FELJTON: HOMO DEUS

Zašto riskirati naš mir i dobrobit kako bismo pomogli strancima?

izbjeglice
Foto: DPA/PIXSELL
1/2
20.07.2017.
u 09:53

Izbori su metoda rješavanja nesuglasica među ljudima koji se već slažu oko temeljnih činjenica

Ekskluzivno donosimo izvatke iz knjige “Homo deus – Kratka povijest sutrašnjice” najpoznatijeg povjesničara svijeta Yuvala Noaha Hararija

Feljton: Homo deus (4)

„Dosad smo o humanizmu raspravljali kao da je riječ o jednome koherentnom pogledu na svijet. No humanizam zapravo dijeli sudbinu svih uspješnih religija poput kršćanstva i budizma. Širenjem i evoluiranjem, on se rascjepkao na nekoliko oprečnih sekta. Humanizam se razdvojio na tri glavne grane.

Pravovjerna grana tvrdi da je svako ljudsko biće jedinstven pojedinac karakterističnog unutarnjega glasa s nizom iskustava koja se neće ponoviti. Zato bismo svakom pojedincu trebali dati što više slobode da doživi svijet, slijedi svoj unutarnji glas i izrazi svoju unutarnju istinu. Što više slobode pojedinac uživa, svijet je ljepši, bogatiji i smisleniji. Zbog opisana naglaska na slobodu, pravovjerna je grana humanizma poznata kao „liberalni humanizam”, odnosno jednostavno kao „liberalizam”.

Liberalna politika smatra da glasač zna najbolje. Liberalna umjetnost zastupa misao da je ljepota u oku promatrača. Liberalna ekonomija tvrdi da je kupac uvijek u pravu. Liberalna etika savjetuje nam da radimo ono zbog čega se osjećamo dobro. Liberalno nas obrazovanje uči da mislimo svojom glavom...

Dok je u devetnaestom i dvadesetom stoljeću stjecao sve veću socijalnu vjerodostojnost i političku moć, humanizam je izrodio dva vrlo različita ogranka: socijalni humanizam, koji je obuhvatio mnogo socijalističkih i komunističkih pokreta, te evolucijski humanizam čiji su najpoznatiji zagovornici bili nacisti. Oba su se ogranka slagala s liberalizmom u tome da je ljudsko iskustvo glavni izvor smisla i autoriteta...

izbjeglice
1/6

Liberali misle da je ljudsko iskustvo individualan fenomen. No na svijetu je mnogo pojedinaca i oni često osjećaju različite stvari i imaju kontradiktorne želje. Potječu li smisao i autoritet samo od pojedinačnih iskustava, kako ćete pomiriti proturječja među tako različitim iskustvima? Njemačka kancelarka Angela Merkel se 15. srpnja 2015. susrela s palestinskom tinejdžericom, izbjeglicom iz Libanona, čija je obitelj zatražila azil u Njemačkoj, ali je upravo bila pred deportacijom.

Djevojčica Reem kancelarki je na tečnome njemačkom rekla da je „jako teško gledati druge ljude kako uživaju u životu, a ti to ne možeš. Ne znam što će mi budućnost donijeti”. Kancelarka Merkel joj je odgovorila da je „politika katkad gruba” i objasnila da Njemačka ne može asimilirati sve. Iznenađena tako izravnim odgovorom, djevojčica je briznula u plač. Kancelarka je tužnu djevojčicu utješno pomilovala po leđima, ali ostala je pri svojem mišljenju.

U javnoj oluji koja je uslijedila mnogi su kancelarku Merkel optužili za bezdušni manjak osjećajnosti. Da bi ublažila kritike, ona je promijenila taktiku, pa su Reem i njezina obitelj dobili azil. Idućih je mjeseci Merkelica još šire otvorila vrata i u Njemačku primila na stotine tisuća izbjeglica. Ali ne možete svima udovoljiti. Ubrzo se našla pod žestokim udarom jer je podlegla sentimentalnosti. Brojni su se njemački roditelji bojali da Merkeličin preokret znači da će njihova djeca imati niži životni standard te da će ih možda negativno pogoditi plimni val islamizacije. Zašto bi oni riskirali mir i blagostanje svojih obitelji da pomognu potpunim strancima?

Svi imaju snažno mišljenje o tom pitanju. Kako riješiti kontradikcije između osjećaja očajnih izbjeglica i onih zabrinutih Nijemaca? Liberali se oduvijek muče s takvim proturječnostima. Ni najbolji napori Lockea, Jeffersona, Milla i njihovih kolega nisu nam uspjeli dati brzo i lako rješenje za takva pitanja. Održavanje demokratskih izbora neće pomoći jer bi se postavilo pitanje tko može glasati na takvim izborima – samo njemački državljani, ili i milijuni Azijata i Afrikanaca koji se žele useliti u Njemačku? Zašto davati prednost osjećajima jedne skupine u odnosu na drugu?

