Sasvim je sigurno da će jedini koji će izaći kao pobjednici u sirijskom ratu biti Kurdi, narod koji snosi najviše tereta u borbama protiv terorističke organizacije Islamske države i u Iraku i u Siriji. Iako su Kurdi u velikom naletu, u kojem su oslobodili veliki dio teritorija i u Siriji i u Iraku, mogli ući i u grad Raka, glavno uporište ISIL-a u Siriji, te ga osloboditi od džihadista, oni to nisu učinili jer ne žele osvajati tuđi teritorij, što i Amerikancima i Rusima stvara veliki problem.
Analitičari su uvjereni da je pred Kurdima povijesna prilika i da konačno ostvare svoj san i proglase svoju neovisnu državu Kurdistan objedinjenu u Siriji, Iraku i Turskoj.
Iako je američka službena politika, po izbijanju Arapskog proljeća na Bliskom istoku i krvavog rata u Siriji, predviđala da bi Kurdi mogli do 2030. godine dobiti nezavisnu državu Kurdistan, sve su pretpostavke kako će, s obzirom na sva događanja na Bliskom istoku, država Kurdistan osvanuti puno prije, unatoč žestokom protivljenju Iraka i Turske kojoj je to pitanje postalo noćna mora.
Sada je sve izvjesnije da će kao nagradu za svoje zasluge, koje su najveće u borbi protiv džihadista, Kurdi dobiti svoju državu objedinjenu u Siriji, Iraku i Turskoj koju podržavaju i SAD i Rusija i EU. Kurdi, iranski narod koji govori kurdskim jezikom i njegovim dijalektima, etnička su skupina na Bliskom istoku i najviše nastanjuju regiju poznatu kao Kurdistan, koja se prostire preko Irana, Iraka, Sirije i Turske.
Dijaspora od 2 milijuna ljudi
Iako nema službene statistike, procjenjuje se da Kurda ukupno ima nešto više od 30 milijuna. Većina njih živi u zapadnoj Aziji, dok postoji i značajna kurdska dijaspora, njih oko 2 milijuna, u gradovima zapadne Turske, Azerbajdžanu, Armeniji, Gruziji, Rusiji, Izraelu, Libanonu te u Europi i SAD-u.
Kurdi čine između 18 i 25 posto populacije u Turskoj, 15 do 20 posto u Iraku, devet posto u Siriji, sedam posto u Iranu te 1,3 posto u Armeniji. U svim navedenim zemljama, osim Irana, Kurdi čine drugu najbrojniju etničku skupinu.
Oko 55 posto svjetskih Kurda živi u Turskoj, oko 18 posto u Iraku i Iranu posebno te nešto više od pet posto u Siriji.
Kurdski jezik ima status službenog u Iraku, gdje se smatra nacionalnim jezikom uz arapski, a prepoznat je kao regionalni jezik u Iranu te manjinski jezik u Armeniji.
Postoje tri dijalekta kurdskog jezika: sjeverna grupa (kurmandži), centralna grupa (dio sorani dijalekta) te južna grupa (dio sorani dijalekta), uključujući kermašahi, asdelani i laki.
Na kurdskom jeziku riječ „kurd“ znači „surov“, a na turskom „vuk“. Oba pojma ocrtavaju nesalomljivu prirodu tog naroda. Gotovo svi povjesničari slažu se da su Kurdi narod heterogenog podrijetla te da kombinira pet ranijih etničkih skupina: Medijci, Lulubi, Gutejci, Kirtijci i Karduči. Isto tako, vjeruje se da su apsorbirali neke elemente Semita, Turaka i Armenaca.
Postoje brojne legende o podrijetlu Kurda. U jednoj od njih opisuju se kao potomci anđeoskih sluga kralja Solomona. Kralj Solomon poslao ih je u Europu da mu dovedu 500 lijepih djeva za njegov harem. Kad su sluge to napravili i vratili se u Izrael, kralj Solomon već je bio umro. Oni su se s djevama naselili u planine, oženili se njima, a njihovo potomstvo poslije je postalo poznato kao kurdski narod. Kurdski nacionalizam pojavio se nakon Prvog svjetskog rata i raspada Osmanskog Carstva, koje je, povijesno gledano, neuspješno integriralo Kurde, kroz nasilnu represiju kurdskih pokreta za neovisnost. Kao narod, Kurdi prakticiraju više religija te kao takvi predstavljaju možda i najraznolikiji religijski narod zapadne Azije. Tradicionalno, Kurdi uzimaju velike slobode u prakticiranju vjere.
