Od 12. do 14. rujna prisustvovao sam 1. državnom natjecanju u pikadu za slijepe i slabovidne osobe Republike Hrvatske. Natjecanje je održano pod organizacijskim pokroviteljstvom Hrvatskog saveza slijepih, a domaćin je bila Udruga slijepih Pula, u čijim je prostorijama ono i održano. U finale su ušli predstavnici Zagreba, Varaždina, Karlovca, Slavonskog Broda, Pule, Rijeke, Zadra i Splita.
Moram priznati da sam s velikim zanimanjem očekivao početak natjecanja, jer mi je kao osobi koja vidi bilo teško zamisliti kako će osobe s vidljivim hendikepom gađati ipak zahtjevnu metu. Natjecanje je održano u skladu s pravilima igre i propozicijama natjecanja u pikadu, uz dobre organizacijske pripreme domaćina. Trebalo je doista vidjeti i doživjeti taj borbeni duh, maksimalni angažman natjecatelja da postignu što bolji rezultat, navijačke strasti, oduševljenje postignutim, ali i tugu zbog lošeg rezultata. Strogi suci pazili su da se sve odvija po utvrđenim pravilima, a slijepi su dodatno morali nositi zatamnjene naočale, da slučajno ne bi bilo zloporabe.
Ono što me posebno oduševilo i zadivilo jest velika koncentracija natjecatelja te njihovi stilovi bacanja. Bodrenje, međusobno druženje, pošalice i na svoj račun te dobro raspoloženje, upotpunili su ukupni dojam. Zbog toga nije bilo teško odgovoriti na pitanje: Marijane, kako ti je s nama? Dečki, bilo mi je izvrsno i nezaboravno. Ukratko, i u svijetu tmine ima radosti!
