"Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali", uvodni su stihovi iz poeme Jama Ivana Gorana Kovačića, pjesnika kojeg su 13. srpnja 1943. godine ubili četnici, vjerojatno upravo onako kako je opisano u poemi, u istočnoj Bosni, u blizini Foče, i kojem se ni danas ne zna grob. Za grob se ne zna ni četničkom vođi Draži Mihailoviću, kojega će za deset dana, 23. ožujka, Viši sud u Beogradu po svemu sudeći rehabilitirati, a da hrvatski državni vrh ni na koji način neće zbog toga prosvjedovati. Od Nebojše Koharovića, pomoćnika ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, dobili smo informaciju kako prije rehabilitacije nikakvih koraka hrvatske vanjske politike neće biti. Mladi znanstvenik Janko Bekić s Instituta za međunarodne odnose uvjeren je da je takav potez dovoljan razlog za prekid diplomatskih odnosa sa Srbijom!
Imamo li kriterije
– Nadam se da će hrvatska vanjska politika ipak pokazati zube, da će pokazati da ipak imamo nekakve kriterije – kaže Bekić. U Srbiji se priprema i rehabilitacija Milana Nedića, srbijanskog kvislinga koji je na svaki način surađivao s nacističkim okupatorima.
– Nedićeva rehabilitacija isključivo je srpska sramota, ali četnici Draže Mihailovića ubijali su u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i hrvatska politika mora reagirati. To su stvari po kojima se pokazuje da mi i nemamo vlastitu vanjsku politiku, nego posve slijedimo euroatlantske integracije – kaže Bekić.
Nešto je umjereniji povjesničar Tvrtko Jakovina koji i ne očekuje jaču reakciju hrvatske vanjske politike jer, kaže, već godinama se i u Hrvatskoj tolerira ambivalentan odnos prema NDH i ustašama. Onda ni naše vlade, čak ni nova vlada koja u tome nije sudjelovala, ne nalaze dovoljno snage da reagiraju onako kako bi to trebalo kad se u Srbiji ide tako daleko da se četnički pokret i Draža Mihailović rehabilitiraju, kaže Jakovina. U Srbiji se brojni povjesničari natječu tko će jače istaknuti značaj koji ima rehabilitacija četničkog vojvode. – To ima ogroman značaj za srpski narod i pokazuje da je Srbija odabrala put prema istini – kaže povjesničar Miodrag Janković, a ispravljanje velike povijesne nepravde u tome vidi njegov kolega Predrag Ostojić.
Vjetar u leđa
– General Mihailović je za cijeli svijet bio simbol otpora protiv okupatora, njegovo je djelo srpski narod nosio u srcima – kaže Ostojić, a povjesničar Jovan Pejin ima i konkretne savjete. – Političke stranke trebaju promijeniti programe, održati mini-kongrese i odbaciti nametnuta kroatokomunistička rješenja – kaže Pejin. Jak vjetar u leđa rehabilitaciji četnika i "đenerala Draže" dalo je nedavno uručeno američko odlikovanje zbog četničkog spašavanja američkih pilota. U tome Amerikance nisu omele ni tvrdnje povjesničara da su četnici neke savezničke pilote spasili pa predali Nijemcima. U Hrvatskoj vlasti već dugo ne podržavaju financijski istraživanja o broju žrtava 2. svjetskog rata i poraća, a pitanjem broja četničkih žrtava bavio se jedino Igor Graovac uz Vladimira Žerjavića. Žerjavić je broj žrtava četnika procjenjivao na oko 20 tisuća, a Graovac kaže da je 3000 žrtava, koliko je poimence nabrojeno, najmanji broj.
>> Čičak: Ne želimo produbiti mržnju između nas i Srba
Pogledajmo samo koga je za sobom sve ostavio taj pušač kube, mjesto nečeg drugog: 1. Nikola Tesla 2. Ruđer Bošković 3. Miroslav Krleža 4. Josip Broz Tito i August Šenoa (izjava prvog: \"Prije će sava poteći uzvodno nego će Hrvatskaa imati svoju samostalnost!\" - 22. prosinca. 1971.) To je prva četvorka, a pazi sad ovo: 5. Franjo Tuđman (\"Sve za Hrvatsku a Hrvatsku nizašto!\") 6. Stjepan Radić i Slavoljub Penkala 7. Kralj Tomislav, Ban Josip Jelačić i Marko Polo 8. Matija Gubec 9. Ante Starčević i Tin Ujević 10. Ivana Brlić Mažuranić Znači sve hrvatske političare i državnike je nadjačao jedan regionalni razbojnik koji se jedino može usporediti s Khuenom Hedervary (a ne s Tuđmanom kako ga regionalisti poreduju) jer je samo rođen u Hrvatskoj (iako je i to upitno) a s Hrvatskom nije imamo nikakve veze. Dapače, radio je kontra nje.