im u slušalicu sve dok im nisu otpale uši: "Slušajte, to su laži. Ne vjerujte. Zar bih vam ja lagala?" I ne, nikad nije lagala. Ne bi uvijek sve rekla, ali ono što jest bila je istina, i u to se moglo pouzdati. Njezine su informacije bile vjerodostojne – objašnjava Rauscher:
– Schüssel nije vjerovao ljudima, ali njoj jest. Ona je, pak, za njega mislila da je važan i impresivan političar. Mislim da je zato i otišla iz politike u privatnike. Nakon njega više nije imala izazova. Njihov odnos mogao je doći u pitanje kad je Schüssel 2000. godine sklopio sporazum s Jörgom Haiderom. Heidi Glück je, kaže Rauscher, umjereno konzervativnih svjetonazora i koalicija s Haiderom bila je previše. – Nije joj baš bilo po volji, no nikada to nije pokazala – kaže Rauscher. Tada je, možda, pokazala i svoju najveću lojalnost i profesionalizam.
– Schüssel nije volio novinare. Zapravo, mrzio nas je, a ona je bila prijateljski štit. Kad je koalirao s Jörgom Haiderom odbijao je razgovarati s novinarima, jer je 90 posto poziva bilo kritično. Heidi ga je potpuno zaštitila. Blokirala je prolaz prema njemu i propuštala samo neke pozive. Sa svim novinarima bila je vrlo korektna, samo je nekima, bližima Schüsselu, davala više, ali nikad bez dogovora sa šefom – kaže Martina Salomon, urednica politike u listu Die Presse.
Ipak, Glück je svoje najsjajnije trenutke imala dok je od 1995. do 2000. radila za ministricu obrazovanja Elizabeth Gehrer, te prije toga za ministricu obitelji Sonju Moser.
– Bila je genij, inteligentnija od Moser – dodaje Salomon kroz smijeh: – Jednom je Sonja Moser nešto objašnjavala novinarima. Nije joj baš išlo. Heidi ju je prekinula i preuzela. Nije bilo pristojno, ali je pomoglo.
Kad je 2000. godine Heidi Glück odlučila prekinuti političku karijeru te se pridružila PR agenciji Publico, ankete su pokazale da je imidž ministrice Gehrer strašno teško pretrpio odlazak glasnogovornice.
Glück je, inače, i počela karijeru nevezano uz politiku - od 1984. do 1994. radila je za ÖRF (Austrijsku radioteleviziju) - gdje joj suprug radi kao novinar. Bila je zadužena za odnose s javnošću i marketing akcije "Susjed u nevolji". Povratak u marketing i PR 2000. je zapravo bio kratki izlet - poziv iz Schüsselova kabineta nije mogla odbiti. Odlazak 2007., nakon kraja Schüsselova mandata, mogao bi biti trajniji. – Mislim da je, uvjetno rečeno, otišla iz politike jer je htjela promjenu – govori Salomon. Danas se povremeno sretnu, prije su surađivale svakodnevno, no nisu bile prijateljice. – Organizirala je zabave na koje bi pozvala tridesetak novinara, ne samo onih sklonih Schüsselu, nego i one iz drugog tabora. Cijeli dan proveli bi u njezinoj obiteljskoj kući na jezeru pokraj Beča, kupali se, vozili čamcima. Znala je kako s ljudima – govori Martina Salomon.
Ponude čak iz SAD-a
– Heidina moć i utjecaj dolaze iz poznanstava – kaže Salomon te dodaje, ne bez ironije: – Heidi je živahni centar mnogih društvenih mreža. Stoga nije neočekivano da je Glück svoje dobre veze prenijela u privatni biznis. Na otvaranju njezine privatne agencije 2007. bili su gotovo svi uglednici austrijskih narodnjaka.
– Njezina je agencija imala dobar početak. Znam da mnogo radi – kaže Victor Bauer iz agencije Bauer PR. Kad se upustila u privatne vode, za njom je nastala jagma: ponude su pljuštale čak i iz SAD-a. Svi su je htjeli u svom timu. Glück je ipak odlučila otvoriti svoju agenciju. Lista klijenata je tajna, javni su njezini nastupi na skupovima o odnosima s javnošću, marketingu i lobiranju, gdje je uvijek najavljuju kao apsolutnu zvijezdu.
dok ovi \"yugo-brain\" skopcáju , cá je vazno u Demokraciji, Politiki, Drustvenim kretanjima , Finacijama, Ekonomiji i u Privatnom zívotu...., tribati cé jos´500-balkanskih godina..., a Novinarcéki su sitni-s´pijoniri..koje su Roditelji dresirali u Samoupravljanju, koje je lopovski dovelo i do Razdora yugozlobije i do Rata...!!