Žene i muškarci plešu zajedno
Njihove najzastupljenije religije su sunitski islam, ahl-i-haqq (ili u prijevodu: ljudi istine) što je kurdski religijski pokret ukorijenjen u iračkom Kurdistanu čiji sljedbenici vjeruju da će ih njihov bog reinkarnirati sedam puta. Specifični su i po tome što dijele zajedničke obroke i žive u bratskoj zajednici. No, tu su i jezidi koju prakticiraju monoteizam te vjeruju u boga kao stvoritelja svijeta, koji je stavljen pod skrb od sedam svetih bića ili anđela, od kojih je glavni anđeo Taus. Tu je još i zoroastrizam koji prakticira dualizam, borbu između dobra i zla, a definitivni mu je oblik dao vjerski reformator Zaratustra prema kojem je Ahura Mazda ili Ormazd (gospodar mudrosti ili mudri gospodar) vrhovni Bog koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet, koji nema ni početak ni kraj, već je vječan, zatim judaizam i kršćanstvo.
Kurdi su jedini narod na Bliskom istoku koji zadovoljava zapadne kriterije, koje pronose Amerika i EU, sekularno društvo, religijske slobode te ravnopravnost žena i muškaraca.
Položaj kurdskih žena u društvu različit je od položaja žena u drugim islamskim tradicijama. Naime, tijekom blagdana i slavlja, muškarci i žene plešu zajedno.
Također, žene nose i oružje i bore se ravnopravno rame uz rame s muškarcima u redovima pešmerge, kako zovu svoju gerilsku oružanu silu te PKK-u i YPG-u. Nerijetko se pojavljuju i slike na kojima su žene ratnice u redovima Kurda na prvim crtama bojišnice, čak i kada doje tek rođenu djecu.
Na njihov način života velik utjecaj imale su napredne marksističke ideje. Njihova usmena predaja krcata je bajkama i pričama o prirodi, antropomorfnim životinjama, mitološkim bićima i svakodnevnom životu. Životinja koja se najčešće pojavljuje u tim bajkama i basnama je – lisica.
Postoji i mnogo legendi o nastanku svakog pojedinog plemena, a i svaka vjerska grupa ima svoju tradiciju. Čak i danas putujući kurdski pripovjedači idu po Kurdistanu i okupljenim ljudima, ponekad i čitavom selu, pričaju priče ili pjevaju pjesme.
Njihova muzika je epske prirode, poput herojskih balada o Saladinu, ali ima i ljubavnih i religioznih pjesama.
Kurdi su u cijelom svijetu čuveni tkalci, posebno poznati po tepisima i torbama. Najbolji su tepisi iz regije Bidžar, čvrsti, debeli i dugovječni, pa ih zovu i “gvozdenim tepisima Perzije”.
Pleme Džafa pak izrađuje najbolje torbe. Poznati su i po zanatstvu, pa tako izrađuju vrhunske šahovske ploče, talismane, nakit, hladno oružje, instrumente…
Ono po čemu se Kurdi posebno ističu su njihove tetovaže koje su još jedan važan element njihove kulture, koji se razvio unatoč tome što sunitski islam ne dozvoljava trajne šare na tijelu čovjeka. Kurdske tetovaže uglavnom imaju značenje religijskih simbola, ali ima i onih čiji je cilj tjeranje zla i bolesti, kao i uljepšavanje, iskazivanje plemenske pripadnosti. Kako su kod Kurda žene ne samo ravnopravne već često one koje dominiraju u svim segmentima života, i tetovaže su češće na ženama nego na muškarcima. Obično se rade na stopalima, bradi, čelu, ali i na drugim dijelovima tijela.
Iako postoje razlike i političke nesuglasice između Kurda u Turskoj, Iraku i Siriji, neki analitičari ih uspoređuju s Albancima na Balkanu, koji unatoč njihovim političkim podjelama, kao narod uvijek ostaju homogeni te im je nacija ispred svega. Kurdi se danas nalaze na povijesnom raskrižju i nikada nisu bili bliže ostvarenju svog sna, države Kurdistan. Međutim, svjetska politika zna biti i okrutna. Hoće li Amerikanci i Rusi ispuniti obećanje i pomoći Kurdima u proglašenju države Kurdistan ili će ih prevariti kao što su ih varali svih ovih godina od raspada Osmanskog Carstva? Sve ovisi o novom bliskoistočnom geopolitičkom rasporedu i dogovoru. Sudbina 30 milijuna Kurda u rukama je dvaju ljutih neprijatelja, SAD-a i Rusije.
Ne dajte se VUCI!