Pogledaj me. Ne boj se, dođi. Vidiš me. Hajde tim je riječima
usred buktinje Mrav hrabrio uplašena trogodišnjaka da mu priđe. U stanu
je buktio požar, bilo je strašno vruće, dim je grizao za oči, no
spasiocu instinkt nije dao da se povuče. Jer usred pakla bio je mali,
trogodišnji dječak Andrija i dozivao mamu i tatu.
Hrvatsku je ovoga ljeta potresla tragedija u Rijeci. U stanu obitelji
Prosen u Gupčevoj ulici izbio je požar dok je u njemu bilo dvoje djece.
Bila su sama i zaključana. Da nije bilo trojice običnih ljudi, užas je
mogao biti i veći hrvatski branitelji Grba, Mrav i Ico, punim
imenom Predrag Grba, Nenad Ivić i Ivica Rastija, spasili su
trogodišnjeg Andriju, no na žalost, njegova dvogodišnja sestrica Lara
nije preživjela.
Trojica junaka bila su zapravo tajanstveni pomagači. Pojavili su
se, u naručju iznijeli dječaka, na sigurno i nestali. Tek
poslije, vrlo nevoljko, pristali su govoriti o herojskom činu.
Tog dana, 18. kolovoza, lijeno ispijanje kave u lokalnom kafiću trojice
prijatelja prekinule su riječi neke prolaznice.
U susjednoj ulici izbio je požar. Grba, Mrav i Ico su skočili. Ravnali
su se prema gustom dimu, ali i zapomaganju dječaka koje je dopiralo iz
stana. Kad su stigli, zaključana vrata stana obitelji Prosen na prvom
katu bila su toliko vruća da ih se nije mogla niti dodirnuti.
Vatrogasaca još nije bilo. Ico je nogom razvalio ulazna vrata, a
iznutra je suknuo oblak crnog dima i zaslijepio ih. U grlu ih je greblo
i tjeralo na povraćanje, a vrućina je bila neizdrživa.
Jedan po jedan, pokušavali su se probiti do dječaka, ali nije išlo.
Dalje se nije moglo. Mnogi bi odustali, ali oni nisu. "Išli bismo i u
minsko polje u tom trenutku", rekli su poslije opisujući taj trenutak.
Mrav se tada pribrao. Bio je najniži, legao je na pod i počeo puzati, a
Ico ga je primio za hlače. Dijete je plakalo i dozivalo: "Mama, tata,
mama", i tako unedogled. Mrav je hrabrio mališana, bodrio ga i dozivao
da dođe do njega. Andrija ga je poslušao. Približio mu se, ovaj ga je
uhvatio za ruku, a Ico ih je povukao na hodnik. Kad su s dječakom u
rukama izišli iz zgrade, dočekala ih je dječakova majka Manuela
Barković-Prosen. U stanu je još jedno dijete, vrištala je.
Pohitali su natrag, no vatrogasci im nisu dali da uđu. Požar se
razbukatao, a stan se već bio urušio.
Andrijinoj sestrici, na žalost, nije bilo spasa. Ostala je ležati
pritisnuta vratima hladnjaka. Trojica spasilaca cijelu su tu noć
prosjedila u kafiću s gorko-sretnim osjećajem. Sada, četiri mjeseca
poslije, uz neprežaljenu smrt djevojčice Lare, muči ih još nešto
ne znaju gdje je mali Andrija niti kako mu je.Andrija je zbog opeklina
na rukama i licu hospitaliziran u Dječjoj bolnici Kantrida, no na
sreću, riječ je bila samo o lakšim ozljedama. Epilog tragedije
zbog nebrige, obitelji Prosen djeca su oduzeta Andrija i
šesomjesečna Luciju, koja je u trenutku požara bila u bolnici,
smještena su u dječjem domu.
Bilo je kao u filmu kad se Mrav spustio na koljena
– Valjda bi svatko takvo što učinio – kratko kaže Mrav. Upravo je on spasio Andriju, o čemu nevoljko govori. Scena kad se spušta na koljena i puzi bila je kao iz filma. Otkad je javnost doznala za pothvat, trojica branitelja primila su mnoga priznanja za hrabrost.
