Europski sud za ljudska prava ovih je dana donio dvije presude kojima se Hrvatskoj nalaže da vlasnicima dvaju stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci isplati odštetu od 1,2 milijuna kuna zbog toga što desetljećima nisu mogli upravljati vlastitim nekretninama.
Koliko je takvih postupaka u tijeku i u kolikim bi se iznosima mogla zbrajati ukupna šteta za državni proračun, u studiju Večernjeg lista upitali smo tajnika udruge "Vlasništvo i posjed" Josipa Hrastića.
O čemu je ovdje zapravo riječ?
Ovdje se radi o stanovima u vlasništvu privatnih osoba koji nikad nisu nacionaliziran ili konfiscirani, ali koji su oduzeti u "famoznoj" stambenoj reformi provedenoj nakon 1945. godine. Dakle, u tim stanovima danas borave nasljednici onih ljudi koji su u nekretninu ušli nasilno. Postojale su neke iznimke, ali u više od 90 posto slučajeva radilo se o nasilnim ulascima. U praksi je to izgledalo tako da je netko iz ondašnjeg komiteta pod egidom partijske ideologije procijenio da bi sebe i svoju obitelj mogao smjestiti u nečiji atraktivni stan pa su nedužni ljudi uglavnom završavali na ulicama. Takvih slučajeva bilo je na desetke tisuća, a jugoslavenska vlast sve je nazivala "stambenom reformom". Danas naša država, nažalost, štiti te ljude na direktnu štetu proračuna i vlasnika stanova.
Hrvatska je 1996. donijela zakon kojim se izvan snage stavilo takozvano stanarsko pravo. Intencija tog akta bila je vraćanje stanova vlasnicima ili obeštećivanje. Međutim, u praksi to baš tako i ne funkcionira. Prije tri godine donesen je zakon u kojem je naveden rok od pet godina za provedbu te ideje, ali on više nije na snazi...
Problem zaštićenih najmoprimaca mogao bi se riješiti u roku od godine dana. Međutim, nema političke volje. Hrvatska je u svojih 30 godina neovisnosti riješila mnoge druge i teže probleme. Od okupacije i ekonomskih kriza, no ovaj problem stoji u ladici.
Zbog čega?
Postoje određeni jaki lobiji koji su premreženi osobnim interesima, da ne kažem korupcijom. Imate primjer bivšeg ministra iz SDP-ove vlade Orsata Miljenića koji je svojedobno priznao da je rješavanje tog problema bio prioritet te da su zaštićeni najmoprimci trebali biti preseljeni u državne stanove. Kazao je da su od toga odustali jer su od zaštićenih najmoprimaca naišli na negodovanje. Kako je to moguće iako je postojao prijedlog zakona?
Još 2014. godine sud u Strasbourgu je naredio Hrvatskoj da riješi ovaj problem. Troškovi se samo gomilaju. Nakon što država sada isplati milijun i 200 tisuća kuna tužbe samo zbog dva stana u Zagrebu, tužbe vlasnika ići će i dalje... Dakle, ništa nije riješeno.
Tako je. Prema revizijskoj presudi Vrhovnog suda imate pravo utuživati ponovno za isti stan. Vlasnici ovih stanova u Zagrebu će tužiti i dalje, gdje će uračunati period od ove presude do iduće presude. Dakle, radi se o začaranom krugu, strašnoj financijskoj dubiozi koja direktno ide na štetu države koja nije u stanju riješiti problem. Pazite, ovo je samo jedna presuda, a još su ih tisuće na stolu. Država će izgubiti silan novac. Čak i DORH svim silama pokušava naše tužbe i prijave osporiti ne bi li izvršio politički pritisak na Vrhovni sud.
Na što točno mislite kad kažete da DORH pokušava izvršiti pritisak na Vrhovni sud?
Mi smo u posjedu jednog dokumenta u kojem je DORH tražio reviziju Vrhovnog suda u slučaju vlasnika kojem je presuđena odšteta od 350 tisuća kuna. U tom dokumentu navode da ne osporavaju financijsku odštetu, ali da misle da ne bi trebala biti isplaćena jer je slučaj otišao u zastaru. DORH pokušava utjecati na sud argumentirajući da bi takve presude išle na štetu proračuna. Što je to ako nije politički utjecaj? Oni sugeriraju sudu da se bavi proračunom, a ne pravom.
Koliko je po vama Ustavni sud utjecao na rasplet ovakve situacije?
Uvelike je utjecao svojim pogrešnim tumačenjem Ustava. Donijeli su presudu prema kojoj su poništili članak zakona prema kojem se zaštićeni najmoprimci u roku od 6 mjeseci trebaju iseliti iz tuđih nekretnina ako imaju drugu nekretninu.
Kakvu ulogu u svemu ima nadležno ministarstvo na čijem čelu stoji Darko Horvat?
Mislim da bi Ministarstvo trebalo ići za tim da troškovi za državu budu što manji. Drugim riječima, ovaj se problem treba hitno riješiti jer je ovo krug u kojem država zbog svoje inertnosti i iracionalne zaštite zaštićenih najmoprimaca na štetu stvarnih vlasnika gubi novac. Gubit će ga i u budućnosti jer postoji praksa suda u Strasbourgu bez obzira na to što bi naši sudovi htjeli.
CIJELU EMISIJU MOŽETE POGLEDATI U VIDEOPRILOGU NA POČETKU TEKSTA
Nasilno usli u stanove 45 imali 70 godina da rjese stanbeno pitanjei i vrate oteto a ne da mi sada njima dajemo stanove o nasem trosku a oni lugtali guzice a drugi gradili kuce ciglu po ciglu .Popis svih kojii su u takvim stanovima da se zna