Ta 1995. godina trebala je Damiru Celebiću iz Solina, pripadniku 2. bojne 4. gardijske brigade, biti najljepša godina u životu. Godina koje će se uvijek sjećati. Kao vojnik i hrvatski domoljub ostvario je san. Ušao je sa svojom brigadom u oslobođeni Knin, a nekoliko mjeseci poslije toga trebao je uploviti u bračnu luku. Imao je samo 21 godinu i pred njim je bio život. A onda, u posljednjoj akciji prije nego što je trebao dobiti slobodnih mjesec dana za svadbene pripreme, u operaciji Maestral kod Šipova, koju su provodile združene snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, osmog dana u rujnu 1995. godine, metak ispaljen iz puške neprijateljskog vojnika pogodio je Damira u srce. Iako su mu suborci i medicinsko osoblje brigade pritrčali upomoć, za mladog ratnika nije bilo nade. Umro je na rukama svojih prijatelja.
– Veselio se toj akciji jer je znao da će nakon njezina završetka dobiti slobodne dane i u miru se moći pripremati za svadbu koja je trebala biti za mjesec dana – 14. listopada. Prije nego što smo pošli u akciju razgovarali smo o pripremama, dogovarali što ćemo uraditi. Nas dvojica bili smo kao braća, a ja sam mu trebao biti vjenčani kum. I onda, dogodila se njegova pogibija – kaže njegov suborac Dražen Grbić.
U 4. gardijsku brigadu Damir Celebić došao je kao dobrovoljac iz ročne vojske. Prošao je specijalističku gardijsku obuku u Delnicama, a tamo je upoznao i Zadranina Dražena Grbića s kojim je postao nerazdvojan prijatelj. O Celebiću kao čovjeku i vojniku njegovi suborci, ali i oni koji su ga površno poznavali, govorili su nam sve najbolje. Samo su pljuštale riječi pohvale, a one su došle i od njegova zapovjednika Ante Brekala.
– Kao mlad momak iskazao je svoju hrabrost u borbama. Bio je i istinski domoljub, a u akcijama je uvijek prednjačio, nikada se nije osvrtao unatrag, nego je stalno htio naprijed. Njegovi roditelji mogu biti ponosni što su odgojili takvog sina – kaže Ante Brekalo. A da je Damir bio istinski ratnik, fajter kojega nije zanimalo poziranje u odori, najbolje svjedoči podatak da je još prije nego što je stigao u 4. gardijsku brigadu zbog svog stasa, vojničkog držanja i visine odbio poziv da ode u počasnu bojnu Prvog gardijskog zdruga.
– Za vrijeme obuke u Delnicama Damira sam odlično upoznao. Nije ga zanimao Zdrug, tražio je da ga rasporede samo u najelitnije borbene postrojbe. Zbog toga je izabrao 4. gardijsku s kojom je prošao sva bojišta otkako joj se priključio iz ročnika – kaže Dražen Grbić koji je prijatelja i nesuđenog vjenčanog kuma Damira Celebića najbolje poznavao.
Ostale tekstove iz Večernjakova specijala Junaci Oluje pročitajte ovdje.
Damire neka TI je laka zemlja. Veliko hvala TEBI i tvojim SUBORCIMA, na iskazanoj hrabrosti i žrtvi za domovinu Hrvatsku!