Još jedna ovakva pobjeda i izgubio sam, mogao je na kraju dana premijer Andrej Plenković u sebi ponoviti riječi epirskoga kralja Pira nakon jedne od najdramatičnijih političkih bitaka kojima je Hrvatska imala prilike svjedočiti. Svi znamo: ovo je prvo poluvrijeme, a odlučujući okršaj tek slijedi – onaj s hrvatskom suverenističkom desnicom. Poražen je Most, koji se jedno vrijeme dobro držao, sasvim dovoljno da se igra razvije, da bi se na kraju slomio i kapitulirao. Pozivanje na moralnu pobjedu gorka je utjeha gubitnika. Poražena je ljevica, ponajviše SDP, koji je najteži udarac primio iz vlastitih redova, od teško kompromitiranoga Sauche, čiji je presudan glas još jednom podsjetio na koruptivno nasljeđe njihove vladavine. Ostatak ljevice vidimo u rasulu i na koljenima pred svojim novim poslodavcem, koji ih je zasad angažirao tek kao veslače u potpalublju svoje galije.
Pobjedu je odnio premijer Plenković, ali onu Pirovu. Da bi je ostvario morao je pogibelji izložiti gotovo sve svoje generale. Malo mu je još aduta u rukavu preostalo. Pored one neizrečene Pirove rečenice s početka teksta, najvažnija rečenica koju je jučer premijer izrekao bila je ona da je došlo “vrijeme razotkrivanja”. Upravo takvu avetinjsku sliku bojišnice nakon bitke, gdje svatko broji svoje mrtve i ranjene, pruža hrvatska politička scena nakon jučerašnjeg masakra u Saboru. Saznali smo da nijedna strana nema dovoljno za pobjedu, pa je trijumfom proglašeno puko ostajanje na nogama. To što trenutačno imamo Vladu bez saborske većine i Sabor bez predsjednika, možda najbolje oslikava kakav politički uragan tutnji našim političkim bojištem.
Očito se radi samo o intermezzu, pa je svaki trijumfalizam pritom pogrešan. Slaviti ostanak ministra Marića zbog neodlučenog rezultata kao pobjedu, a premijera proglašavati Aleksandrom Velikim, može biti samo znak nervoze i nesigurnosti u vlastiti uspjeh. Razotkrivanje tek slijedi.
Ovo je bilo tek prvo poluvrijeme, u kojem je desnica razotkrila svu nemoć i podijeljenost ljevice, čija inicijativa za smjenjivanje Marića nije prošla zbog izdaje u njezinim redovima. Prava bitka Plenkoviću tek predstoji – za njega puno važnija i opasnija – ona protiv suverenističke desnice u vlastitim redovima. Naime, nakon obrane Marića, Plenković tek treba potvrditi da ima većinu u Saboru. A, kako stvari stoje, nju ne može imati bez ruku Hasanbegovića i neovisnih zastupnika Glasnovića i Esih, koji su već izjavili da neće stvarati većinu bude li se to radilo s HNS-om i SDSS-om. Moguća koalicija s HSS-om bez SDSS-a bila bi tanka i omogućavala bi suverenistima presudan glas, što bi značajno ojačalo njihovu poziciju unutar HDZ-a, a teško da je to Plenkoviću prihvatljivo. Kulise za okršaj u drugom poluvremenu postavljene su i svima vidljive. I doista, tek što je prvo poluvrijeme završeno a mediji počeli slaviti Plenkovića kao ultimativnog pobjednika saborske političke drame, napadi na suvereniste su već počeli. Tako su svi prenijeli komentare sa stranice na Facebooku Brune Esih koju napadaju za “izdaju”. Prilično je izvjesno da se radi o napadima navigiranim izravno s Trga žrtava fašizma. Sada, dakle, počinje “diferencijacija” na desnici. Bit će potrebno što jače napasti suvereniste kao glavne krivce za nestabilnost Vlade i kompromitirati ih kao neprincipijelne “izdajnike”, koji okreću leđa u trenutku kad treba još samo ovjenčati trijumf desnice nad ljevicom. Jedini je problem što je ta Plenkovićeva igra razotkrivanja već razotkrivena i odvija se pred očima cijele javnosti. Jasno je da se Plenković mora – i želi – osloboditi suverenista iz vlastitih redova kako bi stvorio većinu s ljevicom i manjinama, ali je problem što će time ići i protiv uvjerenja vlastitih birača. Hoće li Plenković imati smjelosti ući do kraja u ovu igru razotkrivanja, gdje bi on riskirao gubitak vlastite baze kako bi se obračunao na desnici i osigurao nesigurnu vlast i kratkotrajnu koalicijsku vlast? Takav sukob se čini neizbježnim i jedino što bi takav razvoj moglo zaustaviti je intervencija predsjednice, koja je jučer obavila konzultacije s predstavnicima većine političkih stranaka i nezavisnim zastupnicima. Što raniji parlamentarni izbori čine se jedinim načinom da se Plenković spasi od vlastita najavljenog razotkrivanja – otkazati nastavak utakmice i raspisati nove izbore kako bi se zamrznula slika njegova trenutačnog trijumfa.
Ako ne misli izgubiti, naš kralj Pir ovaj put ne smije pobijediti. To je možda jedini način da odgodi susret s vlastitom političkom sudbinom.
Svima je jasno što je Mostu cilj od početka a to su samo vlastiti interesi. Na svu sreću to im nije uspjelo jer je Plenković to na vrijeme prepoznao, ali ne sumanjamo kako će zajedno sa SDP-om i dalje raditi na destabilizaciji u RH i rušenju vlade. Jer na kraju krajeva to je jedino što i znaju..ili ipak ne znaju toliko dobro