Oni koji su očekivali nastavak iznenađenja pri imenovanju novih biskupa Hrvatske biskupske konferencije kao da su bili razočarani viješću koja je u ponedjeljak točno u podne objavljena iz Vatikana, da će novi vojni biskup biti mons. Jure Bogdan, dosadašnji rektor Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Dakako, nije to razočaranje samim mons. Bogdanom, koji je među vodećim hrvatskim svećenicima, velika ugleda i znanja, nego činjenicom da nije nastavljen očekivani niz koji je počeo proljetnim imenovanjem redovnika kapucina, fra Ivice Petanjka, krčkim biskupom. Petanjak je, naime, svojim prvim potezima i pojavljivanjem u javnosti osvojio simpatije pa su ga prozvali "nasmiješenim biskupom", a njegova jednostavnost, otvorenost i komunikativnost savršeno su komunicirale s istom onom evanđeoskom jednostavnošću i neposrednošću koju ima papa Franjo, kojega bez zadrške simpatiziraju diljem svijeta.
U Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj na djelu je generacijska smjena biskupa. Nakon što navrši 75 godina, svaki biskup, naime, svoj mandat stavlja na raspolaganje papi i čeka odluku o datumu odlaska u mirovinu. U pravilu se to nikada ne događa istoga dana, već prolazi neko vrijeme u traženju nasljednika. Najšire ankete, dakako, počinju ranije, ali se kroz posljednje filtre prolazi sporo, a glavnu riječ, u pravilu, na kraju ima apostolski nuncij u toj zemlji i Sveta Stolica najviše vjeruje njegovoj konačnoj prosudbi. Dosad je, nekako, vrijedilo pravilo da javnost dozna za ime onoga kandidata koji se s još dvojicom ili trojicom spominjao u najužem izboru u crkvenim kuloarima. No upravo toga nije bilo u imenovanju novog krčkog biskupa pa je zato bilo iznenađenje. Ali i zbog toga što se radi o redovniku, koji su rijetki među biskupima. Točnije, do Petanjkova imenovanja jedini redovnik u episkopatu bio je isusovac Valentin Pozaić, no kao pomoćni biskup zagrebački, a ne samostalni ordinarij.
Odlazi li Bozanić u Vatikan
Redovnici su, naime, poznati po svome ležernijem i opuštenijem stilu, a budući da žive zajednički samostanski život, drukčije su im i životne navike, što je Petanjak vrlo brzo otkrio. Tako se vrlo brzo pronio glas da će se među hrvatskim biskupima naći još redovnika, a navodno je među kandidatima čak jedan hercegovački franjevac.
Nakon biskupa krčkog mons. Valtera Župana i vojnog biskupa mons. Jurja Jezerinca na umirovljenje čekaju gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović i šibenski biskup mons. Ante Ivas, u ožujku sljedeće godine pridružit će se i hvarsko-viško-brački biskup mons. Slobodan Štambuk. Činjenica da u isto vrijeme u mirovinu odlaze Jezerinac, Bogović i Ivas neke je ponukala na tvrdnju kako papa tobože smjenjuje desno krilo u Crkvi, što nikako ne odgovara istini, premda se spomenuta trojica, sudeći po njihovim nastupima u javnosti, doista mogu svrstati u političku desnicu. No "vlak" kojim oni odlaze s crkvene scene ipak se zove – mirovina.
Premda oni, valja znati, svojim odlaskom u mirovinu neće i doista nestati ni s crkvene ni s javne scene. Prije svega i dalje ostaju biskupi, ali tzv. biskupi u miru. Štoviše, u HBK će se ovako povećati broj biskupa. Sada su u HBK 20 aktivnih i četiri umirovljena biskupa (mons. Antun Bogetić, mons. Ivan Milovan, mons. Marin Srakić i mons. Valter Župan), a doskora će ih, s novom dvojicom, ukupno biti 26. Svi oni imaju pravo prisustvovati npr. zajedničkim zasjedanjima Biskupske konferencije, ali kao što više ne vode svoje biskupije, ne predsjedaju ni vijećima i odborima HBK i ne obavljaju službene dužnosti HBK.
Ipak, novi će biskupi tako donijeti sa sobom i novi odnos snaga u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Svojevrsno preslagivanje odnosa snaga moglo se vidjeti i nakon nedavno završenog jesenskog zasjedanja HBK, na kojemu je čelno mjesto u vodstvu Komisije HBK za odnose s državom od dosadašnjeg predsjednika kardinala Josipa Bozanića, preuzeo porečko-pulski biskup mons. Dražen Kutleša. Kardinalu Bozaniću istekao je mandat, rekli su nam u HBK, no iz njemu bliskih krugova doznali smo da upravo on nije bio za njegovo produženje, premda je to bilo moguće. A sve, kako se priča, upravo zbog želje nekih vatikanskih krugova da se pregovori s državom premjeste s Kaptola na neko drugo mjesto.
