Ferata na Dinari, koja oduševljava planinare pa je nazivaju jednom od najljepših u Europi, nalogom Inspekcije zaštite prirode, mora se ukloniti! Državni inspektorat potvrdio nam je da je Inspekcija zaštite prirode naredila uklanjanje metalne sajle s pripadajućim klinovima, popularne ferate na Dinari, koju su osam godina mukotrpno gradili brojni planinari predvođeni Planinarskim društvom Dinaridi jer je utvrđeno da nije proveden postupak prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu.
Ferata na Dinari sagrađena je 2018. godine, duga je 1700 metara, visinska razlika je 730 metara, jedna je od najdužih u Europi te je za Park prirode Dinara isto što i Sky walk za Biokovo, govore planinari, ogorčeni što nakon godina volonterskog rada na očuvanju Dinare od države dobivaju ovakvu zahvalnicu. Iako u Planinarskom društvu Dinaridi još nisu reagirali na tu odluku, to su učinili mnogobrojni zaljubljenici u Dinaru.
"Ferata Dinara više je od staze – ona je naša strast, naš ponos, naša avantura", napisao je na Facebooku planinarski vodič Igor Kutil. Mi smo o ferati (za one kojima je taj izraz nepoznat, riječ je o osiguranom alpinističkom putu kroz stijenu) razgovarali s nekoliko stručnjaka i izvrsnih poznavatelja Dinare. Davorin Marković, dipl. inženjer i profesor biologije, ujedno i speleolog, bio je ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode od 2003. do 2013. godine. Jedan je od pokretača ideje o zaštiti masiva Dinare i Kamešnice te izrade stručne podloge za zaštitu u kategoriji parka prirode.
– Besmisleno je rušiti feratu! Potrebno je znati da je kategorija "park prirode" takav sustav zaštite, koji je idealan za zapuštena područja jer omogućava efikasnu zaštitu prirodnih vrijednosti kroz sustav upravljanja, ali i potiče održivi razvoj, dakle opstanak i povratak stanovništva. Ta zaštita nije zabrana ljudske aktivnosti. Dinara i cijelo to područje golem je prostor, a ferata je jedna od atrakcija smještena na litici vizualno najatraktivnijeg dijela Dinare izvedena na alpinističkim penjačkim smjerovima još iz prošlog stoljeća! Ne ulazim u to postoje li manjkavosti i propusti prilikom dobivanja dozvole, ali za vrijeme dok sam bio ravnatelj, ako se utvrdila kakva manjkavost u proceduri, tražili smo ispravak. Ako postoje propusti, postoje i načini da se isprave – poručio je Marković koji napominje da takve ekstremne alpinističke staze postoje svugdje u svijetu, pa i u Nacionalnom parku Paklenica, koji ima stroži režim zaštite.
VEZANI ČLANCI:
– Poznavajući stručnu podlogu na temelju koje se radio park, odluka o uklanjanju je, blago rečeno, čudna. Ona nije obrazložena nikakvim konkretnim razlogom. Pri donošenju takvih odluka, uobičajeno je da se pri uočavanju manjkavosti nekog projekta dostavi rješenje kojim se ne traže zabrana i uklanjanje, nego se traži ispravak. Dokument bi morao navesti o kakvim je manjkavostima riječ kako bi ih izrađivač te podloge ili prijedloga mogao ispraviti, odnosno donijeti ili ispraviti studiju utjecaja na okoliš u određenom roku. Ova greška nije nepopravljiva – govori Davorin Marković i ističe kako je ferata povećala atraktivnost Dinare među penjačima.
– Ferate su osigurani ekstremni putevi u planinarstvu i alpinizmu. Dakle, imate dvije rupe u koje se fiksira gazište od nehrđajućeg čelika i sajlu koja je nužna za osiguranje. Po tome se penjete i to je vrhunski, adrenalinski doživljaj. U jednom parku prirode to je dodatni plus jer će privući ljude koji će doći ispenjati tu feratu. Vidjet će izvore rijeke Cetine, starohrvatsku crkvu sv. Spasa, Kijevo, Civljane, Vrliku, Trilj, Knin. Penjač će vidjeti gotovo cijelu Cetinsku krajinu, pogotovo kada se popne na vrh Dinare ili na neko od uređenih skloništa. Tamo čovjek ostane opčinjen doživljenim, a nemoguće mu je sve doživjeti u jednom danu pa ostaje najmanje dva-tri dana. Znači, nekome će platiti spavanje, netko će mu napraviti jelo... Planina živi dok su ljudi ondje – govori Davorin Marković. Kao biolog pojašnjava da bez čovjeka ne bismo na Dinari ni imali što štititi.
