Dan za danom iz Londona su stizale poruke o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU. Parlament je glasovao da izlazak bez sporazuma nije opcija, što je donijelo uzdah olakšanja u EU, a posebno u Republici Irskoj, koja u razdruživanju ima veliki ulog – pitanje granice sa Sjevernom Irskom. No dan kasnije Britanci su zatražili odgodu Brexita koji se trebao dogoditi 29. ožujka. O tome, kao i o hrvatskoj zajednici koja živi u Irskoj, razgovarali smo s Andrewom Doyleom, irskim državnim ministrom za hranu, šumarstvo i hortikulturu.
Britanci su tražili odgodu Brexita. Slažete li se da im se da više vremena?
Što je cilj odgode? Ili, kako je rekao glavni pregovarač EU za Brexit Michel Barnier, koji govori u ime 27 država, moramo znati prema čemu idemo i nećemo dozvoliti da proces traje unedogled. Glasovali ste protiv izlaska bez dogovora, a odbacili ste dogovor koji se gradio dvije godine. Ako je odgoda samo zbog odgode, onda ona nema smisla pa mislim da bi im se trebao postaviti određeni set uvjeta. Nas su konzultirali, no o odgodi se moraju složiti sve države članice.
VIDEO Evo koliko su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj
Koji bi po vama bio krajnji rok za moguću odgodu?
Kraj lipnja. Kasnije od toga ometat će procese novog Europskog parlamenta koji će se formirati nakon izbora u svibnju.
Opcija da se održi novi referendum sada više nije izgledna?
Nije. Prošli smo točku s koje se bilo moguće vratiti. Otišlo je predaleko i morat ćemo pričekati da stasa nova generacija političara, da prođe ciklus dvojih parlamentarnih izbora i dvaju saziva parlamenta kako bi se pitanje referenduma ponovno vratilo na dnevni red.
Ipak mislite da će se ta tema kad-tad ponovno potegnuti?
Da, pogotovo ako mlađa generacija Britanaca osjeti da im ostanak izvan EU nije u interesu. Živimo u globalnom selu, naučili smo na slobodu kretanja. Pritom ne kažem da se Britanci neće moći slobodno kretati, no svejedno će biti državljani treće zemlje. Velika Britanija unatoč svemu ipak je bila jako integrirana u EU. To je kao s kisikom koji udišemo. Ne obraćamo pozornost na njega, nismo ni svjesni da postoji i koliko je važan sve dok ga ne nestane.
Irska je u specifičnom položaju kad je riječ o Brexitu, posebice zbog granice. Shvaćaju li lideri ostalih europskih država koje imaju svoje prioritete vašu zabrinutost? Jeste li zadovoljni kako EU vodi pregovore s Velikom Britanijom?
Apsolutno. Evo, i sad smo u Hrvatskoj, najmlađoj članici EU, i solidarnost koju nam pokazuje čvrsta je kao stijena. Irska je oduvijek predana europskom projektu, a ovo je trenutak kada se to najbolje pokazuje. Prema nedavnoj anketi, 85 posto ispitanika je na pitanje kako vide članstvo u EU odgovorilo kako su sretni i zadovoljni u Uniji. Da se takva anketa provodila prije nekoliko godina, mislim da bi polovina odgovorila: “Ne znam.” Doduše, mi nikad nismo ni imali veliki postotak euroskeptika, kao što ih je npr. imala Velika Britanija, ali su sada svi postali vrlo svjesni važnosti članstva u EU.
Može li se onda ipak reći da je ova cijela situacija s Brexitom donijela i neke pozitivne momente? Primjerice, to da su građani EU postali svjesni da se referendumima može manipulirati i što se gubi izlaskom iz EU?
Nama se članstvo u EU pokazalo apsolutno pozitivnim iskustvom. Uvijek smo bili jednaki partneri s velikim i malim članicama i jednako su nas uvažavali i podržavali.
Kao što kaže pjesma “You’ll Never Walk Alone” (Nikada nećeš hodati sam) u EU?
Točno tako. EU članicama daje sigurnost. Jamči da i male države i države koje su na rubu Unije, kao što je Hrvatska, i države koje pored sebe imaju moćnije susjede, imaju podršku 26 članica.
