Ina je perjanica hrvatske industrije ne samo zato što je jedna od najvećih kompanija koja zavrti svaku četrnaestu kunu u Hrvatskoj, već i zbog toga što je osnova energetske neovisnosti naše države. Taj značaj i činjenica da država i dalje drži 44 posto udjela u naftnom carstvu od Ine su napravili točku prijepora između HDZ-a i koalicijskog mu partnera Mosta.
HDZ predlaže dogovor
Dva partnera imaju potpuno različite informacije i različita rješenja za spor između mađarskog MOL-a i države. Vrh HDZ-a, što je prvi objavio Večernji list, predlaže povlačenje arbitraže i politički dogovor s MOL-om oko Ine jer nije optimističan u njezin ishod, dok Most kaže da je arbitraža nacionalni interes te da ima informacije kako Hrvatska ima velike šanse dobiti spor protiv MOL-a. Ulog je velik, riječ je o milijardama kuna. Hrvatska je pokrenula arbitražu protiv MOL-a kako ne bi morala platiti više od tri milijarde kuna odštete mađarskom partneru. Ta je odšteta posljedica odbijanja primjene glavnog ugovora o plinskom poslovanju. Ugovor je potpisan u mandatu Ive Sanadera, a Jadranka Kosor odbila ga je provesti u djelo. U njemu se Hrvatska obvezala preuzeti tvrtku Prirodni plin d.o.o., a nastaviti od Ine kupovati plin po cijeni višoj od one koju ostvaruje prodajom kućanstvima i tvrtkama idućih 15 godina. Razlika u cijeni plaćala bi se iz proračuna. MOL je krajem 2013. tužio Hrvatsku jer nije provela takav ugovor u djelo i štetu za poslovanje Ine do tog trenutka procijenio na tri milijarde kuna.
Kako bi se obranila od takvog odštetnog zahtjeva, Hrvatska je MOL-u odgovorila protutužbom 2014. u kojoj traži i povratak upravljačkih prava u Ini koja su predana MOL-u aneksom međudioničarskog ugovora. Povlačenje arbitraže kojom Hrvatska tvrdi da je MOL poseban status dobio na temelju mita izlaže Hrvatsku velikoj financijskoj šteti ako prethodno nije dogovoreno da će i MOL povući svoju tužbu i da će dva partnera krenuti s dogovorom od početka. Nužno je prije povlačenja tužbi s partnerom raspraviti i pitanje glavnog ugovora o plinskom poslovanju jer on istječe tek 2024. Povlačenjem tužbi MOL bi odustao od potraživanja štete nastale do 2013., ali GUPP bi ostao na snazi što bi prouzročilo milijarde kuna štete do njegova isteka. Hrvatska bi izborila dobru poziciju za sebe kada bi uspjela dogovoriti i poništenje GUPP-a. Tu je i pitanje odnosa među partnerima jer bi Hrvatska odustajanjem od arbitraže otvorila put MOL-u da nastavi koristiti upravljačka prava u Ini iako nije većinski partner jer nema 50 posto plus jednu dionicu Ine. MOL već pet godina upravlja Inom kao većinski vlasnik što mu je omogućilo uvođenje LODO sustava upravljanja u kojem izvršni direktori imaju visoke ovlasti bez obzira na činjenicu da takav sustav nije u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Stručnjaci kažu da Hrvatska ima velike šanse dokazati da MOL nije trebao dobiti upravljačka prava i arbitražom prepraviti neke stavke međudioničarskog ugovora, ali poništiti GUPP bit će puno teže, naročito jer je glavni argument Hrvatske na sudu bio da je do njega došlo zbog mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Uzimajući i te informacije u obzir, izgleda da bi i Hrvatska i MOL mogli imati dobre razloge za ozbiljne pregovore o budućnosti Ine i politički dogovor koji jedini može riješiti spor.
Panenić ne da na arbitražu
Mostov stav o arbitraži komentirao nam je ministar gospodarstva Tomislav Panenić.
– Nipošto se neće krenuti u pregovore iz straha od rezultata arbitraže jer ona, po našem mišljenju, uopće nije upitna. S takvim lošim stavom šteti se interesima Republike Hrvatske – odlučan je Panenić, koji time odbacuje HDZ-ov prijedlog o povlačenju iz arbitraže i političkom dogovoru s MOL-om. Naftni stručnjak Davor Štern kaže da je dogovor u svakom slučaju potreban povukli se iz arbitraže ili ne i platili milijarde odštete MOL-u zbog plinskog biznisa ili ne. Te pregovore o dogovoru treba voditi stručna ekipa s velikim konzultantskim igračima – rekao nam je Davor Štern. Smatra nepodnošljivom lakoćom ocjenjivanje da u arbitraži dobro stojimo. Predlaže da se Ina i MOL spoje u jednu tvrtku i da Hrvatska u toj zajedničkoj naftnoj kompaniji uzme 20-ak posto vlasništva čime bi se izjednačila u utjecaju s Mađarskom, ali i osigurala dugoročnu energetsku stabilnost i razvoj za Hrvatsku.
>> Davor Štern: Ina i MOL trebaju se spojiti u jednu tvrtku
MOL-u je cilj unuištit ININE rafinerije te protviriti iNU samo u trgovačku mrežu koja će prodavati naftne derivate proizvedene u MOLO-ovo rafineriji iz Madžarske u Szazhalombatt-i koja se nalazi na rijeci Dunav kod Budimpešte i koja im proizvođački kapacitet od 8 miliona tona naftnih derviata godišnje ( za usporedbu rafinerija u Sisku ima kapacitet 1,5 miliona a rafinerija u Rijeci 2,5 miliona godišnje)