– Da tu nije bilo čovjeka, sve bi bilo sasvim drukčije, pogotovo na planinskim pašnjacima. Oni su djelo čovjeka, odnosno njegove stoke. Nekada je na desetke tisuća ovaca, koza i krava išlo na Dinaru. Točno se zna, skupili bi se u Crikvinama, i pod vodstvom svećenika ljudi su sa stokom išli put Dinare na ljetnu ispašu. Postoji jedna polušpilja pri kraju uspona u kojoj je svećenik držao misu. Životinje su pasle i zahvaljujući njima se održavala bioraznolikost. Stoka ima dlaku i raznosi sjemenje biljaka koje uspijevaju na tim pašnjacima. Dakle, čovjek koji dovodi stoku, pa i posjetitelj koji onuda šeće, očuvat će bioraznolikost, a ne je uniziti. Naravno, pod određenim uvjetima propisanim Zakonom i pravilnicima koje donosi Ministarstvo na prijedlog Javne ustanove koja mora upravljati parkom i kroz svoje aktivnosti skrbiti o istraživanju i zaštiti bioraznolikosti i georaznolikosti – navodi Davorin Marković.
Planinarsko društvo Dinaridi zaslužno je i za održavanje planinarskih staza i puteva, zahvaljujući kojima se planina štiti, kao i planinarskih skloništa koja su također volonterski napravili planinari. Do ulaza u feratu probili su tri kilometra dugu planinarsku stazu kako bi ona bila pristupačna. Pod stijenom su napravili planinarsko sklonište s bunarom Bili cvit. Na polovici ferate postavili su planinarski bivak usred stijene, a i iskusni penjači kažu da takav ne postoji nigdje u Europi.
– Ne mogu razumjeti da ferata ikome smeta. U inspekcijskom rješenju ne piše što ta ferata ugrožava. Sigurnost penjača? Pa tko je to ocijenio i na temelju kojih spoznaja? Bioraznolikost? Na temelju kojih stvarnih podataka? Georaznolikost? Na temelju kojih podataka? Dinaru i Cetinsku krajinu prilično dobro poznajem i tamo sam redovito odlazio još od 1972. godine. Sad kad je napokon proglašen park prirode i kad se ozakonio dobar sustav koji može vratiti u život taj prelijepi, poseban i za Hrvatsku povijest izuzetno važan kraj, umjesto da je već uspostavljena Javna ustanova, mi želimo ukloniti trenutačno jedinu kontroliranu atrakciju koja može privući nekog posjetitelja. Predlažem da se povuče rješenje Inspektorata i otklone nedostaci te da se napokon ustanovi Javna ustanova za upravljanje Parkom prirode Dinara. Kako bi se reklo, idemo stvarati, a ne rušiti – poručio je Davorin Marković koji smatra kako bi uklanjanje ferate, suprotno stavu Inspektorata, bilo štetno za park.
Ferata je na prostoru Šibensko-kninske županije, čiji je župan Marko Jelić, također biolog, bio veliki zagovaratelj proglašenja Parka prirode Dinara, čiji je strastveni zaljubljenik. Jedan je od autora knjige "Flora Dinare". Smatra da ferata ni po čemu ne ugrožava biljni svijet. Upravo suprotno!
– Ne mogu komentirati odluke koje su donijela druga tijela na temelju zakona, ali mogu reći da je ferata bila korisna i za očuvanje Dinare zato jer su planinari i alpinisti koji po njoj prođu prvi uočavali ako se nešto dogodi u tom prostoru. Mi ostali koji smo zaljubljenici u Dinaru ne možemo ni doći do tog mjesta ako nema ferate. Ako bi došlo do kakvih promjena na flori i fauni ili na morfologiji prostora, to ne bismo znali bez tih ljudi. Smatram da je ferata korisna, ali da se zakona trebamo držati. Sad, kako ćemo naći rješenje koje će zadovoljiti da imamo feratu i da imamo poštivanje ustavno-pravnog poretka? To ne može učiniti jedna osoba, trebamo sjesti i zajednički tražiti izlaz – govori Jelić. S obzirom na to da Javna ustanova Dinara još nije ni počela raditi, župan Jelić smatra da bi se, uz Šibensko-kninsku županiju, trebali sastati jedinice lokalne samouprave s tog područja, Ministarstvo zaštite okoliša i Planinarsko društvo Dinaridi.