No unatoč tomu vaš je premijer Leo Varadkar prije nekoliko dana u SAD-u tražio podršku i od američkog predsjednika Donalda Trumpa. Zašto?
Zato što su Amerikanci odigrali ključnu ulogu u uspostavi mira i stvaranju mirovnog sporazuma, znanog kao Sporazum na Veliki petak. Posebni izaslanik tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona George Mitchell bio je arhitekt sporazuma. Stoga smo Amerikance, kao one koji su pomogli stvoriti sporazum i koji razumiju njegovu pravno obvezujuću prirodu, pozvali da podsjete Britaniju da dogovor moraju štititi, a sve kako bi se osiguralo da nema tvrde granice. Nitko ne želi tvrdu granicu, ali moramo imati nekakvo osiguranje, za svaki slučaj. Kao kad izvadite policu osiguranja za kuću ili stan.
Razumiju li sadašnja američka administracija i predsjednik Trump važnost pitanja granice između Republike Irske i Sjeverne Irske?
U SAD-u postoje brojni zastupnici koji zagovaraju irsku situaciji i vuku glasove iz biračkog tijela brojne irske dijaspore. Za razliku od SAD-a, nikome u EU ne treba objašnjavati zašto nam je pitanje granice krucijalno. Svi to dobro znaju.
Što predstavlja najveći rizik kad bi se granica ponovno uspostavila? Bojite li se rasplamsavanja starih strasti s obje strane?
Granice jednostavno ne smije biti, ona ne smije postojati. Ljudi sada slobodno putuju, roba slobodno prolazi. Mlijeko s moje farme na jugu odvozi se na preradu na sjever te se vraća u trgovine na jug. Bez kontrola, bez problema. Imamo iste zdravstvene i sanitarne standarde. Granice nema i neće je biti. To je suština “backstopa“ i pravno obvezujućeg Sporazuma na Veliki petak.
Ne želite apsolutno nikakve kontrole na granici? Kad se govorilo o mekoj granici, spominjale su se razne opcije, npr. kontrole robe na daljinu.
Nikakve kontrole neće biti. Na kopnu granice ne smije biti. Iznimke su jedino luke i dublinski aerodrom. Kopnena granica ne smije postojati.
Kako ste pripremljeni za Brexit?
Kod Brexita nema baš ni jedne pozitive stvari.
No imate pripremljene sigurnosne planove?
Naravno. Već sada u lukama imamo kapacitete za kontrolu robe iz trećih zemalja, a sada ih širimo i zapošljavamo novo osoblje kako bi uvoz i izvoz tekao što brže i bezbolnije. Britanija u Irsku godišnje izveze hrane i pića u vrijednosti 3,7 milijardi eura, a mi njima oko 5 milijardi. U plusu smo, no razlika i nije toliko velika. Ni Britancima ne trebaju blokade. S druge strane, na kopnu ne pripremamo ništa jer bi to značilo da možda i očekujemo neku granicu, a to nije dopustivo.
Koliko ste novih državljanina dobili iz Britanije od referenduma za izlazak iz EU?
Brojke su ogromne, zatrpani smo zahtjevima pa se stvorio i ogroman zaostatak jer se jednostavno ne mogu obraditi toliko brzo.
Kako Britanci dobivaju državljanstvo?
Priznaje se ako im je jedan djed ili baka iz Irske.
U Irskoj sad već živi velika zajednica iseljenika iz Hrvatske. Traže li oni irsko državljanstvo?
Prema zadnjem popisu, službeno ih je 21 tisuća. No ne, ne traže državljanstvo. Ne traže ga ni pripadnici drugih zajednica, poput poljske. Razlog? Ne treba im jer smo svi građani EU. No mi zaista primamo jako puno novih državljana. Dva sam puta vodio ceremoniju dodjele državljanstva. Prvi put 2012. i tad smo u jedno poslijepodne imali dvije grupe od po 250 ljudi. Sljedeći put smo ceremoniju morali preseliti u kongresnu dvoranu jer je u jednoj grupi bilo čak 1100 ljudi. No jako je malo europskih građana, veliku većinu čine useljenici iz Azije i Afrike.
Hrvati su dobro integrirani u irsko društvo, djeca im bolje govore engleski od hrvatskog. Mislite li da će se vraćati u Hrvatsku?
