Kakav je Hitler tip osobe? Koje su mu ambicije? Kako ga doživljava njemački narod? Kakav je prema svojim suradnicima? Kakvo je njegovo podrijetlo? Što ga zapravo pokreće? Što je u stanju učiniti ako stvari krenu protiv njega? To su samo neka od pitanja na koja je odgovore tražio Ured strateških službi SAD-a (Office of Strategic Services – OSS, preteča današnje CIA-e). Tako je 1943. nastao tajni dosje, odnosno psihološka studija o Adolfu Hitleru koja je napravljena tek u nekoliko kopija i odmah je dobila oznaku “tajno” te koja upravo prvi put izlazi i na hrvatskom jeziku u izdanju Večernjeg lista.
Sve je počelo 1941., kada je osnovan Ured koordinatora informacijama (Office of the Coordinator of Information), na čijem je čelu bio pukovnik William J. Donovan. Njegov zadatak bio je ujediniti sve informacije koje su skupile sve obavještajne službe te koordinirati i organizirati psihološko ratovanje u slučaju da SAD uđe u rat.
Više od 11.000 stranica
Od 1941. Donovan je bio u kontaktu s autorom ove studije, psihoanalitičarom Walterom C. Langerom. Donovan, sad već promaknut u čin generala, bio je na čelu OSS-a kada je utemeljen 1942. godine. Iako Ured nije više bio nadležan za pitanja koja se tiču psihološkog ratovanja, Donovan je u proljeće 1943. predložio Langeru kako bi bilo prikladno napraviti sveobuhvatnu procjenu ličnosti Adolfa Hitlera i njegova utjecaja na njemačku populaciju. Premda je Donovan tražio da studija bude kratka i brzo završena, Langer je bio mišljenja da će se ipak raditi o sve samo ne kratkoj studiji: “Hitler je, očito, više od samo ludog soboslikara kakvim ga oslikavaju u senzacionalističkim tiskovinama. Do njegove dvadeset pete godine manifestirale su se sve karakteristike koje danas povezujemo s hipijima iz 1960-ih.
Bio je neambiciozan, izgledalo je da mu nedostaje ikakav osjećaj identiteta, činilo se da nema neki smjer u životu i ambiciju, bio je zadovoljan životom u prljavštini i oronulosti, radio je samo kada je morao te provodio većinu vremena u romantičnom sanjarenju kako će postati velikim umjetnikom… Ipak, ova naizgled beznačajna i nesposobna ništarija za samo nekoliko godina bila je u stanju doprijeti do najviših političkih krugova, zamazati oči prekaljenim vođama vodećih sila, pretvoriti milijune visoko civiliziranih ljudi u barbare, naručiti istrebljenje cijeloga jednog segmenta stanovništva, izgraditi i kontrolirati najmoćniju do tada poznatu ratnu mašineriju te gurnuti svijet u najpogubniji rat u povijesti. Kako se sad netko u kratko vrijeme može nadati otkriti psihološke misterije koji leže u podlozi takve transformacije?”
Tijekom istraživanja na terenu u SAD-u i Kanadi Langer i istražitelji intervjuirali su osobe koje su imale određene kontakte s Hitlerom te su prekopali pisane izvore. Prikupili su više od jedanaest tisuća stranica odabranih citata i sažetaka koji su se činili relevantnima. Sve to nalazi se u dokumentu “The Hitler Source Book” koji je bio priložen ovoj studiji. Sirovi materijal koji je činio temelj petog dijela – “Hitler – Psihološka analiza i rekonstrukcija” – pregledalo je troje analitičara koji su “odabrani za takav zahtjevan zadatak jer su se samo psihoanalizom osmislile tehnike za istraživanje dubljih sfera uma i osvjetljavanje važnosti ranijih iskustava i nesvjesnih elemenata kao odlučujućih čimbenika u razvoju ličnosti”.
Autori su zaključili: “Pregledom svih podataka primorani smo zaključiti da Hitler vjeruje da je predodređen postati Besmrtnim Hitlerom od Boga odabranim za Novog Spasitelja Njemačke i Osnivača novoga svjetskog društvenog poretka. Čvrsto vjeruje u to i siguran je da će, unatoč svim iskušenjima i nevoljama kroz koje mora proći, u konačnici ostvariti svoj cilj.
