Supermarketi veći od 400 kvadrata morat će prodavati najmanje 55% lokalno uzgojenih namirnica, odluka je to koju je ovih dana donio češki parlament, a puno hrvatskih proizvođača, građana i političara rado bi je preslikalo i u našu stvarnost. U trenutku kad se i češko tržište, poput hrvatskoga, susreće s velikim uvozom po dampinškim cijenama, odluka Čeha u neku je ruku i razumljiva.
No zna li se da je Češka, kao i Hrvatska, daleko od samodostatne proizvodnje voća, povrća, mesa..., a potpore su goleme – isticanje dijela češke javnosti da je zakon “pobjeda populizma” ima smisla. S druge strane, Češka nije prva članica EU koja je na taj način bacila rukavicu EK – i na kraju balade, kakva u pravilu završava sudskim epilogom, odustajala od spornih propisa.
Rumunjska je, primjerice, početkom 2017. propisala obvezu o zastupljenosti proizvoda iz kratkih lanaca opskrbe na policama od 51%. No nakon što je EK promptno pokrenuo postupak povrede prava EU tvrdeći da se time krše temeljna načela Ugovora o funkcioniranju EU o slobodi kretanja roba i kapitala, sporne odredbe zakona su povučene. Stare članice EU takve stvari rade suptilnije, njima ne trebaju zakoni, one imaju dovoljno razvijenu svijest potrošača, jake udruge proizvođača i trgovce koji u jeku sezone domaće robe ne smiju ni pomisliti na hrvatsku, poljsku, rumunjsku...
Jedan od poduzetnika nedavno nam je rekao kako bi radije da je i njegovu peradarsku farmu zahvatila ptičja gripa. Tako bi barem dobio odštetu od osiguranja, umjesto da desetke tona domaće piletine, kojom smo čak i samodostatni, zamrzava, dok tržište preplavljuje uvozna za manje od 2 eura/kg. Ista ta piletina na drugim je tržištima skuplja od 4 eura. Samo konkurentni proizvođači mogu se izboriti za svoje mjesto na policama, a na državi je da to osigura – ne uvjetovanjem 55% domaće hrane u trgovini, nego boljim i strožim kontrolama uvoza i nepoštene trgovačke prakse te odgovarajućim mjerama i natječajima kojima će izdašne potpore doći u prave ruke, a ne onima koje neke politike bogato dotiraju, a ne rade ništa.
Domaća bi piletina tad možda bila jeftinija, a uvozne ne bi bilo ili barem ne po cijeni nižoj i od proizvođačke. Konačno, istraživanje Eurostata govori da je na malom hrvatskom tržištu slabe kupovne moći potrošaču najbitnija cijena, a podrijetlo tek na 6. mjestu.
U pravilu kod hrane izbjegavam Made in Turkey, Serbia, Bosnia and Hercegovina, Sjeverna Macedonia, Crna Gora, Greece, Argentina, Brasil itd