Navršava se devetnaest dana otkako je počeo štrajk u školama. Nemoguće je izračunati koliki je trošak on prouzročio roditeljima i djeci do sada, a procjenjuje se da će produljenje školske godine donijeti najmanje 50 milijuna kuna troška lokalnoj i centralnoj državi koje plaćaju prijevoz učenicima. Kaos i neizvjesnost koji mogu nastati odgađanjem mature i upisa na fakultete previsoka su cijena za upornost sindikalnih vođa u pritisku na premijera Andreja Plenkovića.
Žele ga natjerati da im poveća koeficijente, ignorirajući ponudu koju su dobili na stol o povećanju osnovice za izračun plaće od 6,12 posto u tri navrata tijekom iduće godine te dodatnih dva posto povišice ako se ne donese uredba o koeficijentima složenosti poslova. Ta ponuda Vladu, s obzirom na to da se odnosi na sve zaposlenike koji plaću primaju iz proračuna, košta 1,8 milijardi kuna godišnje u punoj primjeni, a zaposlenici na državnim jaslama tijekom mandata ove vlade dobili su povišice koje hrvatske građane ukupno koštaju više od pet milijardi kuna godišnje. Igra sindikata s koeficijentima mogla bi im se na kraju obiti o glavu jer je Vlada najavila da kreće u reviziju svih koeficijenata, ali i izračun broja potrebnih izvršitelja za pojedina radna mjesta. Sve se otvorenije priča o viškovima u školama i o mogućem smanjenju broja zaposlenika.
Naime, u ovom trenutku u školama radi 54.779 učitelja i nastavnika te još gotovo 11.000 administrativnih radnika ili pomoćnog osoblja. Broj učenika rapidno pada pa je umjesto 509.209 učenika, koliko ih se školovalo tijekom 2014. godine, u ovoj godini samo 461.442 učenika u školskim klupama. Broj djece, dakle, smanjio se za gotovo 48.000 tisuća, a učitelji i nastavnici zadržali su svoja radna mjesta iako su razredi postali manji. U pet godina prosječan broj učenika u razredu pao je s 19,15 na 17,41 učenika, kažu službeni podaci resornog ministarstva, dok državna statistika pokazuje i niže brojke od 16,9 učenika po razredu. Prosjek podižu starije generacije, ali u razrednoj nastavi prosječan razred ima samo 13,3 učenika! To pokazuje da se može razmatrati smanjenje broja škola i broja nastavnog kadra jer nismo dovoljno bogati da bismo imali tako male razrede pa bi sindikati tjerajući plaće mogli istjerati otkaze.
Otvara se i pitanje zaposlenika ostalih službi u školi. Svaka škola ima tajnicu i barem jednog računovođu, a ima i pomoćno osoblje. Racionalizacijom broja zaposlenika u nastavi i broja škola na red bi došlo propitivanje i njihove učinkovitosti jer bi se centralizacijom javne nabave i obračuna plaća i na njima mogle postići brojne uštede. Tako bi se uštedama u sustavu koji je postao sve veći financijski teret državi i građanima mogao stvoriti prostor za veće plaće učitelja i nastavnika, koje nisu dostatne za razinu odgovornosti posla koji obavljaju. Sindikati bi zato trebali biti oprezniji i sjetiti se stare poslovice: “Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti!”
Još će ispasti da je sve ovo namještaljka Vlade. Mogao bi im (nam) Plenković dati ono za što su se sindikati uvijek borili, tj. za osam sati rada dnevno, od 8 do 16 ili do 17 sati uz 1 sat pauze za ručak.