U HGSS-u vide da je vrag odnio šalu, pa su odlučili educirati građane koji misle da je planina Ivanščica mačji kašalj. U nedjelju su spašavali planinara na stazi Mrzljak, i upravo kad su ga zbrinuli, stigla im je i dojava o ozlijeđenom sanjkaču na izletištu Jarki. Intervencije se nižu i na ostalim planinama diljem Hrvatske.
Provjeriti uvjete na planini
– Iako naše planine nisu visoke, u zimskim mjesecima kad na planinarskim stazama zavladaju snijeg i led, postaju dosta opasne – upozoravaju u HGSS-u.
Ozljede se, ističu, mogu spriječiti odabirom odgovarajuće opreme, odjeće, obuće pa bi idealno bilo da se obuju gojzerice ili tenisice namijenjene brdskom terenu, ali i da se ljudi informiraju o vremenskoj prognozi, visini snijega, dužini staze, trajanju uspona i smjeru kretanja.
– Ivanščica, iako omiljeno izletište sa sve većim brojem posjetitelja, nije šetalište niti obično izletište, već planina s visinom iznad 1000 metara na kojoj se vremenski uvjeti bitno razlikuju od podnožja, ali se i vrlo brzo mogu promijeniti. Opremu, fizičku pripremljenost i izbor rute za planinarenje trebalo bi uvijek prilagoditi uvjetima na brdu, realno procijeniti vlastite mogućnosti i izbjegavati alkohol i druge “supstance za poboljšavanje doživljaja” – kažu u varaždinskom HGSS-u u kojem se nekoliko proteklih vikenda susreću i s manjkom osnovne prometne kulture.
– Gotovo svako proširenje šumskih putova postalo je parkirališno mjesto, neovisno o tome radi li se o zelenoj površini ili ne. Osim toga, većinom se nimalo ne vodi računa o mogućnosti pristupa interventnih vozila, što je nedavno dovelo i do onemogućavanja intervencije lokalnom DVD-u, kao i do izvlačenja vozila koja su otklizala na oranice i druge površine – upozoravaju.
Bilo je slučajeva da se puteljak morao soliti radi izvlačenja automobila, a zna se kako sol djeluje na tlo. Zahvaljujući dobroj volji vlasnika parcela i entuzijazmu lokalnih planinarskih društava, na Ivanščici su dobro označeni sigurni planinarski putovi dostupni svima. No to ne znači, napominju, da baš svi moraju svakog vikenda proći tim stazama.
Oprez tijekom zime
Planina i šume su, zaključuju u HGSS-u, u svojoj suštini biljna i životinjska staništa, a ne samo mjesto za odrađivanje treninga ili lagodnu razbibrigu do vremena kad se ne otvore ugostiteljski objekti. HGSS ima posla i na drugim hrvatskim planinama. Dežurna ekipa stanice Zagreb u jednom je danu imala čak pet akcija spašavanja na vršnoj zoni Medvednice.
Akcije su se odvijale u zimskim uvjetima s puno snijega i leda te na niskim temperaturama. U posljednjih šest mjeseci na području NP-a Risnjak bilježe, kažu, znatan porast broja akcija traganja i spašavanja. Posebno je to izraženo na Bijelim i Samarskim stijenama.
– Kretanje područjem strogog rezervata vrlo je zahtjevno i naporno. Gotovo sve staze na području strogog rezervata kondicijski su i tehnički zahtjevne. Rizik i opasnost osobito se povećavaju tijekom zimskih mjeseci, zbog visokog snježnog pokrivača, leda i magle – upozoravaju. Spašavali su i šestoricu planinara koji su se uputili prema jednom od vrhova Kamešnice, pa su se izgubili u snježnoj mećavi pod 1749 metara visokim vrhom Burnjača. Na južnom grebenu Turjaka na Papuku planinarka je pri padu ozlijedila nadlakticu i ključnu kost, a jedna je žena ozlijeđena i na planinarskoj stazi Rogoljica – Petkovača na Psunju.
Ja problem ne vidim. Ako netko ide planine neorganiziran na svoju ruku i volju a nepoznavajući ćudi i prilike planine, izgubi se, pothladi ii dovede svoj život u opasnost, jasno da će mu HGS pomoći i spasiti ga, uporabljujući svuvu mogu tehniku i materijalna sredsva. Nakon toga će avanturistu uredno dostaviti račun s troškovnikom i rokom za podmirenje računa. I kada se samo nekoliko avanturista uvjeri u obvezu plaćanja računa, neće više biti lutanja u nepoznate planine od strane neodgovornih pojedinaca, jer će znati da će mu svi pomoći i spasiti ga ali da će nakon toga platiti sve troškove spašavanja. Ovako troškove spašavanja snose porezni obveznici koji se ne upuštaju u nepredviđene avanture. Pa tko može naplaćati takvu tehniku pojedincima koji se samo sjete i odlutaju u planine u papučama i majicama i još slabih baterija na mobitelju a po mogućnosti i bez vode. Takvim avanturistima treba zaorati u džep. Jedino tako će razmišljati o možebitnim posljedicama.