Za današnju Hrvatsku velika je moralna i politička obveza da se jasno odredi prema ratnoj prošlosti i da osudi ustašku državu i njenu politiku terora, što su hrvatske vlasti učinile nedvosmisleno izložbom o holokaustu u Hrvatskoj i prigodnim političkim istupom predsjednika Vlade Plenkovića.
Zlo je locirano u pravo vrijeme i na pravom mjestu: tko ga pokuša ublažiti ili osporiti dolazio je i dosad u sukob s povijesnim i političkim činjenicama; odsad i sa službenom politikom, koja je izložbom u Francuskome paviljonu postavila gabarite na kojima bi se trebala razvijati hrvatska „kultura sjećanja“. U četiri godine postojanja, vazalna „NDH“ nanijela je veliku nesreću, ne samo izravnim žrtvama među židovskim, srpskim i romskim stanovništvom, i hrvatskim antifašistima, nego i svim Hrvatima koji nisu dijelili nametnute rasističke ideje.
Otpor ustaškome režimu bio je masovan, što se može zaključiti i iz razmjera antifašističkog pokreta u Hrvatskoj; bio je hrabar i etičan, što se vidi i iz širokog kruga hrvatskih „Pravednika“, koji su djelovali sve do tadašnjeg vrha Katoličke crkve. Nitko Hrvatima ne bi smio, poslije svega, nabijati stigmu ustaštva i nacizma, ako sami nostalgičari ne bi stvarali zabunu gdje je u ratu bio gro nacije, i kakva je bila ratna državica.
Kroz nekoliko tehničkih podataka izražena je politička platforma današnjih hrvatskih vlasti prema ratnim zbivanjima, vezanim uz NDH: prvo, da je izložba organizirana u Francuskome paviljonu, gdje su za vrijeme rata ustaške vlasti skupljale Židove, da ih pošalju u „logore smrti“; drugo, da izložba u nazivu „Holokaust u Hrvatskoj“ pobija sve revizionističke konstrukcije o zločinačkoj prirodi ustaške države; treće, da se koncentracijski logor u Jasenovcu stavlja u ravan s nacističkim logorom u Auschwitzu, što isključuje sve falsifikate o njegovu „operetnom“ značenju; i četvrto, da je „NDH“ provodila „sustav terora“ i „zločinačku ideologiju rasizma i antisemitizma“.
Poruke s otvaranja izložbe o „bezumlju“ i „negaciji ljudskosti“ u ustaškoj državi, najave da će se aktivirati potencijali da se očuva istina o tome vremenu. Ne stane li na pola puta, demokratska Hrvatska stavit će „NDH“ gdje joj je mjesto, da može raščistiti druge povijesne prijepore i okrenuti se budućnosti i boljitku svojih građana.
Za Zidove je najvece zlo bio nacizam i opravdano ga osudjuju a za Hrvate je najvece zlo bio komunizam i velikosrpski hegemonizam.