Isto tako, arapsko-izraelski sukob nećete riješiti tako da o njemu glasa 8 milijuna građana Izraela i 350 milijuna građana država Arapske lige. Izraelci se iz očitih razloga ne bi osjećali obvezanima na rezultat takva plebiscita. Ljudi se osjećaju obvezani demokratskim izborima samo kad s većinom glasača dijele temeljnu povezanost.

Ako mi je iskustvo drugih glasača strano i ako mislim da ne razumiju moje osjećaje te da ne mare za moje najvažnije interese, čak i ako me nadglasaju stotinu naprama jedan, nemam apsolutno nikakva razloga prihvatiti takvu odluku. Demokratski izbori najčešće funkcioniraju samo u populacijama koje imaju neku prethodnu međusobnu vezu, primjerice zajednička religijska uvjerenja ili nacionalne mitove.

Izbori su metoda rješavanja nesuglasja među ljudima koji se već slažu u temeljnim činjenicama. Tako se i liberalizam nerijetko stopio sa starim kolektivnim identitetima i plemenskim osjećajima u moderni nacionalizam. Danas nacionalizam mnogi povezuju s antiliberalnim silama, ali nacionalizam je, barem u devetnaestom stoljeću, bio prilično blizak liberalizmu. 

Harari se pita: Što je nas sljedeći korak?

Što ljude čeka u budućnosti? Odgovor na to pitanje nije lako dati, ali znanstveni nam napredak kaže da bi to mogao biti idući korak u evoluciji čovjeka

Homo deus. Harari u svom drugom velikom hitu proučava projekte, snove i noćne more koji će oblikovati dvadeset prvo stoljeće

– od prevladavanja smrti do kreiranja umjetnog života – i nastoji odgovoriti na osnovna pitanja, među njima i: Što je naš sljedeći korak?

Što ljude čeka u budućnosti? Odgovor na to pitanje nije lako dati, ali znanstveni nam napredak kaže da bi to mogao biti idući korak u evoluciji čovjeka

– Homo deus. Harari u svom drugom velikom hitu proučava projekte, snove i noćne more koji će oblikovati dvadeset prvo stoljeće – od prevladavanja smrti do kreiranja umjetnog života – i nastoji odgovoriti na osnovna pitanja, među njima i ono, možda i najvažniji: Što je naš sljedeći korak?

Komentara 8

DU
Deleted user
10:28 20.07.2017.

Ne radi se tu o tome da li treba pomoći ili ne, radi se o tome da je ovo rat kultura i posebno religija i da islam radi na uništavanju kršćanstva - u Njemačkoj ima za to izraz "Geburts-Jihad", u slobodnom prijevodu "Jihad radjanjem"... Islam ima vremena, već je i puno uspio. Na primjer izmjenom strukture stanovništva na Kosovu i dobivanjem države. Iako ovo traje tek nekih dvije godine, već se u Njemačkoj vide posljedice u vidu znatno povećane stope radjanja... Iako mediji o tome uporno šute, broj rodjene islamske djece u Njemačkoj je već dostigao broj njemačke djece!

MX
Mister X
10:36 20.07.2017.

Možemo i pametno filozofirati . Ali sve se vodi na to da da smo pametni-pošteni kulturni isto kao Englezi i Ameri !!! Zašto riskirati naš mir i dobrobit kako bismo pomogli strancima? To su rekli Englezi i Ameri kad susu "Hrvati" bježali" tražili spas od partizana-Tita . Međutim znamo njihovu humanu demokratsku odluku ! Odgovor je bio a što da radimo sa izbjeglicama ( "ne teroristima" ) pa vratimo ih šta će nam i naravno " tamanite ih" nije naš problem . Mnogi i danas smatraju to pošteno ispravno i OK. Zato je većina isto tako se ponijeti prema ovoj generaciji bijednika ...

MX
Mister X
11:02 20.07.2017.

Super pametnih rješenja je bilo Ali diktatirka Merkelinca od 2005 je na vrhu vladavine demokracije a - što pametni zamjeraju Putinu -"diktatoru" koji je godinicu duže druže !! Ona mora sve znati nikoga ne slušati ! Jedan Asuper bogati rapi rap je rekao sve na jedan Otok naseliti pod šatore ili sl. nasambe dok ne prestane rat u njihovim državama . Mnge države obvezati za uzdržavanje svaka bi malo financirala . Onda kad je mir prestane rat ( Ameri )!? i ako se te ljude pomgne malo financiski 80% -90% % bi se dobrovoljno vratilo i izgradilo svoje domove a možda i više . Ostalo bi se riješavalo na poseban način. Za mene zdrava ideja .. Bez terorizma i problema . Taj finaciski iznos bi bio 5 -7% u odnosu na sva ostala zaostala riješenja .i nesgledive probleme opasnosti koje donose manipulacije sa izbjeglicama - ljudima i ljudima koji su ih prihvatili .....

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije