Sa Švedskom i Finskom, dvije europske zemlje odlučile su odustati od višedesetljetne neutralnosti. Austrijski kancelar Karl Nehammer je odbacio ovaj korak za Austriju. On je to ponovio u travnju, neposredno prije nego što je otputovao u Moskvu kako bi uvjerio predsjednika Vladimira Putina da prekine ruski napad na Ukrajinu: "Austrija je bila neutralna, Austrija je neutralna i Austrija će ostati neutralna", rekao je austrijski kancelar.
Ali onda je 50 austrijskih poznatih osoba ponovo postavilo pitanje. U otvorenom pismu pozivaju saveznog predsjednika Alexandra van der Bellena da izvrši nezavisnu provjeru kako bi se utvrdilo je li neutralnost zemlje i dalje aktualna, piše DW.
- Uvijek je bilo pokušaja s različitih strana da se odustane od neutralnosti, ali su uvijek bili neuspješni - kaže bečki politolog Heinz Gärtner.
- Ne postoji stranka koja to želi, a ne želi ni stanovništvo - dodaje.
U anketama se više od 75 posto Austrijanaca redovno izjašnjava za neutralnost. Time bi se na kraju krajeva rasprava zapravo mogla skinuti s dnevnog reda. Pa ipak, ostaje pitanje zašto se neutralnost Austrije čini tako nepobitnom, pogotovo što ova zemlja vodi aktivniju vanjsku politiku od Švedske i Finske ili Švicarske.
Zašto je Austrija uopće neutralna?
Stoljećima je Austrija bila velika sila koja je postavljala cara u Svetom rimskom carstvu i bila je sve samo ne neutralna. U 19. stoljeću formirano je Austrijsko carstvo, koje je 1867. godine postalo carska i kraljevska dvojna monarhija Austrougarske, koja je obuhvaćala velike dijelove Balkana i proširila se na današnju Ukrajinu.
Poslije poraza u Prvom svjetskom ratu Austrija je Versajskim ugovorom svedena na današnje granice. Međutim, zemlja je postala neutralna tek deset godina nakon još jednog poraza i to u Drugom svjetskom ratu – 26. listopada 1955. godine Bečkim državnim ugovorom.
U to vrijeme zemlju su, kao i Njemačku, okupirale četiri sile pobjednice (Rusija, SAD, Velika Britanija i Francuska).
- Neutralnost je bila jedini način za Austriju da natjera savezničke trupe da se povuku - objašnjava Gärtner.
- Austriji je tada čak prijetila trajna podjela, slična onoj u Njemačkoj. Ova opasnost je otklonjena konsenzusom sila pobjednica o neutralnosti, posebno Sovjetskog Saveza i SAD-a - napominje.
Koliko je Austrija neutralna?
Čak i ako se uzme u obzir činjenica da je Sovjetski Savez u to vrijeme pristao na neutralnost, nema sumnje da Austrija naginje kulturi i demokratskom, tržišno-ekonomskom sklopu vrijednosti Zapada. To se ogleda i u činjenici da je Austrija 1961. godine postala jedna od osnivačica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Međutim, u isto vrijeme, od 1960-ih, glavni grad Austrije Beč postao je sjedište nekoliko važnih međunarodnih organizacija koje se ne mogu pripisati ni jednoj strani Hladnog rata, uključujući Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) i Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC) kao i niz organizacija Ujedinjenih nacija. Bruno Kreisky, austrijski kancelar od 1970. do 1983, vidio je ovo kao bolju alternativu sigurnosne politike u odnosu na jačanje vojske u zemlji.
Za politologa Gärtnera ovo nije kontradikcija.
- Nije u pitanju neutralnost, nego vojna neutralnost - ističe.
Državni ugovor isključuje posebno tri stvari: vojno miješanje u sukobe drugih zemalja, stalno stacioniranje stranih trupa u Austriji i pristupanje vojnom savezu.
Ipak, Sovjetski Savez se, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, dugo protivio pristupanju Austrije Europskoj zajednici, organizaciji koja je prethodila Europskoj uniji (EU). Ovo je opravdano pasusom u državnom ugovoru koji je isključivao „uniju s Njemačkom" – čak i ekonomsku. Konačno, neposredno prije pada Berlinskog zida, Austrija je podnijela zahtjev za članstvo, koji je ispunjen 1995. godine.
Kakva je neutralnost Austrije u usporedbi s neutralnošću drugih europskih zemalja?
U slučaju Švedske i Finske, desetljeća neutralnosti nisu bile ništa drugo nego dobrovoljna vanjskopolitička doktrina. Austrija i Švicarska su, s druge strane, obavezane na neutralnost međunarodnim ugovorima. Ali svoju neutralnost tumače drugačije:
- Švicarska se drži pasivnije neutralnosti od Austrije - kaže Gärtner.
Tradicionalno, Švicarska se ne priključuje nikakvim gospodarskim sankcijama, nije članica EU-a i stoga ne sudjeluje u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a. Austrija je mnogo aktivnija kao posrednik u međunarodnim sukobima i sudjeluje u daleko većoj mjeri u misijama plavih kaciga UN-a nego Švicarska.
Dakle: je li neutralnost Austrije još uvijek aktualna?
S obzirom na raspoloženje među stanovništvom i političarima, pitanje odustaje li Austrija od neutralnosti se u principu uopće i ne postavlja, kaže politolog Gärtner:
- Bilo bi mnogo zanimljivije raspravljati o tome kako će Austrija tumačiti svoju neutralnost u budućnosti.
Austrija nije bila do sada neutralna, nego nesvrstana, a Svicarska je bila neutralna. A sada su nesvrstane jedna i druga, posto je i Svicarska uvela sankcije Rusiji. Neutralna zemlja se ne mijesa u sukobe tudjih zemljama, ni ekonomsko/financijski ni vojno.. Sto znaci da ne uvodi sankcije, ne isporucuje oruzje zaracenim stranama, i nece sudjelovati u ratu u slucaju rata. A nesvrstana SAMO vojno, sto znaci da ne isporucuje oruzje zaracaenim stranama i nece sudjelovati u ratu u slucaju da se rat prosiri u Europi i svijetu.