Jedini je uvjet da prati zapovijedi unutarnjeg glasa koji ga je u prošlosti vodio i štitio. Ovo uvjerenje nema svoj korijen u istinitosti ideja koje promiče, već se temelji na uvjerenosti u svoju vlastitu veličinu... Čim je Hitler došao na vlast, u ruke propagandista predano je novo oružje za samoveličanje, a oni su ga dobro iskoristili. Nezaposlenost je brzo pala, preko noći su niknule ceste o kojima Nijemci nikada nisu mogli ni sanjati, a nove i impozantne građevine podignute su zapanjujućom brzinom. Njemačka je nevjerojatno brzo poprimala svoje novo lice. Hitler je svoja obećanja ispunjavao – ostvarivao je ono nemoguće. Svaki uspjeh u diplomaciji i svaka socijalna reforma bili su naviješteni kao epohalno važni. A Hitler je za svaki taj uspjeh skromno preuzimao zasluge. Uvijek je Hitler bio taj koji je napravio ovo ili ono, pod uvjetom da su ta djela bila spektakularna i nailazila na odobravanje javnosti. Ako bi slučajno naišla na neodobravanje, uvijek bi se krivnja svalila na jednog od njegovih suradnika. Učinjeni su svi napori da se njeguje stav kako je Hitler nepogrešiv i da do kraja provodi svoju misiju spašavanja Njemačke.
Nije trebalo dugo da se njemački narod pripremi da učini mali korak i vidi Hitlera ne kao čovjeka, već kao njemačkog mesiju. Javni skupovi, a osobito oni u Nürnbergu, poprimali su religiozno ozračje. Sva uprizorenja bila su koncipirana tako da stvore nadnaravno i religiozno ozračje, a ulazak Hitlera na scenu više je dolikovao bogu nego čovjeku.”
Autori studije najviše su se zadržali na svim mogućim aspektima Hitlerove osobnosti. Pa su tako naglasili: “Sa znanstvene točke gledišta moramo promatrati Hitlera – Führera ne kao vraga, koliko god izopačeni njegovi postupci i filozofija bili, već kao izraz stanja uma milijuna ljudi ne samo u Njemačkoj već, u manjoj mjeri, u svim civiliziranim zemljama.
Što ga je stvorilo takvim?
Odstraniti Hitlera bio bi prvi nužan korak, no to ne bi bio i lijek. Bilo bi to kao liječenje čira a da se ne tretira njegov uzročnik. Žele li se slične pojave spriječiti u budućnosti, ne možemo se zadovoljiti isključivo pukim uklanjanjem vanjskih manifestacija te bolesti. Naprotiv, moramo je istjerati iz zaklona i pokušati korigirati skrivene čimbenike koji su doveli do takva neželjenog fenomena.
Moramo otkriti te psihološke bujice koje hrane destruktivno stanje uma kako bismo ih mogli preusmjeriti onamo gdje će omogućiti daljnju evoluciju našeg oblika civilizacije. Ova studija bavi se Adolfom Hitlerom i socijalnim silnicama koje su utjecale na njega u njegovu razvoju te proizvele čovjeka kojeg danas poznajemo... Problematika naše studije, stoga, nije samo pitanje je li Hitler lud ili ne, već koji su to utjecaji koji su ga stvorili takvim kakav jest.”
U studiji je obrađen utjecaj oca na Hitlerov karakter, Hitlerova potraga za odgovarajućim vodstvom, majčin utjecaj, utjecaji koji su odredili njegov stav prema ljubavi, ženama i braku, zatim učinci poraza Njemačke, izvori Hitlerova vjerovanja u vlastitu misiju te njegova težnja za besmrtnošću, kompleks Mesije, strah od smrti i želja za besmrtnošću, a posebna je pozornost posvećena njegovu seksualnom razvoju. Autori su ustvrdili: “Kroz cijeli njegov rani zreo život, od Beča, vojske, Münchena, Landsberga, niti jedan izvor ne javlja o heteroseksualnoj vezi. Zapravo, izvori iz svih tih razdoblja ističu činjenicu da ga žene ili bilo kakav kontakt s njima apsolutno nisu zanimale. Otkad je došao na vlast, njemu svojstven odnos sa ženama bio je toliko uočljiv da mnogi pisci vjeruju da je aseksualan. Jedni su nagađali da je u prošlom ratu pretrpio ozljedu genitalija, drugi da je homoseksualac.”
Također se pokušalo prodrijeti u podrijetlo Hitlerove perverzije koja je proizlazila iz njegove pretjerane dječačke radoznalosti o tome kako je dijete dospjelo u majčin trbuh i kako će odatle izaći. Autori pišu o tim dječačkim iskustvima: “Budući da, u njihovu ograničenom iskustvu, sve što dospije u njihov trbuh ulazi kroz usta i sve što izlazi obično izlazi kroz rektum, skloni su vjerovati da se začeće događa na neki način putem usta te da se dijete rađa putem anusa. Hitler se kao dijete, nesumnjivo, vezao uz takvo vjerovanje, no ono nije utažilo njegovu radoznalost. Očito se želio sam uvjeriti kako je izašao i što se uistinu dogodilo... Ova radoznalost stvorila je temelje za njegovu neobičnu perverziju kojom su sve tri njegove seksualizirane zone došle do izražaja.”
treba vama on da se vrati