– Trebamo sjesti, kontaktirati struku, procijeniti ima li ferata stvarno neke negativne utjecaje na biološku raznolikost i u konačnici vidjeti kako sve postaviti unutar zakonskih okvira – poručio je Marko Jelić.
Dr. sc. Goran Lukač, s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, jedan od najboljih hrvatskih ornitologa, dijeli slično mišljenje. – Ferata se prostire na vrlo malom zahvatu, po meni je puno veći problem vojni poligon koji je ondje. Pucanje i buka imaju puno veći utjecaj na ptice nego ferata. Kad sam radio u Parku prirode Velebit, kada su se radili penjački smjerovi da se razvije taj dio sadržaja u Parku prirode, utvrdili smo koje se ptice ondje gnijezde. Bio je jedan par sivih sokola pa smo za vrijeme gniježđenja od veljače do kraja lipnja zabranili penjanje. Time smo zadovoljili turizam i zaštitili ugroženu vrstu. Dakle, kompromisi su potrebni. Ako idemo na rušenje ferate Dinara, pitam se kako će izgledati te stijene nakon toga. Prvo bi trebalo utvrditi je li u toj zoni suri orao, ja nisam siguran da je baš tamo, i onda naći neki kompromis. Nisam za uništavanje i rušenje, ferata je lijep sadržaj za park prirode – poručio je Lukač.
VEZANI ČLANCI:
Razgovarali smo i s Ivanom Žeravicom, predsjednikom Lovačke udruge Svilaja Vrlika, koja gospodari velikim područjem Dinare.
– Moj did je na Dinari imao staje, bavili smo se stočarstvom, prve sam korake napravio na Dinari koju poznajem kao svoj džep. Ferata ne čini nikakvu štetu, dapače, dobro je da se Dinara, koja je dugo godina bila zapostavljena, prezentira ljudima. Problem su napravile udruge za očuvanje prirode koje se danas nameću, vode brigu o Dinari i misle da znaju bolje od nas koji smo tu rođeni. Oni su našli neke svoje osobne interese i profite preko EU, nitko ne kontaktira nas koji smo tu rođeni i cijelog se života brinemo o Dinari. Ferata nam je donijela samo dobro – uvjerava Žeravica. Za komentar cijele situacije zamolili smo i ministricu zaštite okoliša Mariju Vučković.
– Svaki infrastrukturni zahvat u netaknutoj prirodi treba sagledavati s dužnom pozornosti, ne samo u smislu utjecaja tijekom građenja infrastrukture, već i u smislu utjecaja tijekom budućeg korištenja. Zakon o zaštiti prirode propisuje kako se postupci trebaju obaviti prije provedbe zahvata, bilo da ih provode županijska tijela ili Ministarstvo, a sve u cilju ocjene budućeg utjecaja odnosno propisivanja mjera kojima se ublažavaju negativni utjecaji. Nažalost, predmetna ferata napravljena je bez provedenih postupaka. Razumijemo sentiment i pozitivan stav planinara prema ferati, no moramo imati na umu da je riječ o Parku prirode Dinara u kojem je planom upravljanja predviđena zona stroge zaštite – istaknula je ministrica Vučković i dodala da je otvorena za dijalog i stoji na raspolaganju za sastanak sa svim dionicima resora.
– Također, skrećemo pozornost na to da u nadležnosti ovog Ministarstva nije Inspekcija zaštite okoliša, stoga samu naredbu ne možemo komentirati – navela je Marija Vučković. Vidjet ćemo kako će se ova priča dalje razvijati...
To je sukob s javnim strukturama koje se očito nisu uspjele uglaviti u izradu staze. Sve što je besplatno ugroza je birokraciji koja nam sada naplaćuje i zrak kroz brojanje izdisaja (CO2)... Birokracija protiv razuma, kao uvijek. Pa ak žele, nek si sami ruše stazu. Baš me zanima koji će inspektor ići gore čekičati...