Apsolutno. Siguran sam da hoće jer smo isti proces vidjeli s Poljacima. I oni su dobro integrirani, imaju dućane sa svojom robom, ali većina ih dođe, boravi dok ne zaradi novac i stekne ušteđevinu. Boravak im nije trajan. Slično smo radili i mi kad bismo odlazili na rad u Veliku Britaniju.
No, da bi se vratili, moraju ovdje imati neku perspektivu. Vi ste uspjeli vratiti dio ljudi koji se iselio u posljednjem valu, za zadnje financijske krize. Koji biste savjet dali Hrvatskoj?
Iskoristite priliku što ste u EU i što ste ekonomija s nižom cijenom rada. Njemačka je dio svoje proizvodnje preselila u Poljsku, Poljaci su se vratili kući. Zato mislim da je ironično ono što Trump radi. Kaže da ima problema s Meksikancima, a onda preseli autoindustriju natrag u SAD. Industriju seliš tamo gdje je radna snaga.
Koliko hrvatska zajednica u Irskoj pridonosi boljim vezama između dviju država?
Odnosi su odlični. Između naše dvije države dosta je sličnosti, imamo velike susjede, borili smo se za samoodređenje. U Zagrebu sam imao vrlo srdačne sastanke u Saboru i u ministarstvima. Usto, preuzimate predsjedanje EU od početka sljedeće godine, a tad ulazimo u novu, postbrexitovsku fazu s novom dinamikom u Europi. Najmlađa ste članica, prvi put predsjedate i to je velika odgovornost, no nećete biti prepušteni sami sebi. Mi smo već sedam puta predsjedali Vijećem EU i tu smo za savjete i podršku.
Vaš je sektor poljoprivreda. U Hrvatskoj su se neki seljaci prilagodili tržištu Unije, drugi nisu i muku muče s opstankom.
I tu je puno sličnosti između naših država s time da vi imate puno više zemlje od nas. Razgovarali smo o dijeljenju iskustva oko navodnjavanja. No farme u Hrvatskoj su male, premale. Ne kažem da moraju biti prevelike, ali ih treba okrupniti. Organiziranje i udruživanje seljaka nije loše ako se veći projekti temelje na modelu obiteljskog gospodarstva. Time se otvaraju radna mjesta i održavaju ruralne zajednice. Naravno, svjestan sam da zbog povijesnih razloga pojam zadruga ovdje ima drugačije konotacije nego u Irskoj. No udruživanje nije loše ako krene od dna, od samih seljaka, a da nije nametnuto od države. Udruživanje konkretno znači da seljaci, proizvođači, preuzimaju punu kontrolu ne samo za proizvodnju, već i prodaju. Udruživanje nas čini jačima. Također, farmeri mogu dijeliti mehanizaciju i opremu za rad. I ja sam farmer i znam koliko je nekima važno imati novi traktor pa se njime voziti kroz selo, otići nedjeljom na misu i parkirati ga ispred puba da ga svi vide. (smijeh)
Možete li usporediti Irsku prije 50 godina i danas?
Razlika je neopisiva. Imamo veliku industriju, posebice u sektoru biofarmacije i IT-a. Odnos prema Crkvi se promijenio. Crkva jest odigrala važnu ulogu u povijesti i zbog obrazovanja i bavljenja socijalnim problemima koje su drugi pometali pod tepih, ali vladala je uz veliki strah. Na vidjelo su počele izlaziti strašne priče o zlostavljanjima, a dovoljno je da jedan slučaj baci ljagu na cijelu Crkvu. Sve je to pitanje akcije i reakcije.
Odnos prema pobačaju se promijenio i to kroz referendume i volju naroda. Postali smo društvo raznolikosti. Čak 16 posto naših građana rođeno je izvan Europe. Imamo premijera koji je gej i porijeklom dijelom Indijac. Takvo što bi donedavno bilo nezamislivo. Dokazali smo da smo tolerantna, inkluzivna i kozmopolitska zajednica.
Pogledajte video o uvođenju eura:
Dobra je Hrvatska. Još kad se mi Hrvati malo zbrojimo bit će to jako dobro. Irska je samostalnost stekla 1921. Trebalo im je 60 godina da se polože. Tek krajem 1980-ih su se počeli razvija u ovo što su danas. I mi se trebamo primit posla, a ne cendrat ko mala djeca.