Bengt Oldsberg Šveđanin je s višedesetljetnim iskustvom rada u naftnom biznisu, a od prošle godine i Inin izvršni direktor za rafinerije i marketing. U intervjuu govori o budućnosti Ininih rafinerija u Rijeci i Sisku.
Neosporno je da sisačka rafinerija trenutačno, s obzirom na niske rafinerijske marže i slabu učinkovitost, ne posluje rentabilno. Kolike bi trebale biti rafinerijske marže da bi rafinerija, u svom trenutačnom stanju, bila profitabilna?
Ne radi se samo o rafinerijskim maržama nego o cjelokupnom okruženju u kojem rafinerija posluje, te o njezinoj tehnološkoj razini. Činjenica je da potrošnja na hrvatskom tržištu iznosi oko tri milijuna tona i da te količine jednostavno ne mogu opravdati rad dviju rafinerija. Stoga iz vlastite proizvodnje izvozimo proizvode i na mediteransko tržište, a kao što vjerojatno i sami znate, to je za sisačku rafineriju veliki problem jer se logistički nalazi duboko na kopnu. Uz trošak koji je potreban da bi se njezini proizvodi dopremili do Mediterana, nije izvedivo da budu konkurentni. Radili smo brojne kalkulacije, sve moguće scenarije, neke jako optimistične, neke pesimističnije i nismo pronašli nijedan po kojem bismo mogli očekivati da će ta rafinerija u Sisku u budućnosti poslovati profitabilno. Ulaganja koja bi je učinila kompleksnijom uz prilagodbe koje su dodatno potrebne prema direktivama Europske unije, jednostavno nemaju povrat.
U okvirima trenutačnih tržišta koje Ina ima ili i u scenariju daljnjeg širenja?
Gledajte, Ina u Hrvatskoj ima tržišni udjel od 70-75 posto, jak smo igrač u Bosni i Hercegovini s oko 50 posto udjela na veleprodajnom tržištu, izvozimo u Sloveniju i na druga tržišta iz Rijeke s obzirom na to da proizvodimo motorna goriva koja odgovaraju najvišim europskim standardima. Možete sanjati o tome da ćete se širiti na nova tržišta, no Ina ovdje nije sama, na svakom od tržišta suočena je s oštrom konkurencijom. Kada bismo imali tržišta u regiji za sebe, poslovanje dviju rafinerija moglo bi biti opravdano. Ipak, nije tako i nije realno to očekivati.
Nove djelatnosti
Dođe li do prekida rafinerijskih aktivnosti u Sisku, ondje se planira razvoj skladišnih djelatnosti. Možete li objasniti racionalnost takvih planova, s obzirom na blizinu riječke rafinerije, ali i veliku količinu postojećih skladišnih kapaciteta u Sisku, Zagrebu i široj regiji?
Proveli smo više studija o logističkoj opskrbi Hrvatske i Sisak je za nas vrlo bitno središte. To je i logično s obzirom na to da se nalazi u sredini države, vrlo blizu Zagrebu koji je najveći centar potrošnje, ali i BiH koja nam je vrlo bitno tržište. Upravo zato želimo i dalje razvijati tu distributivnu djelatnost u Sisku.
Ipak, ne čini se logičnim da ćete, primjerice, voziti gorivo iz Rijeke u Sisak, a onda u Zagreb, kad možete zagrebačke benzinske crpke opskrbljivati izravno iz Rijeke.
Logistika je kompleksna djelatnost koja ima svoje zakonitosti. Činjenica jest da se više isplati voziti proizvode vlakom iz Rijeke do Siska, a onda iz Siska opskrbljivati dalje sve kupce cestovnim transportom. Ujedno, spomenuo sam i blizinu našeg izvoznog tržišta.
Koliko bi takav distributivni centar zapošljavao ljudi?
Prema našim planovima, mogli bismo zaposliti do 150 ljudi.
Najavljuje se i razvoj neke nove industrijske djelatnosti na području sisačke rafinerije. O kojoj se industriji radi?
Vrlo stručan kadar iz rafinerije jamči mogućnost nastavka industrijske proizvodne aktivnosti za koje danas postoji tržište. Razmatramo više opcija. Jedna je proizvodnja bioetanola – Ina ima obvezu korištenja biokomponente u svom gorivu i postoji logika pokretanja vlastite proizvodnje. Druga je mogućnost proizvodnja specijalnih ugljikovodičnih proizvoda, kao što su posebne masti, voskovi itd. Treća je mogućnost gradnja „waste to energy“ postrojenja, dakle energane koja bi otpad pretvarala u energiju. Potrebno je, u slučaju odluke, dalje vidjeti koja je od tih opcija najizvedivija.
Koliko bi se novih radnih mjesta otvorilo u toj novoj proizvodnji?
Teško je trenutačno davati bilo kakve prognoze o tome. Naša je prognoza da bi u konačnici, budu li svi naši planovi ostvareni, u promijenjenom sisačkom postrojenju i dalje radilo oko 300 ljudi.
Preživjet će samo najbolji
U kuloarima se nagađa da će odluka o investiciji u koking postrojenje u Rijeci biti donesena tek sredinom sljedeće godine. Je li to točno i ako jest, zašto tek tada?
Odluka bi trebala biti donesena u idućih mjesec-dva. Evidentno je da će u budućnosti u Europi preživjeti samo najbolje rafinerije, i to one sa što većim postotkom proizvodnje motornih goriva. Smatramo da se to može postići u Rijeci i drugi krug modernizacije ide upravo u tom smjeru. Stav je da se krene u tu investiciju, no morate razumjeti da takav proces traje i ima svoje zakonitosti. Trenutačno smo u visokoj fazi pripreme što se tiče konačnog definiranja dizajna željenih postrojenja i čim s time završimo krenut ćemo u komercijalno dogovaranje njihove izvedbe.
Ipak, stječe se dojam da je konačna odluka o gašenju sisačke rafinerije na stolu, no na istom stolu ipak još nema konačne odluke o investiranju u riječku rafineriju.
Strateški govoreći, odluke trebaju biti donesene u isto vrijeme, međutim, vrijeme uvođenja svakog projekta može biti različito. Napomenuo sam da bi odluka trebala biti donesena već ove godine i u tom smislu moramo biti brzi. Ne donesemo li odluke, istječe vrijeme kojeg više nemamo. Koncentracijom prerade nafte u Rijeci proizvodilo bi se 4-4,5 milijuna tona derivata godišnje, što je cjelokupno hrvatsko tržište i značajan dio na stranim tržištima. Time bi investicija koja se planira od 2,5 milijardi kuna mogla biti isplativa.
>>U Sisku spalionica otpada, logistički centar i biogoriva
>>Krička u Saboru: Ova sjednica sliči na skeč Monty Pythona
ne brinite sve bu to resil hadeze, kada dojde na vlast.i to je u redu ,oni su upropastili hrvacko gospodarstvo , pa nek sada sa dijasporom , crkvom , i ulicnim hordama probaju ljudima vratiti dostojanstvo koje su izgubili dolaskomom balkanske demokracije i hadezea u devedesetim.