Dok je i naš Vrhovni sud utvrdio kriminalnu pozadinu međudioničarskog i ugovora o izdvajanju plinskog poslovanja u korist MOL-a, zbog čega Hrvatska za MOL nije pravna država, mađarski su tužitelji, odbivši zahtjev za Zsolta Hernádija “opsežnom istragom”, utvrdili da nikakva kaznena djela nisu počinjena u korist MOL-a. Dvije ciparske tvrtke, sudionice u mitu od 10 milijuna eura, ne pripadaju “ni izravno ni neizravno” području interesa MOL-a, već ruskih ulagača, i to u vezi s projektom Družba Adria. Naš se Vrhovni sud i o tomu očitovao u presudi od 39 stranica.
Opsežni dokazni postupak
Vrhovni sud je analizirajući proturječne iskaze ključnih Sanaderovih pa i MOL-ovih svjedoka, Imre Fazekasa i Mihaela Gucerijeva, koji su ispali raštimani duo u kojem svaki kvari pjesmu drugoga, uzeo u obzir baš njihovu povezanost sa Zsoltom Hernádijem, “posebno onu poslovnu, ali i prijateljsku”. Dok je mađarska istraga utvrdila da nisu ni u neizravnoj vezi s MOL-om, naš je Vrhovni sud izrijekom potvrdio “kako su nastojali zaštiti Hernádija svojim iskazima i prikriti kriminalnu aktivnost – davanje mita optuženiku (Sanaderu, op. a.)”.
Sanaderova obrana prigovorila je što Hernádi nije saslušan, ali kako je sud učinio sve prije nego što je to odbio, taj prigovor je neopravdan. Jer mađarski Ured za zaštitu ustavnog poretka zauzeo je stav da bi ispitivanje Hernádija “štetno utjecalo na funkcioniranje MOL Nyrta, a tako posredno i na gospodarsku i financijsku stabilnost Mađarske – kršilo interese nacionalne sigurnosti”. Time je sve rečeno.
Vrhovni sud nije vezan ocjenom dokaza mađarskih tužitelja jer je sam proveo opsežni dokazni postupak, a i predmet mađarske istrage bilo je “poslovanje trgovačkog predstavništva društva Hangarn Oil Products Trading Ltd. u Mađarskoj, čije su prostorije pretražene, a ne cijelog tog društva” te nisu istraživali Ceroma Holdings Ltd. za koji se i ne navodi da imaju predstavništvo u Mađarskoj. Iz dokumenata dobivenih od Credit Suisse proizlazi da je pet milijuna eura uplaćeno na Cipru pa u predstavništvu Hangarn Oila u Mađarskoj “nije ni mogla biti zabilježena ova novčana transakcija”.
Vrhovni sud nije prihvatio tvrdnje Sanadera, a i MOL-ovih djelatnika, da su međudioničarski ugovor i ugovor o plinskom poslovanju bili korisni za Hrvatsku jer su pridonijeli učinkovitosti upravljanja Inom.
Brzo prihvaćanje zahtjeva
U presudi se obrazlaže da je Hrvatska Zakonom o privatizaciji Ine zaštitila svoje strateške interese, bez štete za strateške ulagatelje, te da iz vrijedećeg ugovora iz 2003. godine nije proizlazila obveza izmjene ugovora u slučaju izmjene dioničarskih odnosa, posebice ne tako hitna i s takvim posljedicama za strateške interese RH. Dovoljno je reći da se o poslovnom planu i godišnjem proračunu više nije odlučivalo kvalificiranom većinom u Nadzornom odboru Ine. S tim da se o tim pitanjima 2003., kad je MOL bio vlasnik 25 posto plus jedne dionice, bez njihovih predstavnika nije mogla donijeti odluka. Premda je Hrvatska tada imala više od 50 posto dioničarskog udjela, dok je izmjenom ugovora ostala bez ikakva utjecaja iako ima 44 posto dionica, tri posto manje od MOL-a!?
Sve do listopada 2008. izmjena ugovora nije bila izgledna, ali nakon što je MOL stekao 47 posto dioničkog udjela, prihvaćanje MOL-ovih zahtjeva išlo je brzo na iznenađenje naših eksperata. Financijski revizor utvrdio je da je 2008. Ina bila još likvidna te da je 2009. ušla u probleme s poreznim obvezama. Od MOL-a je kredit dobila tek u prosincu 2009., 11 mjeseci nakon potpisivanja međudioničarskog ugovora temeljem kojeg je MOL preuzeo upravljačka prava u Ini, što znači da “MOL nije spasio Inu od bankrota”. O ugovorima u korist MOL-a na sastancima u HDZ-u, koaliciji i u Vladi nije bilo višesatnih rasprava, kako je tvrdio Luka Bebić, a Sanader je i prije svih tih sjednica zauzeo stav da zahtjev MOL-a treba prihvatiti.
Suglasnost prije Vlade
To je potpredsjednik Vlade Damir Polančec prenosio našim pravnim ekspertima najviše deset dana nakon što je MOL dostavio taj prijedlog. Uprava MOL-a dala je Hernádiju suglasnost za potpisivanje ugovora krajem 2008., dakle prije nego što je Vlada RH dala suglasnost krajem siječnja 2009.
Sve u svemu, priča o tomu da je MOL s 10 milijuna eura plaćenog mita dobio što je tražio zaokružena je u logičnu cjelinu kojoj MOL-ove politikantske ocjene o pravosuđu jedne od članica EU ne mogu nauditi pred arbitražom.
>> Vrdoljak: Presuda Sanaderu je dokaz da su pregovori opravdani
Svi su u predsjedništvu i Vladi HDZ-a znali što se radi, a šutili su zbog svojih fotelja i privilegija...tako da za sve okriviti Sanadera je smješno .....