Iza Nevena Mimice je impozantna karijera u području europskih integracija. Bio je prvi povjerenik Europske komisije iz Hrvatske, u kojoj se najprije bavio zaštitom potrošača, a potom međunarodnom suradnjom i razvojem.
No, pitanjima vezanima uz EU bavio se i znatno prije pristupanja Hrvatske Uniji i preseljenja u Bruxelles. Još 90-ih godina Mimica je kao dužnosnik Ministarstva gospodarstva pregovarao o ulasku Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju, a potom, početkom novog stoljeća, i u Ceftu. Pregovarao je i o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, prvom sporazumu koji je Hrvatsku jače vezao uz EU. Nakon odlaska Ivana Jakovčića iz Vlade Ivice Račana, Mimica postaje ministar europskih integracija, a za njegova je mandata Hrvatska i službeno aplicirala za članstvo u EU. Pitanjima vezanima uz EU bavio se i kasnije, što u Saboru, što u samoj Vladi.
Posljednjih godinu i pol Mimica je u mirovini. Umirovljeničke dane provodi uglavnom u Zagrebu. U javnosti rijetko istupa. Unatoč tome, jedan je od najboljih sugovornika za EU tematiku u Hrvatskoj, s obzirom na to da dobro zna i kako stvari izgledaju iznutra, odnosno u Bruxellesu. Upravo je pozicija Hrvatske u EU bila tema intervjua s Mimicom za eu-projekti.info.
za Hrvatske je osam godina članstva u EU. Jesu li se u tom razdoblju ostvarila očekivanja koja smo imali od članstva u Uniji?
Rekao bih da su se naša očekivanja od članstva u EU u velikoj mjeri ostvarila. Nesumnjivo je da je u ovih osam godina članstva Hrvatska društveno i gospodarski napredovala do razina koje bez članstva ne bismo mogli dostići. Negativna i pesimistična predviđanja nisu se ostvarila, ali to još, samo po sebi, nije dovoljno da dostignemo onaj puni učinak koji pozitivnim i optimističnim pristupom možemo ostvariti.
U kojim smo segmentima najviše profitirali od članstva u EU, a u kojima najmanje? Evo, recimo, u punih osam godina članstva još uvijek nismo primljeni u Schengen, niti smo postali članicom eurozone, a nismo zapravo ni dio nekog regionalnog bloka, poput Višegradske skupine, unutar kojih manje članice nastoje bolje artikulirati svoje interese…
Unatoč globalnim gospodarskim depresijama koje su nas zatekle na početku članstva i nedavno izazvane financijske i zdravstvene pandemijske krize, hrvatsko gospodarstvo, izvoz, fiskalna i monetarna situacija se stabilizirala s pozitivnim tendencijama. To je posebno važan dio koristi od članstva u EU.
Kako je moguće da nam se toliko godina nakon ulaska u EU događaju slučajevi poput Uljanika? Mi zapravo i dalje imamo puno tvrtki koje jako ovise o potporama države.
Jedna od glavnih kočnica gospodarskoga rasta je preveliki utjecaj države na gospodarstvo, prevelika očekivanja od izravnih državnih intervencija i preveliki i neučinkoviti javni sektor. Zato je deetatizacija gospodarstva nužna za oslobađanje privatnog poduzetništva i dovođenje državne potpore na horizontalnu i transparentnu razinu. Tek kada prodaju udjela u našim tvrtkama inozemnim partnerima prestanemo doživljavati i prikazivati kao veliki gospodarski uspjeh i kada stvarni uspjeh naših poduzetnika postane kupnja i ulaganja u strane tvrtke, moći ćemo reći da smo postigli pravu ravnotežu privatnoga poduzetništva i državnoga intervencionizma.
Premijer Andrej Plenković je kao strateške ciljeve Vlade naveo što brži ulazak u Schengen i eurozonu. Govori se da bismo u Schengen mogli ući već početkom sljedeće godine, dok se kao datumi ulaska u zonu eura spominju 2023. ili 2024. godina. Koliko je to realno?
Pa Schengen i eurozona su jedini preostali dijelovi institucionalnoga povezivanja unutar EU u kojima Hrvatska još potpuno ne sudjeluje. Zato su to prirodni strateški ciljevi kojima Hrvatska treba težiti.
Mislim da je među članicama EU sada već sazrelo uvjerenje da prvenstveno treba završiti proces unutarnjega uređenja i produbljenja Unije, što uključuje i dovršetak schengenskoga i euro mehanizma. Stoga je dosta realno očekivati pravovremeno i relativno brzo donošenje političkih odluka o ulasku Hrvatske u Schengen i eurozonu, tim vise što tehničke i financijske uvjete već zadovoljavamo.
Kakva je europska perspektiva zemalja u regiji? Srbija i Crna Gora već godinama pregovaraju o članstvu, ali sve je manje izgledno da će uspjeti uhvatiti i onaj vlak koji bi ih u Bruxelles trebao dovesti 2025. godine. Sjeverna Makedonija i Albanija su kandidati, ali još ne pregovaraju, dok Bosna i Hercegovina i Kosovo nemaju čak ni kandidatski status…
Hrvatska po svom nedavnom iskustvu u pristupanju EU i po svom poznavanju i interesu u regiji jugoistočne Europe, sigurno može i pokazuje da može biti među vodećim članicama EU u zagovaranju održavanja dinamike procesa proširenja EU. U ovom trenutku to još nije dovoljno da se sve države članice slože oko ubrzane dinamike proširenja, pa čak niti o tome kada i kako početi pregovore s novim kandidatima. Tako nije realno očekivati da bi se sada određivali bilo koji termini za sljedeći ulazak u članstvo EU.
Očekujem da Hrvatska nastavi glasno i argumentirano biti na strani nastavka i dovršenja procesa proširenja Unije, paralelno s dijalogom o budućnosti EU i procesom unutarnjega institucionalnoga uređivanja Unije.
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.
VIDEO Marija Selak Raspudić: Đaci su online nastavu osjetili kao traumu, škola uživo i socijalizacija moraju biti prioritet
Gospodine Mimica ,zašto bi hrvatski političari zagovarali to proširenje ? Što Hrvatska time dobiva ? A što gubi ? Zašto bi Hrvatska podupirala neke kandidate koji se prema toj istoj Hrvatskoj ponašaju osorno ,drsko i daleko od prijateljskog ?