Kao djevojčica Ivana Paradžiković voljela je promatrati zvijezde, računati jednadžbe i rješavati zadatke iz fizike. Maštala je da će studirati molekularnu biologiju, no životni put, a ona će reći i njezin karakter, odveli su je na druge staze. Zakoračila je u svijet novinarstva iz kojeg dosad nije poželjela izaći.
– U mojoj kući “Dnevnik” se gledao sa strahopoštovanjem, a djed je oduvijek htio da mu barem jedno od unuka bude novinar. Kad je došlo vrijeme da odlučim koji fakultet želim upisati, nisam previše dvojila – priča 32-godišnja Ivana, voditeljica “Dnevnika Nove TV” te urednica i voditeljica “Provjerenog”. Zbog priloga o kojima se u emisiji govori Ivana je dobila nagradu za promicanje ljudskih prava. Kaže, potvrda je to da ona i njena neustrašiva ekipa dobro rade.
– Često dobivamo prijetnje zbog tema o kojima govorimo u “Provjerenom”. Ne odustajemo ni kad je najteže, diramo svugdje, ali sve u svrhu višeg cilja. Novinarka Danka Derifaj dobila je prijetnju smrću zbog priloga o eksploataciji šljunka. Prijavili smo to institucijama, ali od priče nismo odustali – hvali svoj tim Ivana. Teme za priču rađaju se u sekundi i sasvim spontano.
Strah je prisutan
– Ujutro, na putu do posla, padne mi na pamet nekoliko tema o kojima raspravljam s kolegama. Svi uvijek nešto predlažu, dodaju, razrađuju... A često nam i naši vjerni gledatelji kažu što bi voljeli gledati – priča Ivana koja ne uspijeva ostati imuna na teške životne priče.
– Redovito mi se dogodi da plačem na neke teme. I mi smo samo ljudi. Često sanjam posao. Muče me priče o kojima govorimo, strah je prisutan uvijek, a i stalno se preispitujemo jesmo li mogli bolje, jesmo li odradili temu onako kako smo trebali – kaže Ivana.
Usporediti posao na “Dnevniku Nove TV” i “Provjerenom” njoj je nemoguće, ali tvrdi da ni u jednom ne nedostaje adrenalina. A kako “Dnevnik” ide uživo, lapsusi su neizostavni. Ipak, ne sjeća se nekog velikog gafa iz kojeg su je kolege morali izvlačiti. Iako bi o svom poslu već mogla i druge poučavati, i ona sama još je studentica.
– Prve četiri godine faksa odradila sam perfektno, a onda sam počela raditi... I tu je sve stalo. Imam još sedam ispita do diplome i priznajem da se svako drugo jutro budim s nekim nelagodnim osjećajem nedovršenog posla. Svečano sam si obećala da ću ove godine na to poglavlje staviti točku na i, ali ipak se ne želim razbacivati teškim riječima – kroza smijeh će voditeljica. A jedan od razloga zašto je fakultet ostao postrani bilo je i rođenje sina Huga prije šest godina. Kad gleda njega, kaže, kao da gleda svoj odraz u ogledalu.
Sestra je centar svijeta
– Nevjerojatno je slatko vidjeti da dok telefonira, baš poput mene, hoda jer ne može biti na miru. U njegovim grimasama vidim sebe. Fascinira me i način na koji doživljava svijet, a posebno sam sretna kad vidim da sam mu usadila vrijednosti u koje i sama vjerujem – s nježnošću priča Ivana. Hugo ide u vrtić, ali se svojim prijateljima ne hvali da mu je mama “ona teta s televizije”.
– Njemu je svakodnevica da mu mama ide na televiziju i da je tamo gleda pa to ne percipira kao nešto spektakularno. Djeci u Hugovu vrtiću, naročito curicama, zanimljivo je kad me vide pa se uvijek dogovaramo da ću ja doći u vrtić, a da će one umjesto mene voditi “Dnevnik” – prepričava Ivana.
– Dok sam ja na poslu, a on nije u vrtiću, čuvaju ga baka, ujna, teta... Imam odličnu logistiku – smije se voditeljica koja u Zagrebu živi sa sestrom Anom.
– Zovem je Mala premda ima 28 godina. Kad smo došle u Zagreb, ja sam preuzela ulogu starije sestre i na neki se način o njoj brinula. Ona je moja najbolja prijateljica, sestra i centar svemira. Kako meni, tako i mom sinu – kaže Ivana koja ima i jednu stariju sestru s kojom je također jako bliska. Uz naporan radni tempo i Huga, teško nađe pet minuta za sebe, a kada nađe, kaže, to onda nije pet minuta.
– Moj idealan odmor su ljetna dva tjedna u Africi. Tamo se napunim energijom toliko da mogu sljedeće dvije godine raditi bez prestanka – smije se Ivana.
>> Ivana Paradžiković: Ušli smo u petu godinu Provjerenog
>> Hugo, sin Ivane Paradžiković, 3D naočale nosi i kod kuće
