Neobična stvar dogodila mi se pretprošli tjedan u Dakru. Stojim ispred zgrade na Aveniji Hasana Drugog, kućni broj 12, i gledam svoja posla kad mi priđe jedan Senegalac i pita me odakle sam. “Iz Hrvatske”, kažem, a on će na to: “Iz Zagreba?” Odmah me zaintrigiralo odakle taj čovjek zna za Zagreb jer moje iskustvo putovanja zemljama Trećeg svijeta govori da ljudi uglavnom znaju za London, Pariz i Berlin, ali malo im je teže u jednoj sekundi, iz glave, precizno povezati Hrvatsku i Zagreb.
Ispostavilo se da tip nije znao za Zagreb ni zbog toga što je Hrvatska odnedavno, kako to ugledno volimo naglasiti, najmlađa punopravna članica Europske unije, ni zbog toga što je nekad bila dio Jugoslavije, miljenice Trećeg svijeta i osnivačice Pokreta nesvrstanih. Začudo, nije znao za Zagreb ni zbog vijesti o fašizaciji hrvatskog društva nakon dolaska nove desničarske vlasti, ni zbog ustaša, četnika i partizana, koji nam kod kuće toliko zaokupljaju pozornost. Ovaj Senegalac znao je za Zagreb i Hrvatsku jer je – i sad dolazi najneobičnija stvar – naručivao neku robu hrvatske proizvodnje! Luc Nunez, kako mu je ime, ima marketinšku agenciju i jednog je dana na internetu tražio postoje li neki inovativni oblici oglašavanja uz pomoć reklamnih panoa u pokretu. I naišao je na proizvod zvan Moving Board, patentiran u Hrvatskoj, javio se proizvođaču u Zagrebu i sklopio s njime ugovor o franšizi. Iz Zagreba je u Dakar uskoro stiglo 50 reklamnih panoa, koji se i danas mogu vidjeti na leđima Lucovih zaposlenika na ulicama Dakra.
“To je super način oglašavanja, pogotovo u Africi, gdje ljudi vole imati interakciju s drugim ljudima, da se rukuju, porazgovaraju, zagrle… A ovako, uz Moving Board, umjesto da pročitaju reklamnu poruku na statičnom panou, oni se rukuju i zagrle sa živom osobom koja nosi reklamni pano”, kaže Luc Nunez. U rujnu prošle godine, na letu iz Bruxellesa za Nairobi, slučajno sam sjedio pored trojice Osječana, radnika jedne hrvatske tvrtke koja po mnogim afričkim zemljama prodaje, montira i servisira strojeve za proizvodnju ambalaže. Išli su poslovno “na teren” u Keniju.
Ta dva slučajna susreta dokazuju da se iz Hrvatske ipak nešto izvozi, i to u zemlje u koje biste najmanje očekivali da se nešto hrvatsko izvozi. Možda je to samo slučajnost, možda su to mali poslovi… Ali ideja koja se sama nameće jest da bi i mnogi drugi hrvatski poduzetnici trebali krenuti tim putem i gledati ne samo europska, nego i afrička tržišta.
Sviđala se nekome ili ne, globalizacija je nezaustavljiv proces. Zašto bi hrvatski proizvođači vječno bili gubitnici globalizacije? Zašto se ne bi barem dio njih pretvorio u dobitnike globalizacije? Ako ne možemo prodati proizvod u razvijenim zemljama, zašto ne bismo u nerazvijenim? Otvorena tržišta i širenje informacija i tehnologije srušili su barijere i otvorili nove mogućnosti. Svijet je na početku 21. stoljeća postao isprepleteniji nego ikad u ljudskoj povijesti. Pravo je pitanje možemo li iskoristiti te mogućnosti.
Hrvati, zapravo, imaju koristi od globalizacije kad gledamo njezine učinke na turizam. Sviđa nam se kad, primjerice, globalno popularni izdavač turističkih vodiča Lonely Planet proglasi Hrvatsku najpoželjnijom destinacijom u Europi. Ili kad New York Times uvrsti Korčulu ili Varaždin na popis destinacija koje se moraju posjetiti. Ili kad plaža Stiniva na otoku Visu bude proglašena najboljom europskom plažom. U najzabitijim kutovima svijeta postoje realne šanse da ćete naići na ljude koji će Hrvatsku povezati s njezinim prirodnim ljepotama. Zbog čega cijeli svijet otkriva, ili barem mi imamo osjećaj da otkriva, ljepote Hrvatske? Zbog globalizacije. Takvu globalizaciju, zapravo, volimo jer nam godi.
Globalizacija je super kad ispunjava naše snove. Ali globalizaciju mrzimo kad nam donosi nešto što nam se ne sviđa. Europljani vole globalizaciju kad ona podrazumijeva da svatko tko je ikad čuo Mozarta ili Bacha želi posjetiti Beč. Ali kad siromah iz Afganistana, Sirije ili Eritreje odluči postati ekonomski migrant i jedino prosperitetno mjesto za koje je ikad u svom životu čuo su Beč, Austrija, Njemačka ili Švedska, onda taj aspekt globalizacije prijeti da će uništiti društveni poredak u Europi. A migrantska kriza koja potresa Europu također se događa, među ostalim, i zbog globalizacije. Globalizacija ima razne učinke na hrvatsko društvo, no uglavnom se o njima uopće ne raspravlja ili se raspravlja površno. A rasprava o tome – i neki poduzetni plan o tome kako Hrvatska može imati koristi od globalizacije, pa makar i u Africi – bila bi svakako zanimljivija od puno drugih rasprava koje se danas vode u Hrvatskoj.
>> Afrika u pokretu: Migracija je danas rezultat teškog očaja
