Dokaže li se ono za što se sumnjiči, Hrvoje Vojković morat će se iseliti iz ureda predsjednika uprave Croatije osiguranja i otići s mjesta potpredsjednika HSLS-a. Ta je prijetnja Ive Sanadera i Đurđe Adlešić puno ozbiljnija nego ljetošnja govorkanja, kada se također spominjala moguća Vojkovićeva smjena. Tada mu se prigovaralo zbog manjka ćudorednosti i viška netrpeljivosti jer je navodno, nakon što je viđen kako se na nekom hotelskom prijamu ljubi s mladom djevojkom, prijetio novinarima da to ne smiju objaviti. Vojkoviću su pritom više zamjerali manjak ćudoredne osjetljivosti nego višak agresivnosti. Spominjalo se "kršenje principa ponašanja javnih dužnosnika".
Možda je samo ljeto spasilo Vojkovića. Da nije bilo ljetne omare i fjake, da se politički najmoćniji već nisu razmiljeli Jadranom, možda bi već ljetos netko sjeo u Vojkovićevu fotelju. Sada, nakon što ga je supruga s kojom se rastaje optužila za zlostavljanje, sa sastanka predsjednika Vlade i vodstva HSLS-a Vojkoviću je izričito poručeno da će, "dokaže li se da je doista zlostavljao svoju bivšu suprugu i prijetio joj kao što ona tvrdi", biti smijenjen s mjesta direktora Croatije osiguranja. Utvrdi li se da je Vojković suprugu zlostavljao "psihički, fizički i ekonomski", nekadašnji će predvodnik HSLS-ove plejade "mladih lavova", kako su im tepali, uz bivšeg veleposlanika u Bruxellesu Ljubomira Čučića postati najpoznatijim hrvatskim mužem koji će se početi doživljavati kao zlostavljač. Takvu je mogućnost svojedobno izbjegao jedan poznati sveučilišni profesor koji bi, valjda u stanju "rasrđenosti na metafizičkom planu", redovito istukao suprugu, inače feministicu, te ne tako davno poznati odvjetnik koji je "u jeku žustrije rasprave" tadašnju suprugu "nehotice zahvatio" po nosu.
Tući ženu u patrijarhalnoj kulturi, čiji smo baštinici, i nije nešto neobično. Obrazovanje i javni ugled tu ne moraju biti ni dovoljna ni sigurna zaštita da se neće dići ruka na ženu. Kao liberalu, Vojkoviću bi takvo što trebalo biti zazorno. Ali, ako se pokaže da Vojković privatno ne živi prema liberalnim principima, odnosno javnim načelima svoje stranke, to bi mogao biti početak njegova političkog kraja. A počeo je "u gospodarstvu" kao nepoznati mladić s iskustvom bavljenja financijskim inženjeringom i s utjecajnim poznanstvom s unukom predsjednika Tuđmana. U politiku je pak ušao kao "dečko koji obećava". Mlad, poduzetan, "potkožen" i s društvenim vezama, Vojković se doživljavao kao predstavnik hrvatske "zlatne mladeži", kao egzemplar naših yuppieja, odnosno dandyja.
Taj imidž elitnosti on je još i dopunio posebnostima: isticanjem svoga vegetarijanstva i sklonosti Istoku te zapravo nikada priznatim sljedbeništvom Sai Babe. HSLS-ovo sudioništvo u šesteročlanoj koaliciji i spomenuti imidž Vojkoviću su donijeli upravljanje Fondom za privatizaciju, a HSLS-ova potpora HDZ-u novčano još izdašniju poziciju, mjesto direktora Croatije osiguranja. Dokaže li se da je istina što tvrdi njegova supruga, Hrvoju Vojkoviću to bi mjesto moglo biti i posljednja državna služba tako visokoga ranga, a mjesto potpredsjednika HSLS-a posljednje visoko mjesto u politici.
