Vrata stana u zagrebačkom Španskom otvorio je u gaćama i potkošulji nekome koga je dobro poznavao, s kime se osjećao ugodno. Policija još tapka u marku tragajući za misterioznom osobom koju je 7. srpnja prošle godine pustio u dom u Ulici Drage Gervaisa ne znajući da si je time potpisao smrtnu presudu. Hrvoje Turibak, 24-godišnji student Građevinskog fakulteta, marljiv i uzoran kakvim ga opisuju, umro je u panici i teškim mukama, do zadnjeg časa svjestan svega što se oko njega događa.
Dugotrajno umiranje
Ubojica ga je ubo tri puta, a prva je rana bila najdublja. Napadnut je u hodniku nožem dužine 12 centimetara i širine tri centimetara. Tako izranjavan Hrvoje se vjerojatno natraške u prignutom položaju povlačio u sobu gdje je na koncu pao na tepih i umro. U tom su ga položaju i pronašli, prvo brat Tomislav, zatim susjedi i policija.
Forenzičnim vještačenjem napravljenim u 3D rekonstrukciji vještak Vojin Maštruko zaključio je da je ubojica Hrvoju u hodniku prišao s leđa, a zatim ga najvjerojatnije lijevom rukom zgrabio ispod lijevog pazuha, lijevom ga šakom stisnuo za desnu stranu vrata i desnu ključnu kost, dok je u desnoj šaci držao nož koji mu je zabio u lijevu stranu vrata, desnu stranu lica i desnu stranu prsnog koša. Prema toj 3D rekonstrukciji ispada da je počinitelj bio jednake visine kao Hrvoje ili viši, a s time se slažu i drugi vještaci. Hrvoju se nakon prvog uboda stvorio podljev, a ubojica je nastavio ubadati. Najjači intenzitet bio je pri ubodu u prsa gdje je ubodni kanal bio dugačak dvanaest centimetara.
I ozljeda vrata također je bila opasna za život – ubojica je po vratu zarezao sedam centimetara u dubinu, dakle intenzitet uboda bio je nešto slabiji. Zarezivanje desne strane lica bilo je pak slabije. Zbog ozljede živaca nakon prvog ranjavanja Hrvoje je osjetio jaku bol iako sami trenuci ozljeđivanja, kako ističu vještaci, u pravilu nisu praćeni jakim bolovima. Jedno se vrijeme Hrvoje tako izranjavan mogao kretati, a budući da je bio svjestan svega što se događa, obuzeli su ga strah i panika jer nije mogao ništa učiniti da si pomogne. Agonija je trajala deset do dvanaest minuta, koliko je trebalo da u sobi izgubi svijest zbog gubitka krvi.
U prilog dugotrajnosti umiranja govori sukrvava pjena na njegovim ustima koja je posljedica izraženog edema pluća, što znači da se nije radilo o naglom umiranju. Čak i da je odmah došao u ruke liječnika, upitno je bi li ga uspjeli spasiti. Intenzitet krvarenja bio je, skloni su misliti vještaci, suviše jak da bi se smrt mogla spriječiti. Nepostojanje obrambenih rana upućuje na to da je ubojicu dobro poznavao. A ubojica je ili ljevak ili se podjednako dobro koristi i lijevom i desnom rukom.
Izvještaji sudskomedicinskih vještaka nalaze se u odbačenoj kaznenoj prijavi koju je policija podnijela protiv Hrvojeva brata, 23-godišnjeg Tomislava Turibaka zbog sumnje da mu je presudio.
Tužiteljstvo je, međutim, odbilo optužiti brata za teško ubojstvo jer smatraju da za to ne postoje dokazi, među ostalim postoje snimke nadzornih kamera koje su u nekoliko ulica snimile Tomislava kako se u vrijeme ubojstva rola zapadnim dijelom grada. Nedoumica je pregršt, a policija na njih nikako ne može naći odgovor.
Baza otisaka prstiju
Kao prvo, još nije utvrđeno kome pripadaju otisci prstiju pronađeni na crnoj papirnatoj vrećici koja je stajala na podu u hodniku nakon krvoprolića. Daktiloskopskim vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja "Ivan Vučetić" utvrđeno je da otisci na njoj ne pripadaju ni Hrvojevim roditeljima Lidiji i Ivanu Turibak, kao ni Hrvoju i Tomislavu. Osim otisaka na vrećici, ne zna se čiji su otisci na vještačenim noževima. Sporni trag, najvjerojatnije dlana, s noža je izuzet, međutim počinitelj nije evidentiran u AFIS-u, bazi daktiloskopskih otisaka pa je vrlo teško utvrditi kome pripada.
U prijevodu to znači da osoba koja vjerojatno živi s ubojstvom mladog Turibaka na duši policiji nije otprije poznata.
>>Obitelji Turibak uništen život, rijetko ih vide, žele prodati stan
>>Skinuli svaku sumnju: Tomislav Turibak nije ubio brata Hrvoja