Ako se tome pridoda činjenica da se izbor za predsjednika HBK prije točno tri godine također nije zaustavio na Kaptolu, nego je pao na Zadar, tj. ta je uloga zapala zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, moglo bi se zaključiti da neke važne dužnosti u HBK polako zaobilaze kardinala Bozanića premda je on i ovome trenutku potpredsjednik biskupske konferencije i kao kardinal "najjednakiji među jednakima". A sve to bi, prema nekim razmišljanjima u Crkvi, kardinala Bozanića moglo odvesti do neke funkcije u Vatikanu, što je tema koja se s vremena na vrijeme podgrijava u Crkvi, i s one strane koja podržava kardinala Bozanića, ali još više s one druge, koja ga ne ljubi previše i koja u eventualnom njegovu odlasku u Vatikan vidi otvaranje novog prostora unutar Crkve u Hrvatskoj.
No ono što se skriva ispod površine ovih personalnih promjena u hrvatskom episkopatu, a vidljivo je tek malo širim uvidom, činjenica je da su hrvatski biskupi u posljednjih nekoliko godina znatno otupjeli svoju političku oštricu u javnim nastupima. Doduše, ima pojedinaca koji povremeno istupe u vlastito ime, ali je sada očito da su bile točne one tvrdnje, nakon žestokih konfrontacija s lijevom vlašću npr. oko spolnog odgoja, da je Vatikanu smetao izravan sukob biskupa s vlastima i da su odašiljane poruke da se od toga odustane i da se izađe iz političke arene, odnosno da se više pažnje posveti pastoralu.
To se dobro moglo vidjeti i pred ove izbore, kad su biskupi uputili vrlo izbalansiranu zajedničku poruku, preporučujući vjernicima da daju glas onim kandidatima i strankama koje poštuju kršćanske vrijednosti (opet uz iskakanje pojedinaca, poput npr. sisačkog biskupa mons. Vlade Košića, koji brani svoje demokratsko pravo na slobodu glasa), ali izbjegavajući bilo kakve susrete i uplitanja u vrijeme predizborne kampanje, što se prijašnjih godina znalo događati. Tek je kardinal Bozanić nakon izbora primio predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka na njegov zahtjev, a u javnosti su plasirane i priče o crkvenom backgroundu MOST-ova lidera Bože Petrova, što, budimo iskreni, ni jednom ni drugom nije donijelo neke osobite političke bodove.
Redovnik u Gospić i Šibenik?
Znak je to ne samo da ne treba očekivati politički angažman episkopata u političkom životu hrvatske nego da ni politička scena ne bi trebala živjeti u uvjerenju da će joj koketiranje s crkvenim vrhom pomoći u prikupljanju političkih bodova. Vatikan je, preko svojih ljudi, tu poslao snažnu poruku i odradio dobar posao. Imenovanjem rektora sv. Jeronima iz Rima mons. Jure Bogdana za jednog od hrvatskih biskupa (znakovito je da je to baš Vojni ordinarijat, koji je u izravnim odnosima s državom tj. MORH-om i MUP-om, a ne neka od biskupija u Gospiću ili Šibeniku), također je snažna poruka da Sveta Stolica želi biti izravno uključena u odnose s državom, jer je mons. Bogdan za svojih rimskih godina izgradio itekako dobre kontakte u Rimu i Vatikanu.
Generacijska smjena u hrvatskom episkopatu tako evidentno polako "desno krilo" smješta u drugi ešalon, a u prvi plan dolaze novi biskupi. Poznavatelji vatikanske tzv. cik-cak politike, kada se vuku potezi s jedne na drugu stranu, tvrde kako bi nakon Bogdanova imenovanja moglo uslijediti očekivano "iznenađenje" za Gospić ili Šibenik. Možda opet redovnik? U anketama su se, naime, koliko je procurilo, vrtjela imena nekih redovnika, na što se među biskupima, kako se moglo čuti, nije baš blagonaklono gledalo. No, kako je svako imenovanje do kraja procesa obavijeno velom tajnosti, bit će tako i u ova dva slučaja. Ali, ono što se sa sigurnošću može očekivati jest da će na upražnjena mjesta u episkopat dolaziti "pastoralci", a ne "političari", i to je sasvim izvjesno. U duhu je to strategije pape Franje, koji svojom evanđeoskom jednostavnošću mijenja kako lice Crkve u svijetu tako i tzv. mjesnih crkava, odnosno sad i biskupija po Hrvatskoj.
>> Papa Franjo: Greška je bila imenovati Baldu i Chaouqui
>> Nadbiskup Želimir Puljić: Pomoć je – čišćenje pamćenja
Ja eto, Franjo se uz više od milijardu katolika bavi samo hrvatskim biskupima i njihovim odnosome prema lokalnoj dnevnoj politici.